Književnost i kino su neodvojivi spoj dviju vrsti umjetnosti

Kino i književnost su umjetnički oblici, neraskidivo povezani jedni s drugima. Jedan od njih potječe iz davnih vremena. Drugi - u kasnom devetnaestom stoljeću. Ipak, književnost i kino imaju blisku povezanost, a ne slabljenje ni u dobi računalne tehnologije. Koja je snaga ovog sindikata?

Književnost i sadašnjost

Čovjek iz XXI. Stoljeća žuri živjeti. On nema vremena za dugo razmišljanje. Treba imati vremena za karijeru, dobiti novu profesiju, dobiti još jednu novu tehnologiju. Drugim riječima, izgraditi život na moderan način.

Pročitajte tri djela klasične glazbe? Za što? Gledanje verzije filmskog prikaza trajat će najviše dva sata. Ova aktivnost, za razliku od čitanja, uklopit će se u brz ritam života. Međutim, rad izvrsnih redatelja i glumaca pokazuje drugačije. Književnost i kino nisu izgubili dodir. Relativno nova vrsta umjetnosti može oživjeti zanimanje za onu koja se pojavila u antici.

Filmovi potiču čitanje knjige

Cinematografi i danas se okreću djelima klasične književnosti. U posljednjim desetljećima nije stvorena jedna filmska prilagodba. Na primjer, Dostojevskoga romana, primjerice, jedan poznati redatelj napravio je televizijsku seriju. Iznenađujuće, izdavači su morali objaviti roman "Idiot" u ogromnim izdanjima. Nakon gledanja serije, moderni muškarac, unatoč nedostatku slobodnog vremena, počeo je čitati Dostojevskog.

Primjeri probira, poticanje prodaje na tržištu knjiga, puno. No, kako bi se razumjelo što je odnos književnosti i kina, vrijedno je prisjetiti kako je sve počelo. Tko i kada je prvo upotrijebio umjetničko djelo kao materijal za stvaranje filma?

Pojava kinematografije

Kino je nastalo u XIX stoljeću. Ali prvi zvuk izašao je mnogo kasnije, 1927. godine. Cinematografija je postala, kao što je to rekao Bulgakov meditirajući pas, jedinu utjehu za žene. Ali ne samo za njih. Kino je postiglo masivnu popularnost.

Adaptacija zaslona umjetničkog djela, shvaćajući povezanost takvih umjetničkih djela kao što su književnost i kino, postala je neizostavni žanr. Redatelji i scenaristi okrenuli su se kreacijama klasika. Godine 1902. snimljen je kratki film temeljen na Zolinom radu.

Čak i prije nastupa zvučnog filma, redatelji su počeli snimati poznate kreacije ruskih pisaca. Godine 1909. Peter Chardynin upoznao je svoju interpretaciju pjesme Dead Souls. Međutim, ako govorimo o "ruskoj književnosti u kinu", trebali bismo reći nekoliko riječi o prilagodbi Pushkinovih priča.

Promicanje kinematografije

Do 1917. godine, gotovo su sva djela velikog ruskog pisca stvorena. Naravno, govorimo o prozi. Verzije zaslona ranog dvadesetog stoljeća malo su zajedničke s modernim. Umjesto toga, bile su neke ilustracije poznatim pričama.

U doba tihog kina, filmeri su se okrenuli Puškinovim tekstovima, koji su, možda, bili povezani s promicanjem nove vrste umjetnosti. Kino je trebalo ime poznato diljem Rusije. Prije revolucije, privatne filmske tvrtke djelovale su u zemlji. Nakon sedamnaeste godine njihove su djelatnosti prekinute. Međutim, filmovi na temelju Puškinove proze i dalje su nastali u teškim vremenima za Rusiju.

U povijesti sovjetskih prilagodbi bilo je razdoblja tišine. Na primjer, u doba Hruščov je odmrznuo postoji samo jedan film, stvoren na temelju Pushkinova djela, "Kapetane kćeri".

Leo Tolstoj

Po prvi put, domaći filmaši pokušali su prevoditi Rat i Mir na zaslone 2015. godine. Tada su inozemni direktori inspirirali Tolstojev rad. U jednoj od adaptacija, ulogu Natasha Rostove odigrala je Audrey Hepburn. Ali što američki filmaši, pa čak i najdragocjeniji, mogu znati o tajanstvenoj ruskoj duši? Hollywoodski redatelj ne može prenijeti duh nacionalnih značajki romana Lea Tolstoja. Tako su sovjetski radnici kulture vjerovali. Zato su odlučili snimiti film na temelju knjige velikog pisca. I jednako filmskoj adaptaciji u mnogim aspektima, nema svjetskog kina.

Film koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda

Sergei Bondarchuk izabran je za redatelja filma. Od fonda dodijeljeno trideset tisuća rubalja (značajan za te vremenske iznose). Umjetnici su počeli raditi na skicama od kostima i prizora. Scenarist je studirao književne studije, Tolstoijev dopisivanje, vojne i dokumentarne izvore. Ostalo nekoliko mjeseci za glumu. Snimanje je popraćeno velikim poteškoćama. Glumac na početku rada promijenio se mnogo puta.

Ruska književnost u nacionalnom filmu ima dugu i zanimljivu povijest. Ali nikad, ni prije ni poslije, snimanje umjetničkog djela nije bilo tako veliko. Prema broju filmskih zvijezda, film "Rat i mir" nema jednaku povijest.

Fyodor Dostojevski

Prvi film na prozu je snimljen 1910. godine. Četvrt stoljeća došao „Petersburg priče”, koji je mješavina „netochki nezvanovoj” i „Bijele noći”. Tada je Dostojevski stvorio slike u Francuskoj, Japanu, Italiji. Što se tiče nacionalne kinematografije, no iznos proze ne uzrokuje toliko polemika i rasprava o načinima kako tumačiti na zaslonu kao stvoren od strane autora velikog „Petoknjižju”.

Fikcija u kinu sovjetskog razdoblja - prije svega je filmska adaptacija priča, romana, romana Dostojevskog. Njegovi su likovi toliko složeni da se njihovo igranje u glumačkom okruženju smatra velikom častom. Za filmaše istoj filmskoj adaptaciji „Idiota” ili bilo kojim drugim djelima Dostojevskog - ne samo prijenos parceli na filmsko platno. Ovo je prilika da gledateljima pruži posebnu viziju ideja pisca pisaca.

Mistična knjiga

Zajednica književnosti i kinema srušila se više puta kada su pokušavali snimati "Majstore i Margarite".

Bulgakov je najtajnovitiji ruski pisac. Mnogo je rečeno o zlu sudbini koja progoni glumce koji su igrali heroje romana. Snimanje Bulgakovove knjige, u pravilu, prekinuto je. Rad je popunio samo dva redatelja.

Možda je cijela stvar u misticizmu oko pisca. Ili, možda, postoje područja ljudske svijesti u kojoj se književnost i kino još uvijek ne presijecaju? Sastav Bulgakova danas nema adaptaciju filmova, što bi odgovaralo izvorniku. Ne direktor nije bio u mogućnosti stvoriti atmosferu Moskvi društva, praznine Masters, pate Margarita budalaštine Koroviev i ogromna, tako da je dojam filma su usporedive snage do osjećaja da čitatelj doživljava. No, reći da je Bulgakova proza ​​nije podložna adaptaciji filma je nemoguća.

"Ljudsko srce, a ne psa"

1987. godine u jednoj od književnih časopisa objavljena je priča "Psićino srce". I godinu dana kasnije Vladimir Bortko počeo je snimati film rad Bulgakova. Rezultat rada redatelja, vrhunskih glumaca i slavnog skladatelja bila je najbolja verzija proze ovog pisca u povijesti kina.

Redatelj nije prebacio zemljište na film. Stvorio je sustav slika temeljenih na Bulgakovoj prozi. Sharikov ne bi postao tako zanimljiv i živopisan kinopersonazhem, ako je u stvaranju svog karaktera scenarist i redatelj koristio samo tekst izvornika.

Dodane su scene. U stvaranju filma, redatelj je uključivao Juliju Kima. Pjesnik je napisao tekstove pjesama koje su izvodili sudionici na sastanku, tako nepoželjni od Preobrazhenskog. Kim je također autor neiskorištenih chastooshkas, koji je, u kombinaciji s Sharikovim plesovima, vodio profesora u nesvjesno stanje. "Pa ipak plesovi?", Pita profesor slabo. Komični znak nije u Bulgakovoj priči. Filmski scenarist uložio je s tim riječima svijest, gorčinu svjetiljke svjetske znanosti koja se pojavljuje u očima rezultata vlastitog eksperimenta.

Tko je Sharikov? Ovo nije čovjek sa srcem psa, kao što je to rekao dr. Bormental. Sharikov je zloduh s ljudskim srcem. A u ovome, prema Preobrazhenskyju, leži razlog za strašne posljedice operacije.

Sharikov stvara svoj novi svijet na mržnju starih. On je neobrazovan, tvrdoglav i kategorican. Izražava vrlo kratko, kratko mišljenje o neophodnoj gospodarskoj reformi: "Uzmi i podijeli". U filmu Bulgakov lik ne bi bio tako živ, ako ne za talentiranu glumčevu predstavu, dodatnih, naizgled beznačajnih prizora. Redatelj je dao duh vremena, tzv. Devastaciju, atmosferu katastrofalnosti. Tragedija poslije-revolucionarne ere također prenosi glazba koja stvara pozadinu na slici.

Sholokhov

Na talentiranom piscu maleni, beznačajan karakter se diže na razinu visokog junaka. U romanu "Miran tijek Don" postoje samo takvi glumci. Sholokhov je bio predstavnik realnog trenda književnosti. Ali nije "fotografirao" ono što je vidio. Način na koji pisac podnosi iskustva i dojmove na papiru, može se usporediti s vještinom slikara. I više talentirani autor, to je teže za redatelja prevesti svoje ideje na ekranu.

Sergej Gerasimov je uspio stvoriti dostojan prilagodba romana Sholokhov. Nakon toga, pokušaji drugih filmaša da fotografiraju "Tihi tokovi Don" izazvali su fer gnjev filmskih kritičara i razočaranje publike. Kino je povezano s literaturom. Ali samo ako majstorstvo redatelja nije inferiorni od pisca dar autora knjige, za prilagodbu koju poduzima.

Vasily Shukshin

Proza ovog autora bila je jednostavna i bliska jednostavnom čitatelju. Shukshin nije bio samo pisac, nego i scenarist, redatelj, glumac. Znao je bolje od drugih filmaša, koliko je snažna veza između koncepata poput književnosti i kina.

Djeca danas teško razumiju zašto čitati knjigu, ako postoji film. Takve ideje o književnosti dovest će do činjenice da će uskoro knjiga postati rijetkost. Neispravna i beskorisna suvenirnica. Shukshin vjeruje da nikakva adaptacija zaslona ne može zamijeniti čitanje djela Tolstoja, Dostojevskog, Gogola. Sredstva filma i književnosti, po njegovom mišljenju, nisu jednaka. Cinematografija je umjetnost. Ali samo osoba za čitanje može procijeniti majstorstvo redatelja.

Domaća književnost u kinu je tema posvećena mnogim istraživanjima. Ove sfere imaju međusobnu povezanost. No književnost može postojati bez prilagodbe. Cinematografija, bez klasične proze, predstavljala bi primitivni oblik zabave. Čak i filmovi o izvornim temama dodjeljuju pozitivnu kritiku samo ako su stvoreni prema zakonima klasične proze.