Uobičajena struktura srca

Ljudsko srce je jedan od najsavršenijih organa tijela, koji obavlja važne funkcije u tijelu. Ima nevjerojatnu moć, koja dnevno vodi veliku količinu krvi nad arterijama i malim krvnim žilama. Srce je motor u ljudskom tijelu. I teško se ne slažete s tim. Ali malo zna što je konfiguracija srca. Prije nego što razmotrite ovo pitanje, trebate obratiti pažnju na ono što je tijelo i koje su njegove funkcije u ljudskom tijelu.

Opis tijela i njegovih funkcija

Srce je šuplje tijelo koje se sastoji od mišića. Uz pomoć ritmičkih kontrakcija osigurava kretanje krvi kroz pluća. Šupljina organa je podijeljena na nekoliko osnovnih dijelova. Lijeva klijetka i atrij čine tzv. arterijsko srce, a desna klijetka i atrij su vensko srce. Glavna funkcija tijela je osigurati kontinuirani protok krvi, tako da prenosi krv kroz tijelo, zasićuje tkiva i organe kisikom i hranjivim tvarima.

Oblik srca

Veličina i konfiguracija srca ovisi o strukturi položaj tijela, prsa, disanja i tijela. Strukturni učinci bolesti srca također imaju učinak. Konfiguracija ovisi o dobi, spolu, zdravlju ove ili te osobe. Koji su parametri organa:

• Dužina tijela odraslih može biti od 10 do 15 cm, u prosjeku ta brojka ne prelazi 12 cm.
• Širina baze može biti od 8 do 11 cm, u prosjeku 10 cm.
• Anteroposterior veličine prosjeka 7 cm, ali može se promatrati od 6 do 8,5 cm.

Važna točka dijagnoze je pojašnjenje veličine i definicije konfiguracije srca. Treba ih provjeriti pomoću svih mogućih metoda dijagnoze. Zahvaljujući tome, stručnjaci imaju priliku postaviti ispravnu dijagnozu za različite bolesti ovog organa.

Normalna konfiguracija srca

Ljudsko srce je predstavljeno u obliku konusa, malo komprimiranog. Tijelo vrha je zaobljena i lica prema dolje, naprijed i lijevo. U ljudima srce je asimetrično: 2/3 njegovog dijela nalazi se lijevo od sredine tijela, a ostatak se nalazi desno od srednjeg aviona. Drugi položaj smatra se odstupanjem od norme.

Septum, koji dijeli komore i atriju, nalazi se u zdravih osoba između sagitalnih i frontalnih ravnina. Desni atrija i ventrikula, plućna arterija i aortalni luk, kao i dio lijeve klijetke nalaze se na frontalnoj ravnini. Iza organa je još jedan dio lijeve klijetke i lijevog atrija, kao i dio desne klijetke. Na tijelu osobe i obliku prsa donose zaključke o tome što mu veličina i normalna konfiguracija srca.

Određivanje oblika srca

Tijekom dijagnostike odrediti mjesto na lijeve i desne tijelo kruga aranžman. Gdje ih treba vidjeti? Pravo krug se mora promatrati u gornjem dijelu prsnog koša prvi interkostalnog prostora za trećeg rebra 3 i lijeva kontura zastupa prvom i drugom interkostalnog prostora, lijevi atrij i dolje na uskom pojasu lijeve klijetke.

Nakon određivanja konfiguracije srca provode se mjerenja duljine i promjera. Što je to? Duljina je udaljenost od gornje točke lijeve konture i vrha desnog kardiovaskularnog kuta. Obično kod muškaraca je 13 cm, a kod žena - 12 cm. Promjer se mjeri od najudaljenije točke desne i lijeve konture do srednje linije srca. U muškaraca je 11 cm, za žene - 10. Između promjera i dužine izmjeren je kut nagiba orgulje, što omogućuje razgovor o svom položaju:

• na srednjem položaju pokazuje nagib od 30 do 50 stupnjeva,
• na horizontalnom rasporedu - od 30 stupnjeva ili manje,
• na vertikalnom rasporedu - od 60 stupnjeva ili više.

Određivanje konture srca kod ljudi omogućuje zaključivanje zaključaka o uzrocima koji su uzrokovali njihovu promjenu.

Promjena konfiguracije srca

U patologiji postoje opisi pet promjena u obliku i položaju srca. Razmotrimo detaljnije svaki od njih:

1. Aortalna konfiguracija srca opažena je kod osobe s teškom hipertrofijom lijeve klijetke. Ovaj fenomen je karakteriziran pomakom donjeg dijela lijeve konture prema van. Promjer i dužina povećanja duljine, a kut nagiba se smanjuje. Ove promjene promatraju se u aortalnoj stenici aorte, hipertenziji, kao i kardiomiopatijom.
2. Rezultat je nastanak sfernog srca hipertrofije desne klijetke. Promjene uzrokuju kvar u septumu. Donji dio desne konture pomaknut je prema van. Promjer i kut nagiba rastu, duljina ostaje normalna. Slične promjene mogu biti kongenitalne i opažene s perikarditisom, defektom intervencijskog septuma, suženjem plućne arterije i s tri komorna srca. Takav je organ često prisutan i kod sportaša, kao i kod djece i adolescenata.
3. Mitralna konfiguracija srca opažena je kod ljudi koji imaju mitralnu stenozu. Imaju hipertrofiju lijevog atrija i desne klijetke, zbog čega se donji dio desnog kontura mijenja prema van. Kut nagiba i povećanje širine, duljina ostaje normalna. Takve promjene također se promatraju s defektima mitralnog ventila, promjena miokarda, kršenje dijastolička funkcija miokarda.
4. Bullovo srce je svojstveno ljudima koji imaju snažno povećanje svih srčanih komora. To se događa u prisutnosti srčanih defekata i dilatirane kardiomiopatije.
5. Trapezoidna konfiguracija srca se opaža kada se tekućina akumulira u perikardijalnoj šupljini. U ovom slučaju, donji dio lijeve i desne konture pomaknut je prema van. Također, šupljina može sadržavati zrak u prisutnosti apscesa ili tumora koji se raspada. Takvi se fenomeni često promatraju u raznim kardiovaskularnim bolestima. To može biti pretilost, perikarditis, miokarditis, i druge kardio. U nekim je slučajevima ta konfiguracija zabilježena kod djece s visokom dijafragmom. U ovom slučaju to se smatra normom.

Promjena promjera

Promjer je izraz dviju poprečnih dimenzija organa (desno, lijevo). Dakle, konfiguracija srca u zdravih osoba preuzima njegovu prisutnost, a veličina tog dijela je od 11 do 13 cm. Pravi parametar se mjeri udaljenost od desne granice do središnje linije. To bi trebao biti 3 ili 4 cm u normi.

Veličina lijevo određena je udaljenostom od lijevog obruba do središnje linije. Obično treba biti 8 ili 9 cm. Povećanje pravilne veličine poprečnog presjeka događa se kada patologija prati dilatacija desnog atrija i ventrikula. Pericarditis također dovodi do razvoja patologije. Promjena lijeve dimenzije poprečnog presjeka događa se u poremećajima koji su popraćeni dilatacijom lijeve klijetke.

Varijacija krvnih žila

Konture srca, koje se određuju u drugom interkostalnom prostoru sa svih strana, odgovaraju veličini krvnih žila. U zdravi čovjek, desna strana prolazi duž desne strane stupa. Na kraju vaskularnog paketa formira se aorta. Lijevi rub prolazi uz lijevi rub strijca. Ovdje, na kraju vaskularnog paketa, nastaje plućna arterija. Širina mjesta je 5 ili 6 cm. Povećanje njegove veličine događa se s razvojem ateroskleroze i aorte aneurizme, a konfiguracija srca također se mijenja.

Drugi uzroci promjena u vaskularnom paketu povezani su s bolestima, koji su popraćeni pojavom dodatnog tkiva. To može biti, na primjer, gušavost, povećanje limfnog čvora, prisutnost primarnih tumora ili metastaza. Proširenje vaskularnog niza pojavljuje se s aterosklerozom aorte, aortalnog aneurizma, povećanjem plućne arterije i povišenim krvnim tlakom.

Dijagnostika X-zraka

Oblik takvog orgulja kao srca od velike je važnosti. Stoga je često obavljao dijagnostiku X-zraka. Najčešće bolesti srca su poremećaji, patologija miokarda. Takvi poremećaji dovode do promjena u konfiguraciji srca na roentgenogramu. To pomaže uspostaviti točnu dijagnozu, što je glavna stvar u imenovanju odgovarajućeg liječenja. Dijagnoza omogućava rješavanje pitanja o procjeni perfuzije miokarda u srčanim bolestima.

Proučavanje konfiguracije srca danas je stvarni problem. Suvremene dijagnostičke metode omogućuju otkrivanje i malih promjena veličine i položaja organa, što može dovesti do različitih komplikacija. Prilikom izvođenja rendgenske snimke analizira se ozbiljnost lukova koji oblikuju rubove kardiovaskularne čarape, kao i njihovu diferencijaciju duž lijeve konture. Ako je konfiguracija srca normalna, tada se za dijagnozu poremećaja u tijelu provodi proučavanje drugih organa.

U zaključku

Dakle, promjena u granicama organa je zbog prisutnosti različitih srčanih i vaskularnih bolesti. To uključuje, na primjer, nedostatnost tricuspidnog ventila, oštećenja aorte srca, zatajenja srca, pneumotoraksa, miogenskog dilatacije i tako dalje. Također, promjena konfiguracije može biti posljedica asteničnog tipa gradnje. Suvremene dijagnostičke metode omogućuju vam da postavite točnu dijagnozu kako biste propisali učinkovit tretman za različite bolesti srca.

Srce jedan od najvažnijih organa u ljudskom tijelu, glavna je komponenta kardiovaskularnog sustava. Normalna konfiguracija srca je od izuzetne važnosti za pravilno funkcioniranje ovog vitalnog organa. Srce ima složenu anatomsku strukturu koja omogućuje efikasno izbacivanje krvi u tijelo i osigurava da tijelo dobiva dovoljno kisika i hranjivih tvari.

Kada je srce normalno konfigurirano, to znači da su sve njegove komponente na svojim mjestima i rade u skladu jedna s drugom. Normalna konfiguracija srca obuhvaća četiri komore: desnu pretklijetku, lijevu pretklijetku, desnu komoru i lijevu komoru. Također uključuje različite krvne žile, kao što su aorte, vene i arterije, koje prenose krv iz srca u ostatak tijela i obratno.

Normalna konfiguracija srca je ključna za zdravlje i dobrobit pojedinca. Ako postoji bilo kakva promjena u konfiguraciji srca, može doći do različitih zdravstvenih problema kao što su srčane bolesti, aritmije i srčani udar. Praćenje konfiguracije srca važno je za dijagnozu i liječenje srčanih stanja. Liječnici koriste različite metode, uključujući rendgenske snimke, ultrazvuk srca (ehokardiografiju) i elektrokardiografiju (EKG), kako bi procijenili normalnu konfiguraciju srca i utvrdili eventualne nenormalnosti.

Građa srca: anatomija i fiziologija

Srce je glavni organ krvotoka i odgovorno je za cirkulaciju krvi u tijelu. Ono se sastoji od četiri šupljine koje su anatomski i funkcionalno povezane. Desna strana srca uključuje desnu pretklijetku i desnu klijetku, dok se na lijevoj strani nalaze lijeva pretklijetka i lijeva klijetka.

Anatomija srca

Desna pretklijetka prima krv iz tijela putem šuplje vene i koristi se za slanje krvi u desnu klijetku. Desna klijetka pumpa krv iz srca u pluća putem plućne arterije, gdje se izmjena plinova odvija u plućnim kapilarima. Nakon izmjene plinova, krv se vraća u lijevu pretklijetku putem plućnih vena.

Lijeva pretklijetka prima kisikom obogaćenu krv iz pluća i koristi se za slanje krvi u lijevu klijetku. Lijeva klijetka je najjači dio srca i odgovorna je za pumpanje krvi u aortu, što omogućuje opskrbu kisikom svim organima i tkivima u tijelu.

Fiziologija srca

Fiziologija srca uključuje niz procesa koji omogućuju normalno funkcioniranje srca i cirkulaciju krvi. Srce ima prirodni ritam, koji se sastoji od dvije osnovne faze - sistole i dijastole. U fazi sistole, srce se kontrahira i pumpa krv u krvožilni sustav, dok se u fazi dijastole srce opušta i prepunjava krvlju. Ovaj ritam omogućuje neprekidni protok krvi kroz tijelo.

Također, srce koristi električne impulse kako bi koordiniralo kontrakciju mišića i osiguralo ujednačen protok krvi. Impulsi se generiraju u sinoatrijalnom čvoru (SA čvoru) i putuju kroz posebnu stazu do atrioventrikularnog čvora (AV čvora) i dalje do snopa Hisa i Purkinjeovih vlakana. Ovaj proces omogućuje sinhronizirano i koordinirano kontrakciju srčanog mišića.

Uz to, srce ima sposobnost reguliranja brzine otkucaja i jačine kontrakcija prema potrebama tijela. Ovo se postiže putem autonomnog živčanog sustava, koji ima simpatički i parasimpatički nervni sustav. Simpatički sustav ubrzava otkucaje srca, dok parasimpatički sustav usporava otkucaje. Ova ravnoteža omogućuje prilagodbu srčanog ritma i protoka krvi u različitim situacijama.

Srčani mišić: sastav, kontrakcija i relaksacija

Srčani mišić, poznat i kao miokard, je poseban tip mišićnog tkiva koji se nalazi u zidovima srca. Sastoji se od specifičnih ćelija koje se nazivaju kardiomiociti.

Kardiomiociti su jedinstveni jer, osim sposobnosti kontrakcije kao ostali mišići, imaju i sposobnost samostalnog stvaranja električnih impulsa. To omogućava srčanom mišiću da samostalno kontroliše svoju kontrakciju.

Kontrakcija srčanog mišića započinje kada se električni impuls generiše u sinusnom čvoru, koji se nalazi u desnom atriju srca. Taj impuls se potom širi kroz srce putem mreže posebnih vlakana, poznate kao provodni sistem srca.

Kada se električni impuls proširi kroz srce, dolazi do kontrakcije kardiomiocita. Kontrakcija srčanog mišića je koordinirana i sinhronizovana, što omogućava efikasno pumpa kaljenje krvi kroz srce.

Relaksacija srčanog mišića je proces koji se javlja nakon kontrakcije. Kada se električni impuls prekine, srčani mišić se opušta, omogućavajući srcu da se napuni krvlju za sledeći ciklus kontrakcija.

Ukratko, srčani mišić je poseban tip mišićnog tkiva koje se sastoji od kardiomiocita. Kardiomiociti imaju sposobnost samostalnog stvaranja električnih impulsa i kontrakcije srca. Kontrakcija srčanog mišića je sinhronizovana i omogućava efikasno pumpa kaljenje krvi kroz srce. Nakon kontrakcije, srčani mišić se opušta, omogućavajući srcu da se napuni krvlju za sledeći ciklus kontrakcija.

Električna aktivnost srca: provođenje impulsa

Srce je vitalni organ koji ima svoj vlastiti električni sistem. Električna aktivnost srca čini da se srčani mišić kontrahira i opušta, omogućujući normalno srčano funkcioniranje. Jedan od ključnih aspekata električne aktivnosti srca je provođenje impulsa.

Impulsi se generiraju u sinusnom čvoru, koji se nalazi u gornjem dijelu desne pretkomore srca. Ovi impulsi putuju niz atrioventrikularni (AV) čvor, koji se nalazi između pretkomora i komora. Odavde se impulsi prenose na snop His, koji je podijeljen na desnu i lijevu granu. Ove grane putuju niz miokardij i omogućuju da se impulsi šire kroz komore i uzrokuju kontrakciju srčanog mišića.

Provođenje impulsa kroz srce omogućuje sinkronizirano kontrahiranje atrija i komora, što osigurava učinkovitu cirkulaciju krvi. Ovaj proces također omogućuje da srce održava normalan ritam i brzinu otkucaja srca. Ako postoji prekid u provođenju impulsa, može rezultirati aritmijom ili drugim srčanim poremećajima.

Faktori koji mogu utjecati na provođenje impulsa

Postoji nekoliko faktora koji mogu utjecati na provođenje impulsa u srcu. Na primjer, poremećaji u sinusnom čvoru mogu rezultirati nepravilnim generiranjem impulsa i poremećajem srčanog ritma. Također, oštećenje AV čvora ili snopa His može ometati putovanje impulsa kroz srce.

Drugi faktori koji mogu utjecati na provođenje impulsa uključuju električne i kemijske promjene u miokardu, kao i prisutnost određenih lijekova ili bolesti. Na primjer, elektrolitski disbalans, poput niskog nivoa kalijuma ili visokog nivoa kalcijuma, može utjecati na električnu aktivnost srca i provođenje impulsa.

Zaključak

Električna aktivnost srca je vitalni proces koji omogućuje normalno srčano funkcioniranje. Provođenje impulsa kroz srce omogućuje sinkronizirano kontrahiranje atrija i komora, što je ključno za održavanje normalnog ritma i brzine otkucaja srca. Razni faktori mogu utjecati na provođenje impulsa, stoga je važno razumjeti ove faktore kako bi se održalo zdravlje srca i prevencija srčanih poremećaja.

Krvotok: srce kao pumpa

Srce je vitalni organ krvnog sustava i ima ulogu pumpe koja osigurava cirkulaciju krvi u tijelu. Sastoji se od četiri pretklijetke i četiri klijetke koje rade sinhronizirano kako bi omogućile nesmetan protok krvi.

Pretklijetke primaju krv koja se vraća iz perifernih tkiva. Zatim, srce kontrahira i krv se pumpa u klijetke, koje dalje pumpaju krv u arterije. Arterije prenose kisikom bogatu krv u tkiva, dok vene prenose krv natrag prema srcu.

Da bi srce moglo obavljati svoju funkciju, potrebna je ravnoteža između njegove kontrakcije i opuštanja. Srčani mišić, poznat kao miokard, kontrahira se tijekom sistole, ili kontrakcije srca, i opušta se tijekom dijastole, ili faze opuštanja srca.

Srčani ritam regulira se električnim impulsima koji putuju kroz srce. Ova električna aktivnost omogućuje sinhronizirano kontrahiranje srčanih komora i pretkomora. Ako dođe do problema sa srčanim ritmom, može doći do abnormalnosti u cirkulaciji krvi.

Dakle, srce je ključni organ u krvotoku i ima važnu ulogu u održavanju normalne funkcije tijela. Redovito vježbanje, zdrava prehrana i izbjegavanje loših navika mogu pomoći u očuvanju zdravlja srca i krvotoka.

Normalni ritam srca: sinusna aritmija

Sinusna aritmija je normalna varijacija srčanog ritma u kojoj se sinusni čvor, prirodni "maršal" srčanih otkucaja, ubrzava i usporava prilikom udisanja i izdisanja.

Ovo se događa jer autonomni živčani sustav, koji kontrolira srčani ritam, reagira na disanje. Kada udišemo, aktivira se simpatički živčani sustav, koji ubrzava srčane otkucaje. Kada izdišemo, aktivira se parasimpatički živčani sustav, koji usporava srčane otkucaje. Ova promjena ritma srčanih otkucaja može biti vrlo lagana i jedva primjetna ili može biti izražena i uzrokovati nelagodu.

Sinusna aritmija je često prisutna kod mladih osoba, kao i kod sportaša. Također je češća kod osoba s dobrom kondicijom, kao i kod osoba koje redovito vježbaju. Ova varijabilnost srčanog ritma smatra se normalnom i često nije znak bolesti. Međutim, u nekim slučajevima, sinusna aritmija može biti povezana s drugim srčanim problemima, poput atrijalne fibrilacije. U tim slučajevima, potrebno je potražiti liječničku pomoć.

Simptomi sinusne aritmije

Simptomi sinusne aritmije obično su blagi i mogu uključivati:

• Osjećaj preskakanja ili naglog ubrzanja srca
• Promjene u brzini otkucaja srca tijekom disanja
• Osjećaj umora ili slabosti

Liječenje sinusne aritmije

U većini slučajeva, sinusna aritmija ne zahtijeva poseban tretman ili liječenje. Međutim, ukoliko su simptomi vrlo izraženi ili uzrokuju nelagodu, može biti potrebno konzultirati kardiologa. Liječnik može preporučiti daljnju dijagnostiku, poput EKG-a ili Holterovog monitora, kako bi se isključile druge srčane bolesti.

Ako sinusna aritmija uzrokuje značajne simptome, liječnik može preporučiti liječenje lijekovima ili promjenu životnog stila. U većini slučajeva, mijenjanje određenih navika, poput smanjenja konzumacije kofeina ili alkohola, ustajanja i odlaska na spavanje u redovito vrijeme, kao i usvajanja tehnika opuštanja, može smanjiti simptome sinusne aritmije.

U svakom slučaju, važno je konzultirati se s liječnikom kako biste dobili odgovarajuću dijagnozu i upute za liječenje.

Poremećaji normalne konfiguracije srca: uzroci i liječenje

Srčana konfiguracija predstavlja raspored i strukturu srčanih komora, krvnih žila i ostalih anatomskih karakteristika srca. Normalna konfiguracija srca ključna je za pravilan protok krvi i opskrbu kisikom tijela.

Uzroci poremećaja normalne konfiguracije srca

Poremećaji normalne konfiguracije srca mogu biti prirođeni ili stečeni. Prirođeni poremećaji često su rezultat genetskih ili razvojnih problema tijekom fetusa. Oni se mogu manifestirati kao anomalije srčanih zalistaka, defekti u septumima između srčanih komora ili nepravilno oblikovanje srčanih komora ili krvnih žila.

Stečeni poremećaji normalne konfiguracije srca mogu se javiti kao posljedica srčanih bolesti, miokarditisa ili ozbiljnih oštećenja srčanog mišića. Također, nepravilna konfiguracija srca može biti posljedica traume, upale ili infekcije. Važno je napomenuti da neki poremećaji normalne konfiguracije srca mogu biti nasljedni ili povezani s drugim genetskim poremećajima.

Liječenje poremećaja normalne konfiguracije srca

Liječenje poremećaja normalne konfiguracije srca ovisi o vrsti i ozbiljnosti poremećaja. U nekim slučajevima, kirurški zahvat može biti potreban za ispravljanje anatomske konfiguracije srca. To može uključivati reparaciju srčanih zalistaka, uklanjanje ili popravak septuma ili oblikovanje srčanih komora i krvnih žila.

Kada je poremećaj manje ozbiljan, mogu se koristiti terapijski pristupi kao što su lijekovi za kontrolu simptoma, fizikalna terapija i promjene u načinu života. U nekim slučajevima, redoviti nadzor kardiologa može biti dovoljan za održavanje stabilnog zdravlja srca.

Važno je pravovremeno otkriti i liječiti poremećaje normalne konfiguracije srca kako bi se spriječile ozbiljne komplikacije i poboljšala kvaliteta života. Redoviti pregledi kod kardiologa i pridržavanje propisanog liječenja ključni su za održavanje zdravlja srca.

"Upit-odgovor:"