Dana Sideros: fotografija, biografija, poezija

Virtualno doba mijenja ljude. Pravi svijet donosi mnogo refleksija u njemu. Osoba skriva ime pseudonimima. Stvarne priče o životu, koje se odražavaju u iskrivljenom zrcalu fantazije, potiču pseudo-slike. U svijetu književnosti to se potiče - živjeti kao što je stvoriti. Na ovaj način, inkognito, a objavljen na web stranici njegova djela LiveJournal pjesnik Kustovskaya Marija V., koji piše pod pseudonimom Dan Sideros i nadimak LLLYTNIK. Međutim, mlada damo - „Joker” često se ugodno iznenadila svoje fanove s dubokim linijama, original, filozofskim.

Dvije biografije

Godine 1985. u Bugarskoj, u malom gradiću Belosla, rođena je virtualna pjesnikinja Dana Sideros. Njezina je biografija povezana s preseljenju obitelji u SSSR. Onda je Dana napunila 2 godine. Od 2003. djevojka živi u Moskvi. Pjesme iz devedesetih isključivo na ruskom. Dana Sideros je radio kao grafički dizajner u sada zatvorenom zborniku "Kraj epohe". Dakle, misija mladog virtualnog Bugara je skrivanje za sada činjenicu da je njezina prava hypostasis iz Rusije pisanje poezije.

U istom 1985. godine, kada je Coca-Cola je izašao sa svojim proizvodima na SSSR tržištu, Madonna je pušten disk Like a Virgin i glavnim tajnikom Gorbačova na plenumu travnja po prvi puta upotrijebio riječ „perestrojke” u Kazan rođen drugu djevojku, Mariju V. Kustovskaya.

Pjesnik je diplomirao umjetničku školu i do danas djeluje kao ilustrator. Godine 2008. objavila je prvu zbirku pjesama. Kritika je zabilježila njezin "iznenađujuće osebujni osjećaj jezika". Dobitnica je pjesničke nagrade "Nova", sudionik pjesničkih koncerata i festivala. Godine 2014. Maria je nagrađena nagradom "Debut" u nominaciji "Dramaturgija".

Odgovarajući na pitanja novinara o budućnosti ‘Split Personality’, pjesnika, na radost navijača, odlučio sam nastaviti koristiti pseudonim Dana Sideros bez prestanka objavljivanje novih proizvoda u LiveJournal.

Tko je ona?

Maria - čovjek bez pucanja i pisanje iz srca. Na taj je način blizak njezinom čitateljstvu. Ona je junak našeg vremena, djevojka koja je došla "sebi" u metropolu. Pjesnik nije povezan s bilo kojom vrstom merkantilizma, preferirajući razinu poezije da se prizna.

Mršteći se na projekciji Goetheovog poznatog citata o sebi, da je onaj koji nema gubljenja strašno, Marija tvrdi da je upravo to.

Osobni stav kreatora, koji ne uništava svoj talent u potrazi za fetišom slave, danas je jedini pošten za glumačkog pjesnika. Istinsko priznanje pronalazi dostojne ljude. Objavljivanje zbirki za Maria Kustovskaya nije kraj sam po sebi, već posljedica kreativnosti.

Rad je posjetnica

U književnim krugovima počeli su govoriti o njoj kad je javnost postala svjesna jedne njezine dirljive pjesme. Kritičari se sjećaju prezentiranog imena autora Dana Siderosa.

Iz takvih pjesama trči kožu. Ovdje se nalaze slike, tri stopala s prvom naglašenom slogom (dactyl) čini se da padaju u tuku srca čitatelja. Kakav piercing započinje ovaj posao! Autorica izvornika podiže temu djece indigo generacije i roditelja - zemaljski, uronjen korijenima i zombi s teškim životom, zapanjujućim zaradama dnevni kruh.

Ovaj stih trebali čuti svaki roditelj, gledanje videa, koji se proglasi: „Dana Sideros” Djeca idu iz grada „” pažljivo slušati i, kao mlada žena, autor djela nadahnuti ga čita.

Za razmišljanje slušatelja neće se reći o fizičkom bijegu djece (iako se to, na žalost, događa), već o kategorijskom odbacivanju moralnosti starije generacije, njihov način života.

Maria Kustovskaya, pjesnik, poznat i kao Dana Sideros (slika je prikazano u nastavku) prenosi ideju o pjesmi na njegovu publiku na samo pravo razini - intuitivno da se nešto objavi i uz pomoć metafora.

Ovo je gorka istina koja šokira mnoge roditelje. Ona kaže: za organizaciju života djece, logika i iskustvo starješina u 21. stoljeću prestala je biti primarna.

Generacija indiga je veća od njihove razine inteligencije, iskustvo očeva nije potrebno za njih kao putopis za život, nego samo kao dodatni vodič, ništa više. S tim je potrebno podnijeti starješine i ne žuriti se "razbiti koljeno" osobnosti svoje djece.

Druga zbirka, prvi stih

Njezina prva zbirka "Vicevi završila" sjećali su se i voljeli čitatelji tanke i srdačne pjesmice "Orfej".

Događaj u kulturi bio je objavljivanje nove zbirke u ime Dan Siderosa "Apprentice fool". Naslov skladbe je odabran besprijekorno bez patched, ali Kustovskaya nije ih dobio u obrve, ali u oku, na novi način predstavljaju poetičke zajednice. Uključivao je djela koja su njegovi štovatelji za citatima već dugo rastavljali na internetu.

Otvara svoju pjesmu "Pedeset", zvučeći kao presuda na petu utrku ("očevi"):

U iamba redovima se kaže da je zlo i dobro u svijetu 50 do 50, postoji kontrast između bića i postojanja. To je gorko, u suprotnosti postoji izjava o odvratnom postojanju u društvu koje nije razvilo opće prihvaćene moralne principe koji nisu obrazovali svoje građane. Sve o ovoj Dana Sideros kaže, opet, intuitivno, njezine metafore su oštre i neravan kao kist Vrubela.

Maria Kustovskaja poziva na užurbane ljude koji trče između dobrih i zlih ljudi, konačno se zaustavljaju u bijegu i gledaju u oči istine, užasnute štetama društva. Uostalom, sve štetne manifestacije ljudske prirode: pohlepa, prijevara, okrutnost - nisu prirođena. Došli smo do takvog ružnog postojanja (ne biti ni na koji način), udarajući dječje mozgove s nepotrebnim smećem umjesto obrazovanja. A sada, od generacije do kolovoza, dobivamo dividende u obliku sociopata. Uostalom, Makarenko je upozorio da obrazovanje treba ići korak ispred obrazovanja.

Dalje na "Fool`s Apprentice"

A ovo je samo prvi rad iz zbirke! Međutim, njegova kasnija poezija ne razočara čitatelja. U jednom od njih, Dana Sideros moli Gospodina da je učinio nešto s bezličnom industrijske i institucionalne stroj „s neprestanim usta” države „urastao slušalicu,” s atmosferom u kojoj su ljudi svedeni na bezličnih zubaca, nesposobni za rad.

Ove riječi zvuče kao otkrivenje, jer nitko nije tajna da je suvremeno društvo i tzv. "Demokracija" odavno zastarjele. Postojeći model, zapravo, više od dvjesto godina. Medijski magnati čine to nedodirljivom "svetom kravom", budući da su plaćeni za to, a korumpirani političari čak ne pokušavaju stvoriti nešto novo. Danas podjela "desnog" i "lijevo", pokušava vladati svijetom uz pomoć konkurentskih stranaka, zaostaje za zahtjevima civilizacije.

Još jednom razmišljamo o metaforama pod kojima potpis stoji - Dana Sideros. Pjesme su jasno upućene cijelom čovječanstvu ("milijarde od nas"). Doista, krajnje je vrijeme da zamotate ranjenog organa manjkavog svjetskog poretka s vatom, pijući novac u džepove sivih kardinala.

Uostalom, moćna civilizacija danas je sposobna za stvarna čuda. I s kojim tempom socium se sada razvija! Ako je bilo tko od nas izgradio idealno društvo, bilo bi adekvatno da napredujemo pet godina, a potom opet postat ćemo nosač za novu generaciju.

Znanstvenici američkog projekta "Venera" izračunali su: odbijaju sve vlade od svoje moći i brišu sve granice na zemlji - u desetljeću i pol cijelom planetu možete stvoriti jednu prosperitetnu civilizaciju! Kakva bi udobnost bila za sve ljude! U jednoj riječi, Dan pita: "Gospodine, bi li mogao učiniti nešto s njima?".

Ostali ajeti zbirke

Međutim, ne samo da misli o budućnosti osvajaju svoje čitatelje pjesnikov, pod pseudonimom Dana Sideros. Autorica Marija Kustovskaja i sadašnjost ne stvaraju sjetan cloying i lulling. Naposljetku, u svijetu oko nas stotinu godina, pohranjuju se ne samo drogi, već i licemjerje i licemjerje.

Malo pričaju o trećoj moći. Pogotovo kao gore navedeni stihovi, djelomično - o tome. Činjenica da je sustav ljudskog pravosuđa daleko od pravedne pravde, rekao je, i neovisno jedan o drugome, drevni Grci i Indijanci. I obojica su definirali tumače namjerno zamršenog zakona kao grešnici i definirali ih u perspektivi u pakao. Je li postalo pravednije u naše vrijeme?

"Vrijeme je da kažete riječi" - takvu ne-trivijalnu ideju izražava pjesnikinja. Što je iza nje? Pokušajmo pojasniti, jer iza toga je dubok smisao.

Problem je jednom iscrpno napisao Fyodor Tyutchev: "Misao je izgovorena laž." Uostalom, većina ljudi ne izražava svoje istinske ciljeve i želje riječima, već ih sakrije. Mudrost kaže da na početku stvaranja mora postojati Riječ. Očito, to ne bi smjelo biti lažno. Ljudi šeste utrke zasigurno će morati prevladati ovo.

Dana Sideros. "Zid živih." Postavljanje zemljišta

Govoreći o Mariji Kustovskoj samo kao pjesnik bi bilo netočno. U njenom kreativnom portfoliu tu su i prozni radovi, te publicirana igra pod nazivom "Zid življenja". Osjeća se nešto vječno koje civilizacija ne smije gubiti: duhovnost koja ljudima omogućuje da ne zaborave da su ljudi.

Ovaj dodirni posao nas uranja u otajstvo ljudskog postojanja. Pregledat ćemo njegov kratak sadržaj. U malom gradu živi baka Taisa i njezini unuci - dvadesetogodišnja Ksenia i njezin stariji brat Anton. Tako se dogodilo da je njihova majka umrla. Imaju još jednog ujaka, sina bake Taise, Vladimira, koji živi s druge strane zemlje.

Prva scena igranja odvija se u kafiću gdje su bake i unuci pozvani na vjenčanje svojeg rođaka, drugog bratića Ksusha-Lere. U kafiću na zidovima visi portrete umjetnika. Ksusha primjećuje da na jednom zidu postoje umjetnici uživo, as druge - oni koji su umrli. Ona pojašnjava nagađanja ravnatelja ustanove, odjevena u "hlače i sivu košulju". On se nasmiješi i kaže da je doista uveo takav red. Na vjenčanju s baka, zamagljava se svijest, glasno plače, govore drugima da je na zabavnom blagdanu. Njene unuke su odvedene kući.

Čovjek se otkriva prije njegove smrti

Baka Taisa, osjećala je da će uskoro umrijeti. Uoči toga je razgovarala sa svojom djevojkom - susjedom Rae, koji joj je savjetovao da se zadrži i pričeka da dođe njezin sin Vladimir. Međutim, obećavajući da će posjetiti svoju majku, on ne zadržava riječ.

Tajlandski ima problema sa svjesnošću i pamćenjem, ona se predstavlja kao mlada. Prvo, napadaji su privremeni. Unajmila je medicinska sestra - bez duše, neugodna, starija, ali jaka žena, Irina.

Liječnici kažu da ostaje da baka Taisa živi samo nekoliko dana. Ksyusha odluči opet nazvati svog ujaka Vladimira, doći i oprostiti umiruću rodnu osobu. Međutim, on pokazuje lijenost duše, ne goruće želje da napusti svoju kuću, svoju zonu udobnosti. Zatim iz usta ravnodušne, ljubavi bake Ksyusha, u uzbuđenju riječi slomljene su vrijedne njihove citirane.

Tijekom ovih dana Taise se neko vrijeme čini kao da je devetnaestogodišnja djevojka, a zatim desetogodišnja. Mirna, ljubazna, tiha baka iznenadi svoje unuke koji tek sada uče o svojoj teškoj biografiji. Izgubila se u vremenu, opet u očima Ksenije i Antona doživljavala one događaje koji su preživjeli: Staljinovu represiju, uhićenja, rečenice stražara i siromaštvo. Ponovno podnosi teškoće u ratu: bombaški napad, smrt njezinog muža, vojni čovjek ispred, glad, prazan čaj bez šećera ...

Konačna utakmica

Ksyusha ipak uspijeva doprijeti do duše svog ujaka. Došao je i oprostio od majke. Obiteljska drama pokazali dobro poznatu istinu: ako je obiteljski čovjek nešto dogodi, svaki rođak njegov pokazuje njegovu vrijednost kao čovjeka.

Igra završava buđenjem, koja se odvija u istoj kafiću kao i vjenčanje. Ksyusha zamjenjuje u okviru portret žive glumice na svojoj baki u mladosti.

Nakon sprovoda, vlasnik kafića to primjećuje, međutim, nakon razmišljanja, ostavlja portret na zidu.

Metafori iz Dana Siderosa

Za ljubitelje pjesnika redaka poezije u jednim dodirom, napola se okrenuo izazvati živopisne, nezaboravne slike. „Topola osuđen”, „rasponi kožnih uveza”, „Sklonište za beskućnike knjige”, „Tamjana - očevu pojas”, „sreća je uvijek glup i nespretan” - tako mala ostavlja svoje čitatelje Dana Sideros.

Njezine pjesme su melodične i pružaju priliku da brzo zamislite sve ovo. Sve stvoreno svjetlošću i jedinstvenošću ne odlazi iz sjećanja!

zaključak

Lijepo je shvatiti da u našem živopisnom dobu ljudi vole dobru kvalitetu, suvremenu književnost koja je napisana iz srca. To je očigledno iz broja odgovora u LIVEJOURNAL, koji su darovani Dana Sideros s toplinom i zahvalnošću. Recenzije su vrlo važne za pjesničku demiurge, stvarajući u njima svijet koji je već spreman za evolucijske promjene i žeđ za njima. Stoga, dragi čitatelji, nemojte se obuzdati na ljubazne riječi koje nadahnjuju.

U još malom, ali prostranom pjesničkom svijetu Marije Kustovskaya, dio je njezine duše, inspiracije i živaca. On je privlačan, možete otići tamo da dodirne duševne rime, poput izvorske vode. Dobiva i drame. Bilo bi poželjno da oni od onih koji su napisani "u stolu" uskoro zadovolji obožavatelje njezinog rada.

Sretno vam, Dana Sideros, radost kreativnosti i ženske sreće! Nisi jedan od onih pjesnika za koje je tišina zlato, stvorite!