NS Leskov, `The Enchanted Wanderer`: sažetak poglavlja, analiza i recenzija

Leskov bogat rad, iako ne bez svojih proturječnosti, razlikuje se po svojoj umjetničkoj i estetskoj vrijednosti. Njegovi radovi kombiniraju realizam i romantični san. Postoji mnogo specifičnih, ponekad dokumentarnih detalja, prirodoslovnih skica i duboka generalizacija obnovljenih slika. Izgledan primjer ovoga je Leskov roman `The Enchanted Wanderer`, sažetak o kojemu je predstavljen u ovom članku.

Kreativnost pisca

U svojim djelima Leskov je predstavljala nepoznata područja života, prisiljavajući čitatelja da pogleda cijeli ruski svijet. Također je pripovijedao o "odlaznoj, samosvjesnoj Rusiji" i o suvremenoj stvarnosti. Više od trideset pet godina služenja književnosti uvijek je ostao demokratski umjetnik i humanist. Leskov je govorio u obrani ljudskog dostojanstva i zagovarao slobodu savjesti, percipirajući osobu kao osobu, što je neprihvatljivo žrtvovati mišljenja i ideje. Nakon što je detaljno pročitao kratkim sažetkom Leskovog "Očaranog lutalice", može se primijetiti da je autor u umjetničkoj studiji tražio istinu i otvorio mnogim čitateljima prekrasne i ranije nepoznate. Stoga je nemoguće procijeniti podvig njegovog pisca.

Dječje književnosti potrošeno je na selu, a zauvijek je u sjećanju ostalo drevne legende i legende, seljačka uvjerenja koja su čuli od domaćih i dadilja. Uvijek je osjetio zanimanje za narodnu umjetnost, cijenio duhovnost ljudi bez kojih je nemoguće. Razumijevanje rodne zemlje i komunikacija s ljudima rođeni su izravno u dijalogu. Poznavao je rusku i rusku povijest. Naglasio je herojsku prirodu antike i veličinu ljudskih pothvata. Niti jedan drugi Leskov nije mogao prenijeti unutarnji svijet običnog čovjeka. To uključuje izvanredne radove "Na kraju svijeta", "Soboryane", "Peacock", "Zarobljeni anđeo", "Enchanted Wanderer" (vrlo kratak sadržaj priče - u ovom članku).

Slika Rusije

Leskov se uvijek nastojao služiti svojoj domovini "riječju istine i istine", a svako njegovo djelo je umjetnička melodija, rođena na temelju stvarnih događaja, koja se odnosi na prošlost i sugestiju budućnosti. Na primjer, "Enchanted Wanderer", priča o kojoj će se govoriti u ovom članku napisana je u 19. stoljeću, ali vrijeme u kojem pisac govori nešto je slično našoj stvarnosti. Glavna slika u njemu je Rusija. No, autor ga opisuje, otkrivajući likove ruskog naroda, središnje likove priče: Ivan Flyagin, princ, ciganska Grunya i drugi. Kratak sadržaj Nicholasa Leskovog Enchanted Wanderera će imati priliku upoznati bliže te junake.

Svojim inherentnim umijećem Leskov govori ne samo o ljudima, već otkriva značajke ruskog karaktera. Bez sumnje, svi ljudi su različiti, ali nacionalna osobina je pasivnost. Autor vješto otkriva razlog za to na primjeru jednostavnog ruskog seljaštva Flyagina. Zaplet priče je opis Ivanovog života i suđenja koja su pala na njegovu sreću. Rođen je u seljačkoj obitelji i namijenjen je služenju Bogu. Ivan je počinio teška kaznena djela, ne želeći se, pokajajući se svim srcem, opominjući se za svoje grijehe. Ubojstvo redovnika i voljene žene bila je slučajna, u stvari, on ih je počinio pod utjecajem zle sudbine i nije kriv. Na kraju postaje redovnik i očišćen od svojih grijeha. Fliagin je našao mir, pronašao mirnu sreću u samostanu.

U Leskovu Čarobnom lutalicu (kratak sažetak u ovom članku) leži dubok smisao. Na primjeru njegovih junaka Leskov je pokazao Rusiju. Pate, nesretni, stalno se bore s zlom sudbinom, kao Ivan Flyagin. Ljubavni i romantični, mladi i slobode vole, poput ciganske Grunye. Bogati knez se zaljubio u nju i htio je suprotstaviti se svojoj supruzi. Prisiljavajući se da voli sebe, nečasni princ joj je naposljetku napustio. Nesretna, ljubavna i slobodna Grunya. Nema više egzaktne karakterizacije slike Rusije. Sudbina djevojke je tužna - Grunya je poginula, ali je ostala slobodna. Često politički stavovi pisca pretvorili su se u tešku dramu - njegovi su radovi bili pogrešno konstruirani i izazvali oluju osude i kritike. No, pisac, sa svojom veoma zanimanjem za rusku kulturu i suptilni osjećaj života ljudi, stvorio je nevjerojatan i jedinstven umjetnički svijet.

Povijest pisanja

Istraživačka kreativnost Leskova tvrdi da je "Čarobnjak za lutanje" zamislio autor nakon putovanja kroz Ladoga jezero 1872. godine. Raditi na tome, dovršio je 1873. Izvorno je rad nazvan "Chernozemny Telemak", a autor sam je rekao da ovo nije priča, već priča. Sažetak "Zadivljenog lutalice" ispod, a sad ste pročitali priču o stvaranju djela koje je autor poslao "ruskom Glasniku", gdje je odbio. Nakon umetanja teksta u tekst za uređivanje i mijenjanja naslova "Enchanted Wanderer" autor je poslao rukopis "Ruskom svijetu", a objavljen je 1873. Prva publikacija bila je posvećena Sergeju Yegorovichu Kuleshovu. Ali kasnije je povučeno. Odvojena izdavačka kuća The Enchanted Wanderer objavljena je 1874. godine. Prototip Ivanova domaćina, grof K., okrutan je i ekstravagantan grof CM Kamensky, broj dvorišta koje je dosegao do 400 ljudi.

Novi putnik

Započnimo kratki sadržaj "Očaranog lutalice" upoznavanjem putnika plovila koji idu uz Ladoga jezero u Valaam. Brod se približava pristaništu u Koreli. Mnogi su putnici spuštali na obalu i iz znatiželje otišli su u staro rusko selo, nakon što su posjetili, naravno, o kojem je govorio. Prislonio se na filozofske prosudbe, putnik je primijetio da su iz nekog razloga ljudi koji nisu voljeli u Petrogradu bili poslani negdje na gubitku u riznicu, iako je Korela blizu glavnog grada.

Uskoro se novi razgovornik sjedio u herojskom stilu. I očigledno, jednostavni i ljubazni stranac pripremao se da postane redovnik. Od prvog pogleda bilo je jasno da je ovaj čovjek u životu vidio mnogo. Predstavio se kao Ivan Severyanich Fliagin, podijelio s njegovim sugovornicima da je mnogo putovao i upao u takve probleme da je "nekoliko puta umro i da ne može propasti". Uvjerili su ga da to priča.

Predviđanje staroga redovnika

Nastavimo kratki sadržaj "Očaranog lutalice" iz priče o Flyaginu o sebi. Rođen je i odrastao u pokrajini Orel u kmetovstvu. Moj je otac bio kovač i Ivan je sve znao o konjima iz djetinjstva sve dok je mogao znati. Kad je odrastao, počeo je nositi grof kao i svog oca. Jednoga dana nije se udaljio od načina na koji je stari redovnik zagušio. Ivan, nakon što je zaobišao svoju stranku, proširio je bič na leđima redovnika. Polugom je pao iz kolica ispod kotača kolica i umro. Slučaj je bio prigušen, ali se redovnik pojavio u snu i predvidio da će Ivan propasti, ali ne bi propasti, a zatim ići u redovnike.

Predviđanje je odmah počelo ostvarivati. Vozio je gospode na strmoj cesti, a posada je razbila kočnicu na najopasnijem mjestu. Prednji konji već su pali u ponor, a stražnji su se uspjeli zadržati, bacajući se na vučnu tračnicu. Gospodin Ivan spasio je, ali on je letio do ponora. Spasio je Ivana samo čudo - pao je na glinenu gromadu i do samog dna ponora koji je kotrljao poput njega.

Pobjegao Ivanu

Uskoro je Ivan bio u staji golubova. Ali mačka je počela povlačiti golub, uhvatio je i odrezao rep. Službenica je došla trčati, mačka je bila gospodarica kuće, počela je psovati Ivan i udarila ga na obraz. Odvezao ju je. Ivana je protrljao i poslao kamenje za staze u vrtu s čekićem da pobijedi. Sažetak "Čarobnog lutalica" ne može prenijeti kako je teško i zamorno raditi. Ali Ivan je cijeli dan bio umoran na koljenima kako bi puzeo, sasvim nepodnošljiv i odlučio se objesiti. Otišao je u šumu i skočio s drveta s konopom oko vrata. Izreži ciginu, tko zna odakle je došao. Također je sugerirao da Flyagin bježi od majstora i sudjeluje u konju kradu. Steal nije želio ukrasti Ivan, ali bilo je nemoguće vratiti se.

Iste noći su uzeli najbolje konje iz bar staja i galopirali od Karacheva. Konji su bili prodani, zbog čega je Ivan dobio samo rublje. Ivan je bio uzaludan s cigom, na kojem su se razdvojili. Napravila sam kartu za odmor i otišla sam raditi majstoru od kojeg je žena pobjegla ostavivši svoju malu kćerku. Ovdje joj i stavite Ivanu medicinsku sestru. Djevojka Ivan vozi se uz morsku obalu i mliječno mliječno koze. Ali on mu se nekako doimao kao redovnik u snu i rekao da Ivan mora mnogo podnijeti i pokazati viziju - stepa i galopirajuće konjanike. Djevojčici je majka potajno letjela od gospodara kako bi nagovorila Ivana da joj dade kćer za dobar novac. Ali nije htio varati majstora.

Na aukciji

Nastavimo kratke sadržaje "Očaranog lutalice" s pozornice na obali mora. Ivanov novi muž došao je do Ivana i borio se. Ivanova se majka žalila i dala joj djevojku. Morao sam pobjeći s njima. Odvezao sam se u Penza, gdje su dali Ivanu dvije stotine rubalja, i otišao je pronaći novo mjesto za sebe. Iza rijeke postojao je snažan pregovori s konjima. Posljednjeg dana aukcije donijela se bijela kobilica izuzetne ljepote i brzine. Između dva značajna Tatara, zbog toga nastao je spor - nitko od njih nije želio dati. Sjeli su nasuprot jedni drugima i počeli bičevati jedni drugima - tko se najprije predao, izgubio je. Dobitnik je dobio kob, a Ivan se uzbuđivao - htio je sudjelovati na takvom natjecanju.

Izvukli su karakovo pastuh, stostruko bolji od kobne, a Ivan je otišao s Tatarom u borbu. Naposljetku, njegov suparnik pao je mrtav. Tatari nisu imali prigovora - spor je bio iskren, ali ruska je policija došla uhititi ga. Bilo je potrebno da Ivan pobjegne s Tatarima u Ryn-sands.

Život u stepi

Počevši od šestog poglavlja, kratki sažetak "Očaranog lutalice" govori o Ivanovom životu na stepi. Tatari su ga prihvatili kao iscjelitelja. Sve bi bilo ništa, ali njegovo čežnja za Rusijom bila mučena. Pokušao sam pobjeći, ali ga uhvatio i "bristled" - izrezati kožu na stopalo i napunio ga s konusom sjeckanim grudima. Konjska ţica mu je ĉvrsto podigla noge poput igala, a on se morao pomicati, samo je zakvaĉio nogu. Nisu ga više uvrijedili, dali su čak i dvije žene. Pet godina kasnije, poslao je u susjednu hordu "liječiti", a one koji su ga odveli s "vještim liječnikom" i dali mu dvije supruge. Od svih supruga Ivan je imao djecu za koje nije smatrao svoje, jer nisu kršteni.

Žudnja za rodnim zemljama mučila je sve više. On je žvakao tvrd konjskog mesa i Ivan se sjetio svoje rodno selo: na blagdan Božje zaklane patke guske Da, i svećenik ide od kuće do kuće, prikupljanje tretira yes pića na ryumashechke. Morala sam živjeti s Tatarima neudata, vidite, i neće umrijeti. Nastupao je za yurts i molio kršćanski način.

Vatra s neba

Ivan je jednom čuo da su kršćanski propovjednici došli u Tatare. Deveto poglavlje Čarobnog lutalice pripovijeda o ovome. Sažetak ne može prenijeti Ivanovu radost - iskra nade koja je zapalila u srcu. Našao je propovjednike, pao na noge i odveli ga od Tatara. Ali nisu imali novca za kupnju Ivana, a oni ne smiju plijeniti nevjernike s carom. Jedan od propovjednika Ivan kasnije pronađen mrtav, a na čelu križa je izrezana. Tatari su također učinili isto s čovjekom koji je širio židovsku vjeru.

Ubrzo su došli dva čudna čovjeka s ladicama i počeli zastrašiti Tatare "Bog Talafa", bacajući vatru s neba. Iste je noći počelo padati s neba višebojna vatra. Ivan je odmah shvatio da je riječ o vatrometu i, uzimajući ove cijevi, počeo pustiti svjetla. Tatari koji nikada nisu vidjeli vatromet pao su na koljena. Nehristi Ivan prisiljen je krstiti, a zatim je primijetio da je "kaustična zemlja" vatrometa, gori kožu. Počeo ga je primjenjivati ​​na noge, dok se konjsko zublje nije pojavilo.

Iz Tatara je pobjegao, zbog straha od "davanja" novom vatrometu. Tatari se nisu usudili slijediti ga. Ivan prođe kroz cijeli stepen i stigne u Astrakhan. Ivan je pio u svojoj rodnoj zemlji. Otišao sam u policiju i odveli ga na imanje u njegovu grofu. Pop Ilya je iz crkve otpustio Flyagina tri godine - za poligamiju u stepi. Brojač se nije usudio stati pokraj sebe, naredio mu da se presijeca i pusti na prekid.

Gypsy Grunya

Nastavljamo sažetak Leskovog "Očaranog lutalice". Deseto poglavlje govori o Ivanovoj pronalaženosti. Otišao je na sajam i počeo tamo pomoći savjetima seljaka koji su bili prevareni u trgovini konjima. Ivan je osvojio veliku slavu i uzeo jednog plemenitog princa svojim pomoćnicima. Tri godine živio je s knezom i zaradio dobar novac. Vlasnik je povjerio Filyagina i njegovu ušteđevinu, jer je često igrao karte. I Ivan ga je zaustavio da ne daje novac. Ivan je pretrpio samo privremene napitke za piće. I prije nego što je pio, on je prinio prinčev novac.

Kad je Ivan privukao piće, a tadašnji knez nije bio u gradu. Nitko nije dao novac. Do večeri imam toliko toga da se teško sjećam sebe. Ivan se sve bojao da će ukrasti svog pijancera i potapiti za njegovu čestitku u krilu. Kad su napustili konobu, doveo je Ivana u neku kuću i nestao.

O daljnjim avanturama Ivana govori trinaesti poglavlje Leskovog "Očaranog lutalice". Kratak sadržaj nastavit će se pričom o Ivanovom susretu s ciganskim Ciganinima. Ivan je ušao u kuću gdje su pjevali cigani. Ljudi su se ovdje okupili, a među njima je išla izvanredna ljepota ciganskog cigana. Obratila se gostima na šampanjac i stavila je na pladanj novčanica. Djevojka se približila Ivanu, a bogati su počeli okrenuti nos, kažu, zašto muškarac treba šampanjac. Flyagin, nakon što je pio čašu, najviše je bacio novac na pladanj. Tada su ga Cigani stavili u prvi red. Ciganski zbor pjevao je i plesao. Kruška je prošetao s ladicama, a Ivan je jedan po jedan bacio stotinu rubalja. Zatim je uhvatio preostali novac u oružju i bacio je na pladanj.

Prinčev brak

Ivan se nije sjećao kako je došao kući. Princ, koji se ujutro vratio, izgubio u devetama, počeo je tražiti novac od Fliagina. Rekao mu je kako je proveo pet "tisuća" na cigansku ženu. Ivan je popio, da je otišao u bolnicu s bijelom groznicom, a potom ode princu da se obrati. Ali on mu je rekao da je, vidjevši Grushe, dao joj pedeset tisuća da bude pušteno iz logora. Pearce je živio s princem. Pjevala je tužnu pjesmu, a princ je sjedio i plakao.

Uskoro je Kruška dosadila princu. Često je išao u grad, a Grusha je postala nervozna, je li itko pronašao princa? S bivšom ljubavlju princa, upoznaje nas petnaesti poglavlje romana Očarani lutalica. Kratak sadržaj započinje pričom o Eugene Semyonovni. Imala je kćer od princa, a za njih je kupio unosan dom, tako da ne bi bili siromašni. Jednom je Ivan nazvao Eugenije Semenovne, a onda je došao knez. Domaćica je sakrila Ivana u garderobi, a on je čuo sve njihove razgovore.

Princ je pokušao nagovoriti da posadi kuću i da mu dade novac za kupnju tvornice. No Evgenia Semyonovna je brzo shvatila da nije riječ o tvornici koju želi kupiti, nego oženiti kćeri proizvođača. Složila se, ali je upitala i gdje kruži Grusha? Princ je rekao da će se oženiti Ivanom i Kruškom i izgraditi kuću za njih. Ali Grusha je nestao negdje. Priredilo se vjenčanje princa, a Ivan je čeznuo za Grushe. Jednom je hodao uz obalu, iznenada se pojavio Grusha i objesio na vrat.

Napušteno, prljavo, u posljednjem mjesecu trudnoće Grusha je grozničavo ponovilo da će ubiti knezevu nevjestu. Ciganin je rekao da je jednom princ pozvao da vozi u kočiji i on se zavede - odveo je u kuću pod nadzorom tri djevojke. Ali Grushe je uspio pobjeći od njih. A ovdje je. Kruška zamoli Ivana da je ubije, inače bi uništila prinčevu zaručnicu. Ivan je gurnuo krušku, pa je pala u rijeku i utopila se.

U samostan

Ivan je trčao, gdje su mu oči gledale i činilo mu se da Grushinina duša slijedi njega za njim. Upoznao sam starca sa staricom na putu. Naučio sam od njih da je njihov sin odveden na novake i zamolio ga umjesto toga. Petnaest godina Ivan se borio u Kavkazu. Sažetak priče "Čarobni lutalica" ne može govoriti o svim Ivanovim junacima. No, u jednoj od bitaka, volontirao je da pliva preko rijeke pod vatrom planinara kako bi izgradio most. Zato je Ivana bio predstavljen nagradu i dobio čin službenika. Ali to nije donijelo prosperitet. Ivan se povukao, vladao u uredu, a zatim otišao u samostan, gdje je bio identificiran kao kola.

Tako su Ivanovi zavrsili svoja iskustva. Istina, u samostanu su Ivan prvo zlostavljali demoni, ali ih se suprotstavljao molitvama i postom. Pročitao sam "duhovne knjige" i prorokovao o neposrednom ratu. Hegumen ga je poslao u Solovki kao hodočasnik. Na putu se susreo sa svojim slušateljima. I rekao im je o svom životu sa svim iskrenostima. Ovo je posljednja, dvadeseto poglavlje Zadivljenog lutalice i kratki sažetak. Pojedinosti o junaku, njegovim nesrećama, iskustvima i mislima mogu se naći samo u izvorniku.

Analiza rada

Ovdje je vještina pripovjedača Leskova dosegla vrhunac. A budući da je priča izvedena od prve osobe, autor je davao otisak verbalnoj naivnosti. Događaji se razvijaju brzinom koja oduzima dah, autor ih približava brzim tempiranjem, s izražajnim i slikovitim detaljima. Kao što je mogao biti siguran, čitajući sažetak, Leskov je "Enchanted Wanderer" život bez neobičnih događaja avanturista nenamjerno. Bez obzira želi li to ili ne, on, poput oduševljenog, dobiva s jedne nesreće u drugu.

Junak priče je farmeri serfa koji su odrasli na štandu. Neupadljiva vitalna energija ovog "prirodnog čovjeka" ga gura na samom početku svoga života na nesmotreno djelovanje. Prirodna sila koja kroz njegove vene „izlio zinger” zajedničko s herojima mladih Flyagina ruskih epova, sličnost s kojima je autor iz prve linije. Tako je Leskov istaknuo da lik lika ima korijene u životu i povijesti ruskog naroda. No, herojski snaga dugo uspavan u Ivan Severyanych a do tada živi izvan dobra i zla, njegove akcije očite nemara, što na kraju dovodi do najdramatičnijih posljedice. Navodno, on je naglasio da nisu umorni, ali nakon što je redovnik je u svojim snovima i predviđa iskušenje.

samosvijest

"Čarobni junak" sa svojom karakterističnom umjetnošću ide na višu razinu života. Njegov urođeni osjećaj ljepote postupno raste samo kroz unutarnje iskustvo, ali obogaćen vrućim privrženost svemu što ga izaziva da se divim. Epizoda u kojoj se susreće ciganska ciganska žena savršeno predstavlja razvoj tih osjećaja. Poznavatelj konja i znalac njihove ljepote otkriva potpuno novu "ljepotu" - ljepotu talenata i žena. Šarm ove djevojke potpuno je otkrila Ivanovu dušu. I počeo je razumjeti drugu osobu, osjećati tuđe patnje, naučio pokazati bratsku ljubav i predanost. Tako je teško preživio smrt Grushe, da je postao "drugačija osoba".

U ovom slučaju, mogli bismo reći, novo razdoblje života, samopravnost je zamijenjena s namjerom, podizanjem na novu moralnu čistoću. Sada Ivan samo misli o tome kako moliti za svoje grijehe. Umjesto zapovjednika, odlazi u Kavkaz i radi hrabro. Ali još uvijek je nezadovoljan sa sobom. Naprotiv, glas savjesti zvuči glasnije i glasnije i osjeća se kao "veliki grešnik". Smireno i jednostavno govori casual drugima da želi "umrijeti za ljude". Slika "čarobnog junaka", stvorena od strane autora, omogućuje razumijevanje budućnosti i sadašnjosti naroda. Prema Leskovu, ljudi su beba koja ima neiscrpnu opskrbu snaga, ali teško izlazi na povijesnu pozornicu. Koncept "umjetnosti", koji je autor koristio svom junaku, povezan je ne samo sa svojim prirodnim talentom, već snagom karaktera i buđenjem duše. U Leskovu razumijevanju pravi umjetnik je osoba koja je nadvladala primitivni "ja", u jednoj riječi, samouprave "zvijeri".

Značajke sastavljanja žanra

"Enchanted Wanderer" - priča o složenom žanru. Ovaj rad, koji koristi motive narodne epske i drevne ruske biografije. Ova priča je biografija, sastavljena od nekoliko zasebnih epizoda. Slično tome, izgrađeni su životi svetaca, isti princip je također karakterističan za avanturističke romane. Usput, sam naslov priče u originalnoj verziji bio je stiliziran kao filozofski roman. Ivan, kao i njihovi likovi, odlazi od grijeha do otkupljenja krivnje i pokajanja. Kao junak života, Flyagin odlazi u samostan. No, povlačenje iz svjetovnih nestalnosti postaje daleko od unaprijed određene točke, a gotovo kućanstvu: Ivan lijevo „beskućnik i bez hrane”, „Bilo je kamo pobjeći” i „otišla u samostan.” Monašizam nije diktiran izborom junaka, nego svakodnevnom nuždom. Zapravo, život svetaca poznat je po neočekivanim slučajevima Božje providnosti.

Također, sa životom priče, vizije heroja se također spajaju. U jednoj od njih otkriveno je Solovetsky samostan, gdje je bio heroj. To se ne spominje u sažetku "Čarobnog lutalice". Detalji proročanski snovi Flyagina i „dokuchaniya demoni” ogledaju se u originalnom pričom. Drugi ključni trenutak u priči ide natrag na priču starozavjetne - rođenja Ivana roditelja molitve, čitatelj se upućuje na rođenje dugo očekivani sin Sarah i Abrahama.

Karakteristike žanr avantura novi su nezgodama Flyagina - ga na svakom koraku čekaju nestalnosti života. On ne može ostati u bilo koju ulogu - on i vozač, i rob, Buster, a medicinska sestra, vojnici i tvrđava, koja je karakteristika junaka pustolovnih priča. On je također, poput njih, nemaju dom, a on luta svijetom u potrazi za boljim životom. Autor donosi njegov junak s epski junak - ne samo herojski izgled heroja, ali i ljubav prema konjima i boriti se s basurmaninom i tamnu uvala pastuh, koji vozi kao da je „ide na zrak.” Paralele koji vode do "Čarobni lutalica" Leskov (analiza kratak sažetak priče - živi primjer) - to su primjeri "epskog". Leskov je bio u stanju duboko razumjeti proturječnosti ruskog života, prodrijeti u osobitosti ruskog karaktera i živo uhvatiti duhovnu ljepotu ruskog naroda, otvarajući nove perspektive u ruskoj književnosti.

Od prve objavljivanja priče prošlo je gotovo dvjesto godina. Tijekom tog vremena mnogi su književnici kritizirali - autori suvremenici. Sada, naprotiv, to je klasičan, prepoznat od svih - i stručnjaka i čitatelja. Rad je bogat govorom: od jezika "niže" klase do crkvenoslavenskih. Iz knjige se vrlo teško razbiti, jer se brinete o glavnom liku koji je po ovakvim okolnostima počeo "lutati", a sjena proroštva staroga redovnika uvijek ga prati.

Govor u knjizi je šareni, "popularan", sadržaj je također vrlo "gori", s nevjerojatnim twists i turns. Mnoge zanimljive regionalne i povijesne informacije. Nekontrolirana „divlje” lik Ivana „smirila” pod neizbježnim nevoljama gomilali na njega, a njegova priroda je otkrila savršeno s druge strane - u nesebične djela za druge, dobrote i nesebičnim pothvatima. Humanost i upornost, snalažljivost i jednostavnost, ljubav prema zemlji i izdržljivosti - to su izvanredne značajke Leskov lutalica.