M. Yu. Lermontov, `Pine `: sadržaj i analiza pjesme. Što je stih Lermontovog borova?

U XIX stoljeću, posljednji njemački romantičar Heinrich Heine stvorio je pjesmu na temelju svoje nesretne ljubavi. Prevodili su ga ruski pjesnici. Svaki na svoj način. Ali najbolji prijevod je napravio Mikhail Lermontov. "Bor" - mali, ali izuzetno lijep pjesnički rad o samoći i čežnji.

Izvorni Heine

Heinrich Heine nije bio samo duhovit publicist, već i nadaren majstor lirskog žanra. Odlučivši posvetiti pjesmu svom voljenom, napisao je osam stih o melankoličnom sjevernom stablu. Rad se pokazao dubokim lirikom. I nakon dvanaest godina ruski pjesnik Mikhail Lermontov ga je preveo, nešto što nikada prije nije učinio. Pjesnik nije preuzeo književni prijevod, a ono što ga je potaknulo ovaj put nepoznato je. Ali, na ovaj ili onaj način, pjesma u ruskom prijevodu postala je vlastita djelo Lermontova. Sadrži motive koji su blizu cjelokupnog stvaranja ruskih tekstova. Komparativna analiza Ljermontov pjesma „Pine” i djela njemačkog pjesnika daje ideju o tome kako različiti unutarnji iskustva ove dvije talentiranih autora.

U izvorniku su dvije slike: jela i dlan. I smreka na njemačkom jeziku - mužjaka. Heine je velika pozornost posvetio postizanju eufonije u njegovim lirskim djelima. I u njegovoj pjesmi postoji obilje dugačkih zvukova koji stvaraju senzualni nježni učinak. Jedina riječ koja nedostaje mekoću je Ein Fichtenbaum, što znači "smreka" u prijevodu. Pomoću ove pozadinske tehnike autor daje sliku rigidnosti i muževnosti stabla. U prijevodu ruskog pjesnika, glavna slika je bor. Lermontov je napisao stih na temelju već stvorenog djela, ali se pokazalo nečim jedinstvenim.

usamljenost

Tragična sudbina i obilježja prirode Mikhaila Lermontova ogledaju se u njegovim stihovima. Motiv usamljenosti prisutan je u mnogim njegovim djelima. Često u svojim pjesmama postoje riječi poput "jednog", "usamljenog".

Budući je pjesnik izgubio majku kao dijete. Ruža bez oca. Kad sam ušao u sveučilište, nisam komunicovao s nikim. Uvijek je bio izvanzemaljac prijateljskim stihovima, toliko blizu njegovu idolu Pushkinu. Prijatelje koje nikada nije imao. Izolirani lik počela pojavljivati ​​u djetinjstvu, kada se kao rezultat napora baka s majčine strane, budućnost pjesnik potpuno je lišen pažnje očeve.

Kasnije, kada je Ljermontov je postao punoljetan, on je znao razočaranje drugačije. Za njega je bila prava tragedija politička situacija u Rusiji. Razočaranje pretvorila u osjećaj usamljenosti, a ti osjećaji očituju u djelima kao što su „Sail”, „litice”, „idem van sama na cesti”, „Pine”. Ljermontov pjesma o drvo „na Divljem sjevera„je napisao u 1841, odnosno u godini njegove smrti. I pisanje ove lirske posao bio je jedan od rijetkih slučajeva u kojima prijevod nije inferiorni u odnosu na original.

bor

Prva soba posvećena je hladnom, ali stvarnom svijetu u kojem stablo živi. Bora na golom vrhu simbol je osamljenosti. Usamljeno smrznuto stablo žudi i smije. Autor prenosi svoje osjećaje kroz ovu sliku. Uostalom, također je osjetio nerazumljiv, usamljen cijeli svoj kratki život.

Lermontov daje drveću sposobnost da se osjeća, sanja, bude tužna. To mu omogućuje da iskreno izražava svoje tajne osjećaje. No, pjesnik i sam izražava svoju nevjericu zbog postojanja osobe koja mu je blizak. U kratkom životu imao je dovoljno razloga sumnjati u žensku vjernost.

palmino drvo

Drugi dio pjesme vodi nas do sunčanog ruba, gdje, poput borova, dlan pada nažalost. Oba su ženstvena. Dok njemački autor ima sučeljavanje muških i ženskih slika, što već govori o glavnoj temi Heinea. Za njemački romantični, glavni lirski motiv bio je odvajanje od voljenog, što se ne može reći o pjesmi "Bora". Lermontov je napisao stih, radije, njegova želja da se razumije, čuje.

Ipak, pjesnik u želji da biste dobili osloboditi od samoće i naći voljenu osobu stvorio u mašti a ne slika duhovnog prijatelja i ženski oblik. To je jasno naznačeno posljednjim redcima pjesme, gdje zamišlja san u obliku "lijepe palme".

Stvarnost i san

Lermontov se više puta okrenuo temi osamljenosti. Bor (analiza rada sugerira da ta slika nije u cijelosti lirska) izražava u pjesmi najviši stupanj tih senzacija. Pjesnik oslikava atmosferu očaja stvarajući dva mala svijeta: hladna i vruća. U prvom je bor, u drugom - palmu. I nikada neće biti zajedno. Uz pomoć juxtaposition sjevernog ruba na jugu, autor izražava besmrtnost sna.

San ili san?

Sukob snova i stvarnosti je uređaj koji Lermontov koristi u njegovom prijevodu. Bor je ruskog pjesnika languishes, prekriven snijegom. Sanja o dalekoj pustinji, ali san nikad neće doći. Ovo je druga razlika od izvornika. Na njemačkom jeziku, "sanjanje" i "gledanje sna" su glagoli koji su bliski u smislu i jednaki u zvuku. Njemački pjesnik kaže: «Er träumt von einer Palme», koji se može prevesti kao „snova palma”, a kao „Snovi palma.” Ali na ruskom su riječi "san" i "san" nikada nisu sinonimi ili paronomi. Možda su jezične razlike pojačale učinak koji je Lermontov nastojao stvoriti. "Pine" - ovo nije samo uspješan prijevod. Ova pjesma, prožeta duhom očaja, koja je inherentna ruskom karakteru. Može se pretpostaviti da je riječ o ruskom tumačenju da san postaje neostvariv san.

muzikalnost

Zbog neobične samoglasnika zvukova može postići u svom radu Ljermontov. „Pine” - pjesma u kojoj se jasno ističe vocalism. U prvoj strofi također privući pažnju ponavljanja suglasnika „s”. Možda u prijevodu Ljermontov master slike sam dobio bor, a stablo nije muško (npr cedar), ne samo zbog autora na prvi zadatak bio izraziti usamljenost, što je generički stablo pripadnost ne igra nikakvu ulogu. Stvar, naprotiv, je da autor ne na neki drugi način bili u mogućnosti postići takav skladan zvučni sustav.