Turgenev, `Biryuk`: kratki sažetak

Priča „medvjed” Ivan Turgenjev postao dio poznatog serijala „Bilješke jedne Hunter”, koji je objavljen od 1847. do 1851. godine u časopisu „Suvremena”, zasebna izdanje objavljeno je 1852. godine.

Priče (ili eseji, kako ih neki književni kritičari nazivaju) napisani su nakon što je pisac odmarao i lovio u dvoru Spasskoe-Lutovinovo, koji se nalazi u Mtsensk okrugu Orel regije.

Poznato je da se priča temelji na stvarnim događajima koji su se dogodili kod šumara koji je služio na imanju. Istina, u njima sudbina ovog čovjeka bila je drugačija: ljuti seljaci su ga ubili.

Naracija, kao u svim pričama ciklusa, provodi se od prve osobe, a sam pripovjedač sudjeluje u zapletu.

Sažetak "Biryuk" iz "Bilješke lovca" nalazi se u nastavku.

Početak

Ispred njega je ogroman purpurni oblak polako ustao iza šume, iznad mene, a duge sive oblake su se vrtjele prema meni, rakete su se nelagodno potresle i zapanjile. Pocrnjela vrućina iznenada je prerasla u vlažnu hladnoću, sjene su se brzo zgušnjavale.

Počeo je kišu. Lovac se nekako sklonio u grane velikog grma i čekao kraj vremena. Odjednom, u svjetlosti munje, ugleda čovjeka koji se iznenada pojavio, kao odozdo, pred njim.

Bio je lokalni šumar. Pozvao je "gospodara" u kolibu da pričeka oluju. Uzeo je kobilu kravom i odveo ga u kuću.

razvoj

Koliba šumara, kao što bi trebalo biti navedeno u kratkom sadržaju Turgenevove priče "Biryuk", stajala je usred širokog dvorišta ograđenog ogradom. Kad su kucali, vrata su otvorila dvanaestogodišnja djevojka, kći gospodara. Bila je bosonoga, u jednoj remenoj košulji. Dok je šumar stavio konja pod baldahinom, djevojka, sjajila svjetiljku, držala je autora u kolibi.

Cijela koliba iznutra bila je jednokrevetna soba s niskom stropom bez podova i pregrada. Zidovi su čađeni, namještaj je najgori: na zidu je visio rastrgani sloj, a na klupi je ležao pištolj, u kutu je hrpa krpe. Na stolu je gorjela zraka svjetlosti, od ispod stropa visila kolijevku s bebom koja je spavala u njemu. Njezina, čučnja, počela je gurati djevojku.

Šumar je ušao u kolibu, a autor je vidio da je pravi junak - visok i iskren čovjek. Poruka, da mu je ime bilo Thomas, nadimak medvjed, on je bio vrlo iznenađen pripovjedač - koji je čak i njegov sluga Ermolai čuo puno o njemu, o tome kako je oštra i brzo nasilja protiv krivolovaca.

U sažetku Turgenevove kratke priče "Biryuk", dajemo kratak sažetak Yermolaijevih riječi o šumaru:

Pederi ne daju utaschit- u bilo bilo koje vrijeme, čak iu samom ponoći, pojavljuju se iznenada, iz vedra neba, i ne mislim da se odupre, - jaka, kažu, i kako pametan beshellip- I ništa ga ne može uzeti ni vina ni novac, niti mamac. Već je jednom okupio vrsne ljude koji žive s njom, ali ne - ne daje se ...

Na zapanjene uzvike autora, on je jednostavno i mrzovoljno odgovorio da, kažu, samo ispunjava svoju poziciju i uzalud ne gubi kruh svog gospodara.

Da bi se raspitao o životu, rekao je da nema ženu - pobjegla je s "prolaznikom", ostavivši malo dijete.

Oluja je gotova. Biryuk je predložio da drži gosta prije odlaska iz šume. Kad je izašao, uzeo je pištolj - kažu, igraju u šumi, odrežu drvo. Ali, bez obzira koliko sam se trudio, autor nije mogao čuti zvuk sjekire - samo u vjetru stablo drveća šumne.

Pozvao je junaka priče da ga prati u zarobljavanju "razbojnika" - zajedno su napustili šumu, prošli klanac.

Prestanak kriminalca

Nadalje, u predstavljanju kratkog sadržaja "Biryuk", kažemo da je šumar uhvatio lopov s pada stabla. Izgledalo je jadno - na njemu su se nalazile krpe mokre od kiše. Uz njega je stajao konj prekriven starim tepihom.

Kiša se opet izlijevala, a troje se morao vratiti u kolibu šume. Tamo je stanodavac stavio lopov s rukama sklopljenim u kutu, i bio je žao zbog pripovjedača: obećao je da oslobodi siromašnog čovjeka.

Čovjek, glasu gluhom i slomljenom, zatražio je od Fumi Kuzmich (Biryuk) da ga pusti, objašnjavajući njegovu djelo krajnjom potrebom i siromaštvom. Šumar se nije složio, prigovarajući to, kažu, zna cijelu njihovu predgrađu, gdje god bili, sve lopove.

Seljac je nastavio moliti, drhtajući, kao u groznici, govoriti o izvršitelju i "djeca cvrkuju", a sve krađe je od gladi. Obećao je da će platiti i zatražio povratak barem konja, ali Biryuk je odbio.

Shvativši da je sada istinska smrt gladi - jer je ostao bez konja, posljednjeg stoke u njegovu domaćinstvu i bez drveća, pa čak i pod prijetnjom buduće kazne, uhvaćeni su se pobunili:

Čovjek se iznenada uspravio. Oči su mu se osvjetljavale, a lice mu se pojavilo na licu. „Pa, ​​jesti na, zadaviti, - rekao je, sužavanje oči i opuštene uglovima usta - na, dushegubets proklet: piti kršćansku krv, peyhellip-”

Šumar je naredio da šuti.

Kraj priče

Vrhunac priče "Biryuk" (iu kratkom obliku) bila je posljednja fraza koju je iznio zarobljeni seljak:

"Neću šutjeti", nastavio je nesretni čovjek. "Sve je isto - umrijeti." Ti, zvijer, zvijer, ne propadaj vama. Hej, pričekaj, ne vladaj dugo! stegnuti grlo, pričekajte!

Šumar je zgrabio ramena, a pripovjedač, koji namjerava posredovati za seljaka, ustao je ...

A onda, na njegovo čuđenje, Biryuk poderao zamršen lentu sa lopov rukama, pljeskali šešir na glavu i uhvatio za ovratnik i gurnuo ga kroz vrata. S razdvojenim riječima: "Idite na pakao sa svojim konjem i, pogledaj, nemoj više biti uhvaćen!" - vratio se u kolibu i, pod udarcima kotača seljačke košarice koja je napustila dvorište, počeo je, kao da se ništa nije dogodilo, da kopa u kut.

I priča je završila tamo. A nakon pola sata, šumar je vodio pripovjedača na rub šume i rekao ga zbogom.

Slika Biryuk

U kratkom sadržaju priče "Biryuk" neka se zadržimo na slikama svojih dvaju središnjih likova.

Sjajno i bojacno ispušta glavni lik. Gotovo epski, ne bez divljenja autorice, riječi o njegovu pojavljivanju na početku priče (prvi posjet pripovjedača u kolibi):

Bio je visok, široko podignut i izgrađen za slavu. Iz njegove mokre košulje vidjeli su se snažni mišići. Crna, kovrčava brada pokrivena do polovine krupnih i hrabrih lica, debele smeđe oči hrabro su gledale pod svoje široke obrve.

Usput, "košulja košulje" znači od grubog kućišta (platno) platnu. Spomenuti jednostavnost odjeće radi opće karakterizacije junaka: on je, očigledno, siromašan, njegova odjeća nije bogata, stan je siromašan i "tužan", samo je kruh i voda iz hrane. I ne traži nikakve prednosti u službi. Forester je sasvim svjestan da nije uzalud primio plaću, iskreno ispunjavajući svoju dužnost.

Stoga ponašanje Biryuk. Ponaša se samostalno i nije briga. Na primjer, nakon što je upoznao "gospodara", zarobljen grmljavinom u šumi, on ne toliko sugerira koliko odlučuje vrijedno čekati loše vrijeme u kolibi:

"Vjerojatno ću vas odvesti u kolibu", naglo je rekao.

A onda obavještava svoju ženu "s okrutnim osmijehom" da je umrla - to jest, pobjegla je, bacila ga, i kćer i dijete (i to nije lako znati da živi s tom osobom!).

On ima svoje principe. I ovdje je jedan od njih: "Ne ukrasti tragove nitko." A također ima razumijevanje ljudi, i ne može propustiti da vidi kako je teško sudbina seljaka, koji iz bespomoćnosti vidi jedini izlaz je ukrasti.

No, moćni šumar nije sklon osjećanjima i, kao što slijedi iz pripovijesti, predaje svoje principe, otpuštajući lopov, samo ovaj put - što znači da je tvrdoglav, ali njegova duša još nije posve ustajala.

Slika seljaka

Na sceni hvatanja lopova vrišti "plain, u zecu". I izgleda kao siromašan čovjek, ispričavam se: mokro, odjeven u krpe, s neurednom bradom. A onda, u kući, autor gleda na to bolje: ostavili smo na noćnom ribolovu neugodna, mršav i naborana lica, očiju trčanje okolo, visi požutjele obrve, a on sam tanka i ružan.

Ali sve to postaje nevažno kada čovjek padne u očaj i vrišti, ispirući lice, u Biryuk: "Azijski, krvoprolić, ubojica, zvijer!". Tako je vrištala, koja je zapanjila sve one koji su u svom uznemirenom djelu vidjeli šumar. Sada lopov, koji shvaća da ga je napustila posljednja nada za sreću, postaje žestoka i snažna - postoji li neki razlog da se boji kažnjavanja i premlaćivanja, kad se pred njim i njegovom obitelji možda umire od gladi?

Tako je u priči o Turgenevu opisao dva takva različita predstavnika jednog naroda.

Dali smo kratak sažetak priče "Biryuk" iz zbirke "Bilješke lovca" IS Turgenev.