AP Chekhov, `ime konja `: sažetak

Članak sadrži kratak sažetak Chekhovovog prezimena konja. Ovdje se također objašnjavaju neki detalji navedeni u priči kako bi je bolje razumjeli. Navode se verzije podrijetla zemljišta i podaci o objavljivanju rada.

objavljivanje

Ova je anegdota usvojena za objavu mladog Chehhova i prvi put je objavljena u novinama u Petersburgu, broj 183 za 1885. godine. U podnaslovu je označen "skica", a autor je bio A. Chekhonte.

Kasnije, pomalo izmijenjena verzija priče ušla je u zbirku djela. Sam pisac je napravio nekoliko izmjena i dopuna: Zamjena riječi službenik kolokvijalni „byvalocha” neutralna „dogodilo”, „sichas” u „sada”, dodao je nekoliko mogućnosti imena konja i povukao iz teksta nazivom „Loshadinchikov” koji je došao gore sa guvernanta.

Zatim se obratimo kratkom sadržaju Chehhovove priče "Prezime konja".

Zemljište

Glavni general Buldeyev boluje od zubobolje. Liječnik je predložio da raskomadaju zub, ali općenito zubi se žali. Pomagala ne mogu zaustaviti bol. Zapisničar Ivan Evseich predlaže okretanje medicinskom osoblju Saratov, takav, kažu, čarobnjak, koji se lako može pomoći telegrafom. Poplyuet, šapće - i bez boli. Tek tada treba poslati telegram s zahtjevom, a službenik zaboravlja prezime. Ime je navodno jednostavno, s konjem povezan.

Daljnje tijekom cijele priče razvrstavaju se mnoge varijante prezimena na temu "konji i sve o njima": od Kopytina i Merinova do Troikin i Uzdechkin. U "izumu" prezimena uključeno je sve domaće okruženje opće države, uključujući i stražara. Za ime "pronađenog" nesretnog generala čak je imenovana i premija od pet rubalja, ali službenica kaže da su sve predložene opcije "nisu iste".

ishod

Sljedećeg jutra iscrpljeni general, koji nije mogao zaspati, liječnik i dalje uklanja zub. Bol se odlazi. A onda, naposljetku, kada liječnik koji odlazi pokušava s Ivanom Yevseyichom razgovarati o hrani za svog konja, on prisjeća: "Da Ovsov isto ime te čarobnice, Ovs!"

S ovom radosnom vijestima potrčao je generalu. Ali, kao odgovor na službenike, pokazao mu je dva kolačića:

- Trebam sada ime vašeg konja! On-košnju!

Obrazac i naziv

Sadržaj Čehovove priče "Prezime konja" u sažetku, općenito, ne treba, jer je napisan kao anegdot. Takve su mnoge priče mladog Čehova ("era Antoshi Chekhonte", kako su znanstvenici kasnije nazvali ovo razdoblje biografije). Što to znači? U tekstu nema opisa i argumenata, formalno to stvarno izgleda više kao skica - glavna uloga u stvaranju parcela pripada dijalozima.

Popularnost priče bila je toliko velika da je njegovo ime postalo stabilan izraz. „Konj prezime” - tako reći o nečemu ili nekome, čije ime ili naziv visi na vrhu svog jezika, okreće, ali ne dolaze u obzir.

Čak je i sama pojava - skreće na vrhu vašeg jezika - to je poznato u psihologiji i jedan od pojave koja se istražuje (Bennett Schwartz) je to prikazano u radu s ovom pričom Čehov: čovjek ne može sjetiti riječi, ali siguran sam da je to na neki način povezana je s konjima.

likovi

General-bojnik Buldeev.

Po volji autora, važna osoba postaje stripski lik. Njegovo prezime jasno je u skladu s "baldom". Akcije su apsurdne, iako su sasvim razumljive - možda njihova nedosljednost može biti oproštena pacijentovom zubobolju. Uvjeren je da su zavjere prijevare i obmane, ali pristaju na telegram s zahtjevom za pomoć određenom iscjelitelju koji se može osloboditi bolesti i telegrafa. Uhvaćeni zajedničkim uzbuđenjem "traženja" imena, on čak dodjeljuje nagradu za pronalaženje. Ali na kraju moram pristati na uklanjanje zuba, budući da ime mađioničara još uvijek nije najavljeno.

Čitav sadržaj Čehovove priče "Prezime konja" temelji se na ovom zubnom nevolji koja se dogodila generalu.

Zapisničar Ivan Evseich.

Srednje ime skratio od potpunog Yevseyevich gore od svakodnevnog, većinom (takve opcije - Vassilich Sanych Sergeyitch et al.), Upotrebimo „za svoje”. Lik je vrlo važno za priču čim drži „vrh jezika”, ime tog Saratov zob, tako da su neka vrsta vodiča na ispravnu verziju. Comic kulminacija je izgrađen na njegovu iznenadnom prosvjetljenju, koji je, iako kasno, ali još uvijek se događa.

Vještica.

Nedostaje karakter, zahvaljujući Ivanu Evseich, potpuno dovoljno opisao: da je iz bivših poreznih službenika (trošarina), Saratov kod Tiffanyja njihove živote, zubi govori prvoklasnog način, ljubavnika votke, „procjenitelj” i „čudo gospodara.” Potonja karakteristika, navodno, ispravno motivirao bolesnog generala da "traži" ispravnu verziju prezimena.

Doktor.

Zapravo je odsutan iz priče. Poznato je samo da je došao generalu na britzku i pregovarao s činovnikom o zobi (to je prekretnica, a on je vrlo važan u zemlji). Formalno, petlja je petlja, dolazeći na početak i kraj priče s posjetima bolesnom generalu.

Verzije podrijetla parcele

Kao jedna od glavnih verzija podrijetla parcele spomenula je Taganrog smiješni incident, poznat Chehhovu. On je oko dva stanovnika iz Taganrog, vrlo istaknuti i ne siromašni gospodo. A onda im se nekako dogodilo da se smjeste u jedan hotel. A u namještenim sobama u to vrijeme ispred ulaza u posebne ploče zazivali su imena gostiju, ovdje su snimani jedan po jedan: Kobylin i Zherebtsov. Imali su takva imena. Preko ove gotovo anegdote davno su se nasmijali Taganrogu.

Analizirajući moguće izvore Chekhovove priče "Ime konja", književni kritičari također daju folklornu kratku priču o ptici i vrbi. Ovaj ukrajinski bicikl se spominje u njegovim djelima, osobito književnom kritičaru N. P. Andreevu i bajkovaru A. N. Afanasyevu.

Čehov poznavanje ove povijesti potvrđuje i sjećanje jednog poznatog pisca EK Sakharova-Markova, koji je kasnije rekao kako mu je Chehhov dao nacrt tog djela. Ime u njemu bilo je "ptica". To je isto kao u konačnoj verziji, "okrenula jezikom" karaktera i nikad se nije sjetila. Petukhovi, Vorobyovi, Sinitsini, Chizhovi se kreću ... Odmahnuo je glavom na sve predložene mogućnosti: kažu, nije da je sve u redu. Konačno, uzviknuo je: "Pa, Verbitsky, sjetio sam se kako sam se sjetio!" "Dopustite mi", pitali su zapanjeno, "Mislim da ste rekli da je ime ptica ptica?" "Naravno", odgovorio je, uopće neugodno, "jer ptica ponekad sjedi na vrbici."