Sažetak epike Gilgamesa, filozofski problemi, analiza

Sve nacionalnosti imaju svoje heroje. U drevnoj Mesopotamiji takav slavni junak bio je kralj Gilgamesh - ratnik i mudar, tražeći besmrtnost. Pronađeni znakovi s pismima koji govore o njemu, možda su prvi spomenik književne obrade.

Tko je Gilgamesh?

Legenda o Gilgameshu je također neprocjenjiva izvor znanja o vjerovanjima sumeraca. U drevnoj Mezopotamiji, kralj Uruka (jak i razvijen u to vrijeme stanovništvo kraljevstva grada) bio je brutalan u mladosti Gilgamešu. Bio je snažan, tvrdoglav i nije poštovao bogove. Njegova moć je toliko superioran u odnosu na snagu zemaljskog čovjeka, da bi mogao pobijediti bika ili lava među rukama, kao biblijski junak Samson. Mogao je otići na drugu stranu svijeta, da produži svoju name- i preplivati ​​more smrti, dati ljudima nadu besmrtnog života na zemlji.

Najvjerojatnije, nakon njegove smrti, ljudi tako visoko uzvišeni u legendi svog kralja, da ga je nazvao dvije trećine boga, a samo jedan treći čovjek. On je postigao takvu čast zbog neumjerene žeđi da pronađe bogove i traži vječni život. To je ova priča koja opisuje babilonsku legendu o Gilgameshu.

Ova legenda o junaku koji je naučio mnoge nevolje u lutanjima, analiziraju filozofi i teolozi, u nadi da će pronaći odgovore na vječna pitanja o životu i smrti koju su Sumerani vjerojatno znali.

Prijatelj Gilgemesa - Enkidu

Još jedan veliki junak epskog - jaki Enkidu, koji je došao iz bogova da ubije Gilgameša. Tako je okrutno, kralj Uruk postupao s ljudima, da su ljudi molili vrhovnu božicu da stvori protivnika za svog kralja, tako da je mladi ratnik imao mnogo veze s mladim žarom i militantnom snagom.

A božica Sumera nastala je na zahtjev patnje polu-zvijeri i pola čovjeka. I dobio je ime Enkidu - sina Enkija. Došao je boriti se i pobijediti Gilgamesa. No, kada nije uspio poraziti protivnika u dvoboju, Enkidu Gilgameš podnio ostavku na činjenicu da su iste moćne sile. Nakon toga, Gilgemesh je postao najbolji prijatelj Enkidu. Gilgamesh ga je čak doveo do svoje majke, božice Ninsun, tako da je blagoslovila polovicu kao brat svom sinu.

Zajedno s Enkidu, heroj je otišao u zemlju cedra. Očigledno je zemlja cedara nazvana modernim Libanonom. Tamo su ubili čuvara šume cedra - Humbaba, za koje je Enkijev sin pretrpio.

Prema legendi, umro je od bolesti nakon 12 teških dana umjesto Gilgamesa. Car je gorko oplakivao svog bliskog prijatelja. No sam Gilgamesh bio je odlučan nastaviti putovanje na Zemlji. Kratak prikaz epa o Gilgameshu daje ideju o tome kako je uvelike promijenilo prijateljstvo s ovim bićem od bezobzirnosti bogova Gilgamesa. I nakon smrti ovog junaka, kralj je radikalno preobrazio.

Tablete s legendama

Znanstvenici svih zemalja zainteresirani su za pitanje o tome gdje je epic o Gilgameshu nastao. Epic je napisan na glinenim tabletama. Postoji prijedlog da legenda piše negdje u 22. stoljeću. prije Krista Krajem 19. stoljeća otkrivene su dvanaest tableta s tekstovima kuneja. Prvi od njih (onaj koji govori o poplavi) pronađeni tijekom iskapanja antičkog knjižnici asirskog kralja Shurbanipalla. U to je vrijeme Nineveh bio na ovom mjestu. A sada je to područje današnjeg Iraka.

A onda se istraživač George Smith oporavio u potrazi za drugim stolovima na području drevnog Sumera. Sveukupno u epu ima 12 pjesama, od kojih svaka sadrži 3.000 redaka teksta teksta. Sada se sve ove glinene ploče čuvaju u engleskom muzeju svjetske povijesti.

Kasnije, nakon smrti D. Smitha, druge su tablete pronađene i dešifrirane. Sumerski "Epic od Gilgamesa" pronađen je u sirijskim, akadskim i još 2 drevna jezika.

Tko je napisao epske: verzije

Tko je napisao pjesmu, znanstvenici asirilista su nepoznati. Legenda o junaku koji može nositi najstrašnije terete zbog višeg cilja je Sumerova najvrednija knjiga. Neke legende govore da je Gilgamesh sam, nakon dolaska iz nepoznatih zemalja, poduzeo pisanje dlijetom na glinu o svojim avanturama, tako da njihovi preci nisu zaboravili na njih. Ali ovo je malo vjerojatna inačica. Čovjek koji je posjedovao umjetnikovo razmišljanje i umjetnički stil mogao je napisati pjesmu, onaj tko je vjerovao u moć riječi, a ne o oružju.

Netko u ljudima koji su imali jasan književni talent ujedinio je sve raspršene legende u jednu priču i napisao je u obliku pjesme. Ova pjesma o Gilgameshu, koja je preživjela do danas, smatra se prvim književnim djelom.

Kratak sažetak epa o Gilgameshu

Pjesma o Gilgameshu započinje s opisom kako je mladi i nepokorni kralj osvojio Uruk i odbio poslušati kralja Kish Aggea. Zajedno s mladim ratnicima brani svoje kraljevstvo i naređuje graditi kameni zid oko grada. Ovo je prvi spomen Gilgamesa. Dalje se u mitu govori o Gilgameshu i drveću hulopu (vrba koja je zasađena na obali Eufrata od strane bogova), u prtljažniku kojeg se skriva lažljiva Lilith. U korijenu stabla koje su bogovi posjedovali, naletjela je velika zmija. Gilgamesh je ovdje prikazan kao hrabar branitelj koji nije dopustio uništiti moćno stablo koje je ljubila asirska božica ljubavi Inanna.

Kad se plodnost božica Ishtar (Izida Grci) pohvalio hrabrost mladog kralja, ona mu je naredio da se njezin muž. Ali Gilgameš je odbio, zbog čega su bogovi poslali u zemlju strašnog i ogromnog bika, nestrpljivog da uništi junaka. Gilgamesh, zajedno s vjernim i čvrstim prijateljem, nadvladao je bika, kao i divovski Humbaba.

Kraljica majka, kad je zamišljao kampanju, bio je iznimno uznemiren i zamolio se da ne ide u bitku protiv Humbaba. Ali Gilgamesh još nije slušao nikoga, već je sve odlučio. Zajedno s prijateljem porazili su diva koji čuva cedrovu šumu. Srušili su sva stabla, istrebljujući ogromne korijene. Prijatelji nisu koristili ova stabla ni za izgradnju ni za bilo što drugo. Cedrovi imaju u epu samo neko sveto značenje.

Zatim, za ubojstvo diva i rezanje svetom šumom, bogovi ubijaju Enkidu. Umro je od neistražene bolesti. Unatoč svim molbama, bogovi nisu imali milosti na pola zvijezda. Ovako govori sumerski epski o Gilgameshu.

Gilgamesh stavlja krpu i krene na nepoznatu stazu kako bi pronašao istinsko znanje Na to, što je smrt, i molite za višu silu vječnog života. Prešao je vodu smrti, nije se bojao doći do jedne od njezinih obala, gdje je živio Utnapishtim. Rekao je Gilgameshu o cvijetu koji raste na dnu mora smrti. Samo onaj tko suza čudesnom cvijetu može produžiti život, ali ne i zauvijek. Gilgamesh veže teške kamenje na snažne noge i bježi u more.

Uspio je pronaći cvijet. Međutim, na svom putu kući on pluta u hladnom ribnjak, i ostavlja cvijet na obali bez nadzora. I u ovom trenutku zmija ukrade cvijet, u očima junaka koji postaje mlađi. Gilgamesh se vratio kući, pobijedio mu je poraz. Uostalom, nikada nije dopustio da izgubi. Evo kratkog sažetka epa o Gilgameshu.

Biblijski potop u legendu starog Sumera

Prvi vladar grada Uruka bio je nesumnjivo. Mit o Gilgameshu nije baš izum. Međutim, nakon tisuća godina, slika stvarne osobe i fikcije spojila se tako da danas nije moguće podijeliti ove slike.

Pjesma o Gilgameshu sadrži detaljni prikaz Poplave. Šetajući po putu koji je otvoren samo jednom Suncu, Gilgamesh dolazi na odgovore na njegova pitanja u kraljevstvo Utnapishtima - jednog od besmrtnih ljudi. Prefekt Utnapishtim, koji je poznavao sve tajne, rekao mu je o strašnoj poplavi u davnim vremenima i izgrađen spasom broda. Prototip prethodnika Utnapishtim je Stari zavjet Noah. Odakle Sumerani znaju ovu priču o biblijskoj poplavi, to je neshvatljivo. No, prema biblijskim legendi, Noa je doista živio više od 600 godina i mogao bi se smatrati besmrtnim za predstavnike drugih naroda.

Pronađeno u zemljištima koja su prije bila asirska "Legenda o Gilgameshu, o svima koji su vidjeli" - otkriće bez presedana, jer pruža hranu za misli. Ova se legenda uspoređuje u značenju s "Knjiga mrtvih" od egipatskog naroda, pa čak i od Biblije.

Glavna ideja pjesme

Ideja pjesme nije nova. Transformacija karaktera junaka je svojstvena mnogim starim legendama. Za takve studije, epika o Gilgameshu je osobito vrijedna. Analiza uvjerenja Sumerana i njihovog poimanja života i bogova, njihove predodžbe o tome što je život nakon smrti - sve to i dalje istraživati ​​do sada.

Koja je glavna ideja koja se prati u legendi? Kao rezultat svojih lutanja, Gilgamesh ne dobiva ono što traži. Na kraju legende, kako opisuje Gilgameshov mit, cvijet besmrtnosti postaje lukav zmija. Ali duhovni život u junaku epskog rođen je. Od sada, vjeruje da je besmrtnost moguća.

Sažetak epa o Gilgameshu nije podložan strogom logičkom izlaganju. Stoga, ne postoji način dosljednog praćenja kako se junak razvijao, što su njegovi interesi bili. Ali legenda kaže da Gilgamesh nije želio slaviti kao nitko drugi. Stoga, ide u opasnu borbu s divom Humbabom, od kojeg se junak spašava samo zahtjevom boga Shamasha svoje božice majke. Bog Shamash podiže vjetar, gleda divove i tako pomaže heroja u njihovoj pobjedi. Ali Gilgameshu treba ponovno slavu. On ide dalje. Ulazi u vodu smrti.

Ipak, na kraju pjesme, kralj vraća mir svoje duše kada vidi gotovo gotovo zidove oko Urukova kraljevstva. Srce mu se radovalo. Heroj epike otkriva mudrost bića koja govori o beskonačnosti duše, radeći radi drugih. Gilgamesh se osjeća laknulo - uspio je učiniti nešto za buduće generacije.

Slušao je savjet bogova da mu je dano u vrtu: čovjek je smrtan po prirodi, i treba se svidjeti njegov kratki život, moći se radovati što se daje.

Analiza nekih od filozofskih problema postavljenih u epu

Nasljednik prijestolja i junak u takvom drevnom izvoru, poput pjesme o Gilgameshu, prolazi kroz različite kušnje i transformira se. Ako se na početku kralj pojavljuje na slici nekog neobuzdanog, namjernog i okrutnog dječaka, a nakon smrti Enkidu već je sposoban za srdačnu duboku tugu za prijatelja.

Po prvi put shvaćajući uzaludnost postojanja, bojeći se smrti tijela, junak pjesme pretvara se u bogove da nauče tajne života i smrti. Od sada, Gilgamesh ne može samo vladati svojim narodom, on želi znati o otajstvu smrti. Njegova duša dolazi iz očaja: kako bi se nestala energija i energija u Enkidovom tijelu izgubila? Ova vatra duše vodi heroja dalje od svoje rodne zemlje, daje snagu da prevlada teškoće bez presedana. Ovako se interpretira epa Gilgamesa. Filozofski problemi bića i ne-bića također su osvijetljeni ovim stihovima. Pogotovo u prolazu koji govori o izgubljenom cvijetu, navodno dajući željenu besmrtnost. Taj je cvijet jasno filozofski simbol.

Dublje tumačenje ovog epskog je transfiguracija duha. Gilgamesh od čovjeka sa zemlje pretvara se u čovjeka s neba. Slika Enkidu može se tumačiti kao životinjski instinkt kralja. I borba s njim znači boriti se sa sobom. U konačnici, kralj Uruk osvaja njegov niži princip, stječe znanje i kvalitete prirode stvorenja za dvije trećine božanskog.

Usporedba epa o Gilgameshu s "Knjiga mrtvih" od Egipćana

Živahna aluzija može se naći u povijesti prolaza Gilgamesa kroz morske vode uz pomoć Charona. Charon u egipatskoj mitologiji je duboki, mršavi starac koji prebiva od smrtnog svijeta u drugi svijet i plaća se za to.

Također, priča o Gilgamesu spominje svijet mrtvih prema uvjerenjima asirista. Ovo je disfunkcionalno prebivalište u kojem voda ne teče, niti biljke rastu. I ljudi plaćaju sva djela samo za vrijeme njihova života. I njegov život je poznat kao kratak i besmislen: "Samo će bogovi sa Suncem trajati zauvijek, a čovjek - njegove godine su numerirane"

Egipatska "Knjiga mrtvih" je papirus, gdje se bilježe različite čarolije. Drugi dio knjige posvećen je tome kako duše pada u podzemni svijet. Ali ako Osiris odluči da je duša više dobra, oslobođena je i dopušteno da bude sretna.

Gilgamesh nakon što je komunicirao s bogovima poslanim natrag u svoj svijet. Otišao je da se okupa, stavi na čistu odjeću i, iako gubi životni cvijet, obnovljen je u rodnom Uruk blagoslovljen blagoslovom.

Epika u prijevodu Dyakonova

Ruski orijentalist I.M. Dyakonov je 1961. godine počeo prevoditi ep. U svom radu prevoditelj se oslonio na već pripremljeni prijevod V.K. Šileika. Era o Gilgameshu pokazala se najtočnijom. Radio je na drevnim materijalima, a već je bio poznat znanstvenom svijetu da prototip junaka i dalje postoji.

Ovo je vrijedan književni i povijesni dokument - epa Gilgamesa. Prevođenje Dyakonov je ponovno izdano 1973. i ponovno već 2006. godine. Njegov prijevod je vještina filološkog genija, pomnožena vrijednošću drevne legende, povijesnog spomenika. Stoga, svi oni koji su već čitali i cijenili babilonsku legendu, priču o Gilgameshu, recenzije knjige ostavile su izvanredne.