Jugoslavija. Rat u Jugoslaviji: kronika događaja

Politički sukob supersila poput SAD-a i SSSR-a, koji je trajao od sredine 40-ih do ranih 90-ih godina prošlog stoljeća, i nikad se razvija u pravog vojnog sukoba, dovela je do pojave takvog mandat Hladnog rata.

Rat u Jugoslaviji evoluirao je iz niza oružanih sukoba koji su trajali 10 godina - od 1991. do 2001., a na kraju su doveli do raspada države, što je rezultiralo formiranjem nekoliko neovisnih država. Ovdje je borba bilo međunarodnog karaktera, uz sudjelovanje Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Albanije i Makedonije. Rat u Jugoslaviji započeo je zbog etničkih i vjerskih razmatranja. Ovi događaji, koji su se dogodili u Europi, postali su krvoproliće od 1939-1945.

Slovenija

Rat u Jugoslaviji počeo sa oružanim sukobima, 25. lipnja - 4. srpnja 1991 Tijek događaja seže do jednostranog proglašenja neovisnosti Slovenije, što je rezultiralo između nje i Jugoslavije, počele borbe. Republika vodstvo je preuzeo kontrolu nad svim granicama i zračnog prostora zemlje. Lokalne vojne jedinice počele pripreme za oduzimanje vojarni JNA.

Jugoslovenska narodna vojska susrela se s jakim otporom od lokalnih odreda. U žurbi su podignute barikade i blokirani su načini na kojima su se odvajale JNA. U Republici je najavljena mobilizacija, a njezini čelnici zatražili pomoć od nekih europskih zemalja.

Rat je završio kao rezultat potpisivanja ugovora o Brijuni obvezuje JNA da prestanu oružani sukob, a Slovenija je imala tri mjeseca obustaviti potpisivanje Deklaracije o proglašenju neovisnosti. Gubici jugoslavenske vojske iznosili su 45 poginulih i 146 ranjenih, a slovenski 19, odnosno 182.

Uskoro je uprava SFRJ bila prisiljena priznati poraz i uskladiti se sa nezavisnom Slovenijom. Zaključno, JNA je povukla svoje trupe s teritorija novoosnovane države.

Hrvatska

Nakon što je Slovenija postala nezavisna od Jugoslavije, srpski dio stanovništva koji žive na ovom području pokušao je stvoriti zasebnu zemlju. Oni su motivirali njihovu želju da se isključe rekavši da se ovdje i onda navodno krši ljudska prava. Zbog toga su separatisti počeli stvarati takozvane jedinice samoobrane. Hrvatska je to smatrala pokušajem pridruživanja Srbiji i optužio svoje protivnike širenja, što je rezultiralo velikim neprijateljstvima u kolovozu 1991. godine.

Preko 40% zemlje bila je pokrivena ratom. Hrvati su se željeli riješiti Srba i izbacujući JNA. Volonteri, koji su željeli dobiti dugo očekivanu slobodu, ujedinjeni u odjelima stražara i tražili sa svojom snagom za sebe i svoje obitelji da proglašavaju nezavisnost.

Bosanskog rata

1991.-1992. Označio je početak puta oslobođenja od krize Bosne i Hercegovine, u koju ga je Jugoslavija privukla. Rat je ovaj put pogodio ne samo jednu republiku već i susjedne zemlje. Kao rezultat toga, ovaj sukob privukao je pozornost NATO-a, EU-a i UN-a.

Ovoga puta, između bosanskih Muslimana i njihovih suvjernika, odvijali su se vojne akcije, zagovarajući autonomiju, kao i Hrvate i oružane skupine Srba. Na početku ustanak u sukobu, JNA je također bila uključena. Malo kasnije, NATO snage, plaćenici i dobrovoljci s različitih strana udružili su snage.

U veljači 1992. godine podnesen je prijedlog da se ova republika podijeli na 7 dijelova, od kojih bi dva trebala biti dodijeljena Hrvatima i Muslimanima, a tri Srba. Ovaj sporazum nije odobrio čelnik bosanskih snaga Alija Izetbegovića. Hrvatski i srpski nacionalisti kažu da je to jedina prilika da se okonča sukob, nakon čega se nastavio građanski rat u Jugoslaviji, privlačeći pozornost gotovo svih međunarodnih organizacija.

Oružane snage Bosne udružile su se s muslimanima, zahvaljujući kojima je osnovana Armije Republike Bosne i Hercegovine. U svibnju 1992. ARBC se pretvorio u službene oružane snage buduće neovisne države. Postupno, vojne akcije su prestale zbog potpisivanja Daytonskog sporazuma, koji je unaprijed odredio ustavnu strukturu moderne neovisne Bosne i Hercegovine.

Operacija "Svjesna snaga"

Ovaj kodni naziv dobiven je zračnim bombardiranjem položaja Srba u borbenom sukobu u Bosni i Hercegovini koje provodi NATO. Razlog za početak ove operacije bio je eksplozija 1995. godine na tržištu Markala. Utvrditi da počinitelji terorizma nisu bili mogući, ali NATO je optužio incident Srbima koji su kategorički odbili povući oružje iz Sarajeva.

Stoga se povijest rata u Jugoslaviji nastavila s Operativnim namjeravanjem u noći 30. kolovoza 1995. godine. Cilj mu je bio smanjiti mogućnost srbijanskog napada na sigurne zone, koje je NATO uspostavio. Zrakoplovstvo Velike Britanije, SAD, Njemačka, Francuska, Španjolska, Turska i Nizozemska počele su štrajkati na položajima Srba.

Više od dva tjedna letjelo je više od tri tisuće NATO bijegova. Rezultat bombardiranja bio je uništavanje radarskih instalacija, skladišta streljiva i oružja, mostova, telekomunikacija i druge vitalne infrastrukture. I, naravno, postignut je glavni cilj: Srbi su napustili grad Sarajevo s teškom opremom.

Kosovo

Rat u Jugoslaviji nastavio se s oružanim sukobom koji je izbio između SRJ i albanskih separatista 1998. godine. Stanovnici Kosova tražili su neovisnost. Godinu dana kasnije, NATO je intervenirao u situaciji, zbog čega je počela operacija pod nazivom "Union Force".

Ovaj je sukob sustavno pratio kršenja ljudskih prava, što je dovelo do brojnih žrtava i masivni protok imigranata - nekoliko mjeseci nakon izbijanja rata, bilo je oko tisuću mrtvih i ranjenih, a više od 2 tisuće izbjeglica ... Ishod rata bio je rezolucija UN-a iz 1999. godine, koja je zajamčila sprečavanje nastavka požara i povratka Kosova u Jugoslaviju. Vijeće sigurnosti kako bi se osigurala javni red, nadzor protuminskog djelovanja, demilitarizaciju OVK (Oslobodilačke vojske Kosova) i oružanih skupina Albanaca.

Operacija "Sila Unije"

Drugi val invazije Sjevernoatlantskog saveza u SRJ odvijao se od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine. Operacija je provedena tijekom etničkog čišćenja na Kosovu. kasnije Međunarodni sud potvrdio je odgovornost sigurnosnih službi Savezne Republike Jugoslavije za zločine počinjene nad albanskim stanovništvom. Konkretno, tijekom prve operacije "Svjesna snaga".

Vlasti Jugoslavije svjedočile su 1700 mrtvih građana, od kojih je 400 djece. Oko 10 tisuća ljudi ozbiljno je ozlijeđeno, a 821 - nestalo je. Potpisivanje vojnog tehničkog sporazuma između JNA i Sjevernoatlantskog saveza okončalo je bombardiranje. Snage NATO-a i međunarodna administracija preuzele su kontrolu nad ovom regijom. Malo kasnije, te su ovlasti prenesene na etničke Albance.

Južna Srbija

Sukob između ilegalne oružane skupine, koja se zvala vojska oslobođenja medvedija, Presheva i Buyanovac, i Jugoslavija. Vrhunac aktivnosti u Srbiji podudara se s pogoršanjem situacije u Makedoniji.

Ratovi u bivšoj Jugoslaviji, gotovo zaustavljen nakon postizanja određene sporazume između NATO-a i Beograda u 2001. godini, što jamči povratak jugoslavenskih snaga na kopnenoj zoni bezbednosti. Osim toga, potpisani su sporazumi o formiranju policijskih snaga, kao io amnestiji militanata koji su dobrovoljno odlučili predati se.

Suočavanje u Presevskoj dolini oduzelo je živote 68 ljudi, od kojih su 14 policajci. Albanski teroristi su izvršili 313 napada, koji su poginuli 14 osoba (9 ih je spašeno, a sudbina četiri ostaje nepoznata do danas).

Makedonija

Uzrok sukoba u ovoj republici se ne razlikuje od prethodnih sukoba u Jugoslaviji. Sučeljavanje se dogodilo između albanskih separatista i Makedonaca tijekom gotovo cijele 2001.

Situacija se počela zagrijavati u siječnju, kada je vlada republike svjedočila čestim agresijama na vojsku i policiju. Kako makedonska sigurnosna služba nije poduzela nikakve mjere, stanovništvo je zaprijetilo da će samostalno kupiti oružje. Nakon toga, od siječnja do studenog 2001., došlo je do stalnih sukoba između albanskih skupina i Makedonaca. Najkrvaviji događaji dogodili su se na području grada Tetova.

Kao rezultat toga, žrtve sukoba na dijelu Makedonije bilo je 70 ljudi, a albanski separatisti - oko 800. Bitka je završila potpisivanjem Ohridskog sporazuma između Makedonije i Albanije sila koja je dovela Republiku do pobjede u borbi za nezavisnost i prijelaz na uspostavi mirnog života. Rat u Jugoslaviji, kronika događaja koji službeno završava u studenom 2001. godine, u stvari, nastavlja se i danas. Sada ima karakter raznim napadima i oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji.

Rezultati rata

U poslijeratnom razdoblju uspostavljen je Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju. Ovaj je dokument obnovio pravdu žrtvama sukoba svih republika (osim Slovenije). Specijalne osobe, a ne frakcije izravno uključene u zločine protiv čovječnosti, pronađene su i kažnjene.

Tijekom 1991-2001 ,. na cijelom području bivše Jugoslavije je pao oko 300 tisuća kuna. bombe i objavio oko 1.000. rakete. U borbi pojedinih republika za neovisnost odigrala važnu ulogu NATO-a, koji je intervenirao u ritmu samovolje jugoslavenskih vlasti. Rat u Jugoslaviji, godine i događaji koji su se živote tisuća civila, treba poslužiti kao pouka za društvo, jer čak u našem modernom životu treba ne samo poštovati, ali svakako podržati takvu krhki svjetski mir.