AS Pushkin, `From Pindemont `: analiza pjesme. Povijest stvaranja

Godine 1836. Alexander Sergeevich radio je na kamenom i kamenom ciklusu, objavljenom tek nakon njegove smrti. M. Yu Lotman vjeruje da se nekoliko pjesama iz ove serije može smatrati vrhuncem Puškinove kreativnosti i njegovom pjesničkom zavjetu. U ciklusu, postoji najmanje 6 radova (točno članstvo nekih drugih nije utvrđeno). Od toga, 4 pjesme označene su rimskim brojevima. Rad koji nas interesira, "From Pindemonty" (žanr - pjesma), upravo ulazi u ovaj ciklus. Druga tri su "Svjetska snaga", "Imitacija talijanskog" i "Oci dezertera

Povijest stvaranja rada

Pomoći će nam da osvijetlimo njegovo značenje. Što možemo reći o radu od interesa za nas? Pjesma "From Pindemonty", analiza koje ćemo danas održati, odnosi se na kasni rad autora. Njegova je ideja nastala kada je pjesnik bio u dachi kod St. Petersburga, 1836. godine. Iste je godine dizajnirao svoju ideju za završenu pjesmu. Međutim, do 1855. godine objavljen je rad iz Pindemontya. Analiza tog datuma pokazuje da Aleksandar Sergejevich više nije živ (to je umro 1837.). Tako je ovaj rad objavljen nakon njegove smrti. A to nije bilo zato što ga Pushkin nije želio ispisati. Naprotiv, on je radio kako bi osigurao da je cenzura propustila rad "From Pindemonty". Analiza koju su proveli istraživači nakon njegove smrti dopušta nam da kažemo da je Aleksandar Sergejevich u tu svrhu čak i promijenio ime njegova stvaranja.

Otajstvo Alexander Sergeevicha Puškina

Većina književnih znanstvenika našeg dana vjeruje da je naslov djela za koje smo zainteresirani je prijevara. Nema nikakve veze sa zapisom samoga stiha, idejom "Od Pindemontya". Analiza je pokazala da je tekst izvorno nazvan "From Alfred Musset", no Pushkin je odlučio promijeniti to ime, budući da je želio vidjeti objavljeni rad. Cenzura tog vremena ne bi propustila spominjanje velikog romantičnog pisca iz Francuske. Razlog - Srpnja revolucija, koji se dogodio 1830. Nicholas Ja nisam htio biti obaviješten o tome u otvorenim prostorima zemlje. Kao posljedica toga, Alexander Sergeevich je donekle odlučio promijeniti nekadašnje ime, umjesto imena francuskog pisca, koristeći ime talijanskog pjesnika Ippolito Pindemont.

Mnogi vjeruju da je ovaj izbor napravljen ne slučajno. Dva od ovih autora susreću temu slobode - ljubavi. Osim toga, oni govore o suočavanju s osobom koja ima društvenu stvarnost. Međutim, Ippolito Pindemont nije bio poznat ruskoj javnosti pa je Pushkin odlučio koristiti njegovo ime u djelu "From Pindemonte". Priča o hoaxu, međutim, nije tako nedvosmislena. Treba također reći da su takve ideje (ljubav prema slobodi, suočavanje) tipične za književni trend, kao što je romantizam. Neki istraživači vjeruju kako ni talijanski ni francuski nemaju značajne sličnosti s Alexanderom Sergeevichom. Oni primjećuju činjenicu namjernog obmanuti čitanje javnosti - lažna referenca.

Sastav rada

Pjesma se može podijeliti na 2 dijela (neki pojedinačno izdvajaju 3), koji su međusobno suprotni. Lirski junak "From Pindemonte" iu objema od njih govori o sustavu njegovih životnih vrijednosti. Prije nego što čitatelj najprije prođe niz uskraćivanja društvenih uloga i političkih institucija. Riječ je o cenzuri, ratovima, porezima. To daje pjesmi klasični dodir. Princip koji se Puškin ovdje koristi naziva se "iscrpna podjela".

Načelo iscrpne podjele

Njegova je bit u činjenici da je motiv ili tema podijeljena na maksimalni mogući broj varijanti, koji su navedeni u nizu homogenih konstrukcija. Ovo načelo u poeziji karakteristično je za klasični stil, ali je genetski povezano s drevnom lirskom poezijom. Ruski su pjesnici asimilirali u Pushkinovoj ere, ali je zadržao svoju klasičnu boju. Načelo iscrpne podjele primjenjuje se ne samo u prvom dijelu. Cijela pjesma od interesa za nas gotovo je potpuno izgrađena na njemu. Od četiri takva "podjela" je cijeli tekst. Prvi Pushkin navodi ono za što se ne žali, a zatim - od koga ne želi ovisiti. Nadalje, Alexander Sergeyevich kaže da nitko neće davati izvješće, "samo za sebe".

Drugi dio pjesme

Vrijednosti koje se pozitivno percipiraju prikazane su u drugom dijelu. Osim toga, ovdje se također izražava i jedna od glavnih misli pjesme. Pushkin kaže da ne smije "saviti savjest, niti misli, niti vrat za livre", "za moć".

Alexander Sergeevich tvrdi da svaka osoba ima pravo na fizičku i duhovnu slobodu, koju mu ne mogu oduzeti ni drugi ljudi ni država. Sva druga prava bez ovoga su besmislena i fiktivna. Najveća sreća liričkog junaka je osoba koja se diviti umjetničkim djelima, "čudesa" "ljepote prirode".

Udruge s antikom

Prema S. A. Kibalniku, poznatom književnom kritičaru, u djelu "From Pindemonti" Puškin jasno koristi klasičnu osnovu. Oboje su na razini sadržaja i na razini oblika (alexandrijske stihove) udruženja s antikom. Međutim, to bi moglo ostati samo na razini nijansi, ako iz samog sadržaja djela nije postojalo drevno društvo. Aleksandar Sergejevich brani pravo svake osobe na vanjsku i unutarnju slobodu. On veliča uživanje umjetnosti, komunikaciju s prirodom. Sve se to suprotstavlja želji za moći, ambicioznom željom da svoj život posveti javnoj službi. U djelima Horacea, drevnog rimskog pjesnika, postoje slične ideje.

Pushkinova žalba na rad Horacea

Njegova su djela bila od interesa za Puškinju u godinama svog studija u Lyceumu. Svi gore navedeni motivi imaju analogije u ruskoj poeziji od 1800-1810. To se posebno odnosi na liceumove pjesme Aleksandra Sergejevicha, kao što su "Sanjivac", "Grad", "Poruka Yudinu". Puškin je u ranom razdoblju svog djela stvorio sliku epikuretskog pjesnika, prilično uvjetovan. Tradicija uvjetne poezije Horace je vrlo brzo odbacio. Puškin je 1830-ih često okrenuo izravno postignućima antike. Prebacivao se iz konvencionalnih rimskih i drevnih grčkih simbola živim slikama, od francuskih imitacija Horacea do vlastite poezije.

Razvoj Pushkina u svladavanju kreativne baštine Horacea

Motivi bliski kreativnosti ovog autora izražavaju u djelu "Od Pindemonti" neposredne osjećaje Aleksandra Sergejevicha. Karakter stiha je daleko od konvencionalnosti, toliko da je nemoguće zamisliti povratak na dugu tradiciju. Međutim, za kreativno djelo Aleksandra Sergeevicha 1830-ih, mnogo je više karakteristično da se izravno obraćaju drevnim stihovima (iako se to uglavnom odnosi na prijevode) nego da svladava svoje motive i slike kroz prizmu moderne poezije. Pushkinova evolucija u svladavanju kreativne baštine velikog rimskog pjesnika dolazi od drevnih konvencionalnih simbola do konkretnih životnih slika, od imitacija Horacea u francuskom stilu do samog autora. Doista, Alexander Sergejevich je napisao "Podigao sam spomenik ..." samo 1,5 mjeseci nakon stvaranja pjesme od interesa za nas. Prijevod ode rimskog pjesnika "Pompeju Varu" odnosi se na 1835. Još ranije, 1833. godine, Aleksandar Sergejevich je radio na prevođenju drugog ode Horaceu - "To Maecenas". Međutim, posljednji od navedenih radova nije dovršen. Puškin je prevedivao samo osam stihova iz 36. Ipak, prema ovom malom odlomku, može se pratiti neka uobičajena sličnost ovog djela s pjesmom "From Pindemonty".

Sličnost stiha "Od Pindemonti" s odom prema Horaceu "Za Mačene"

U skladu s početkom djela Horacea (u prijevodu "Kraljevi potomaka, Mačene ...") govorimo o ljudskim težnjama koje su strancu pjesniku. Isto vidimo u pjesmi "Od Pindemonte". Puškin govori o ljudskim pravima, kojima ne želi i koji uopće ne vrijedi.

Može se primijetiti još jedna zanimljiva podudarnost. U Horaceu, želja da postanu izabranica nestabilne publike pridružuje se: navika rada poljoprivrednika, sklonost mirnom životu, hobi lovu, želju za bajkama na bojištu, želju za dalekim putovanjima na moru. U finalu vidimo suprotnost naše filozofije života koja je karakteristična za kreativnost ovog autora drugima.

Kompozicijska obilježja djela Pushkin i Horace

Bez sumnje, može se primijetiti da je sastav pjesme "From Pindemonty" sličan sastavu riječi koju je napisao Horace. U rimskom pjesniku, prvi dio djela, poput onog Aleksandra Sergejevicha, stvoren je na principu iscrpne podjele. U njoj Horati govori o želji drugih ljudi. Aleksandar Sergejevich također govori o pravima, ali o onima kojima on, a ne drugi, nastoji, o onima od kojih se ni jedna glava ne vrti. Autor pjesme "From Pindemonti" razvija samo jedan motiv onih koje Horace ima: državnu aktivnost, moć. Rimski pjesnik odmah se okreće deklaraciji vlastitih težnji. Aleksandru Sergeevichu prethodi najava ravnodušnosti na "glasna prava". U konačnom, "pozitivnom" dijelu djela za koje smo zainteresirani, mogu se naći sličnosti u motivima za uživanje u umjetnosti i prirodi.

Razlika između Pushkinovog rada od Horace Ode

Što se tiče opće ideje, u Pushkinu je nešto drugačije. Za razliku od mnogih težnji čovjeka, Horace je smatrao da je jedini način na koji on osobno može pronaći sreću pjesničko stvaralaštvo. Međutim, Aleksandar Sergejevich "sreća" je sloboda. On ne želi dati "nitko izvješće", "služiti i moliti" samo sebi. Sve to dokazuje da su i figurativni sustav i sastav Horaceove Ode do Mačene koristili Alexander Sergeevich u svom radu iz Pindemontyja. Ipak, Puškin se gotovo nikada nije okrenuo stvaranju rimskoga pjesnika. Najvjerojatnije, sastav i slike ode od 1833. godine sačuvani su u njegovu sjećanju (dok rade na prijevodu).

Poziv na "Hamlet"

Pored Horacea, pjesma "From Pindemonti" upućuje na Shakespeareov "Hamlet". Riječ je o trostrukom ponavljanju "riječi" u pjesmi Puškin. Aleksandr Sergejevich ga koristi kada komentira kako se moć odnosi na djelatnost književnih ljudi. Međutim, praznu raspravu zapravo zauzimaju kraljevi, kao i neobrazovani ljudi.

"Od Pindemonty": ideja

Značenje Puškinovog djela sastoji se u izražavanju ljubavi prema slobodi, suprotstavljanja pritisku različitih javnih institucija. U stihu "Od Pindemonti" predstavljen je čitav niz životnih vrijednosti Aleksandra Sergejevicha. "Ljudi" i "moć", kao nisko-laži entiteti, suprotstavljaju se velikim kreacijama umjetnosti i ljepotama prirode. Pjesnik ne želi služiti državi i to najavljuje u svojoj pjesmi "From Pindemonty", čije je značenje bilo jasno svima, uključujući cara. Pushkin ne razumije zašto bi neka osoba trebala služiti državi. Naravno, pjesma u kojoj je takva ideja bila izražena, pa čak i otvoreno, jednostavno nije mogla propustiti cenzuru. Čak ni promjena imena nije pomogla Puškinu, već je promijenio vladar koji mu je bio u njegovu korist. Godine 1855. Aleksandar II je uskrsnuo na prijestolje. Pjesma "Od Pindemonti", godina objavljivanja - 1855. godine, odmah je predstavljena javnosti.

Ne o "francuskom" sukobu političke i osobne slobode, a još manje o "talijanskom" je u pjesmi od interesa za nas. Njezin sadržaj predstavlja rusku temu koja već dugo zauzima jedno od glavnih mjesta u radu Aleksandra Sergejevicha. To je tema odlaska lirskog junaka iz područja neovisnosti i nedostatka prava, tj. Otkazivanja i poricanja ovog kraljevstva.

"Od Pindemontya" i "Svjetske snage"

Ako se okrenemo jednoj činjenici, obrisi ove misli su još izraženije. Osim "Od Pindemonti", 5. srpnja 1936. Puškin je dovršen "Svjetska snaga". Ovaj je rad jedan od najvažnijih u Aleksandru Sergeevichu iz pjesničkog publicizma. Pozornost autora privukla je naizgled jednu neznatnu činjenicu. U hramu, koji je vjerojatno u aristokratskom dijelu ruske prijestolnice, vlasti su zapovijedile dva stražara s puškom na raspeću. Bilo je potrebno to učiniti kako bi se izbjegla zbrka. Ipak, Pushkin je vidio sasvim drukčije - simboličan izraz cinizma i licemjerja carne moći, koji ograđuje ljude Gospodnje čak i tijekom vjerskih obreda.

Dvije od tih pjesama, stvorene istodobno, nadopunjuju se. U različitim oblicima Aleksandar Sergejevich osuđuje društveni i politički sustav koji je prevladavao u to vrijeme. Puškin nastavlja svoju borbu za slobodu pod krinkom cenzure, u duhu svojih "himni iz prošlosti". Obrani i javnu i osobnu neovisnost. Puškin razumije slobodu kao univerzalnu ideju.

Sintaksa rada

Što se tiče sintakse, smatramo da kratke izjave, karakteristične za početak rada, razlikuju se od trodimenzionalnih konstrukcija predstavljenih na kraju. Zato je popisivanjem strana života blizu Puškinova zvukova nadahnuto, a popis neprijatelja slobode, naprotiv, je nepristojan i svjetovno.

Rad "From Pindemonty", temu koja je uvijek relevantna, voli mnoge, posebno mlađe generacije. Uostalom, želja za slobodom, poricanje autoriteta, više je obilježje mladosti. Pjesma "From Pindemonty" uključena je u obvezni školski kurikulum. Uči mlađu generaciju nezavisnosti i istinitih vrijednosti.