Nije anđeo, već žena - obilježje Sophije, "Jao iz Wit"

Alexander Griboyedov - jedan od ruskih književnih genija s početka XIX stoljeća, prerano otišao iz svog života (tragično je umro u diplomatskoj službi u dobi od 34 godina). Plemić, svestran obrazovan čovjek koji je izgradio istaknutu karijeru kao diplomat, Griboyedov uspio napisati vrlo malo. Peru ovaj talentirani pisac bili predmet prevođenje sa stranih jezika, drame, prozu i poeziju, a osvojio je igra u stihu „Jao iz Wit” je najpoznatiji među njegovim djelima, što pisanje je dovršen u 1824

Glavne ideje predstave može se pripisati nepomirljivo protivljenje dviju ideologija - pristaše stare mladog potvrdio života i slobode. Među mnogim slikama, izdvaja se glavni lik - Sofya Famusova. Pun je proturječja, dvosmislen. U njemu postoji neka vrsta podcjenjivanja. Takav je opis Sophia ( „Jao iz Wit” nitko ne podiže na ideal), ta djevojka ne može jednoznačno klasificiraju kao visoko rangirani kao dobar. Nije glupo, iz riječi samog autora, ali i još uvijek nije razumno. Situacija ju je tjerala da laže, laže svom ocu i okrene se kako bi sakrila svoje osjećaje za čovjeka kojeg smatra nedostojnim njezine ruke. Mlada sedamnaestogodišnja čarobnica, ima dovoljno će moć, imati svoje vlastito gledište o stvarima, ponekad potpuno suprotstavljavajući se temeljima svoje okoline.

Ako je za oca Sophie, Famusova, prije svega mišljenje društva, onda sama djevojka dopušta prezirno govoriti o procjenama od autsajdera. Ponekad se čini da je glavna karakteristika Sofije u komediji „Jao iz Wit” - želja za slobodom od nametnute voljom i strašću za drugu, samostalan život i naivne čistoći misli. Kao i svaka mlada djevojka, želi ljubav i predanost dostojne osobe koju vidi u očevoj tajnici Molchalin. Nakon što je u imaginaciji stvorio idealnu sliku ljubavnika, ne primjećuje neslaganje između njezinih fantazija i stvarnosti. Ne želi primijetiti osjećaje Aleksandra Chatskog, koji je zaljubljen u nju i dijeli svoja nastojanja, blizu njezina duha. Onaj tko, u pozadini njezine pratnje - oca, pukovnika Skalozuba, Molchalina i drugih - može se činiti poput daha čistog zraka tijekom gušenja.

Njezina ljubav prema Molchalinu također je osobit karakter Sophije. "Jao iz Wit" pokazuje mu neki antipod glavnog lika - Chatsky. Mirna, skromna, tiha osoba "na umu". Ali u njezinim očima izgleda kao romantični junak. Strastvena priroda djevojke pomaže joj se uvjeriti se u ekskluzivnost ovaj osrednji osoba. Istovremeno Chatsky, utjelovljuje duh slobode, poštenja, integriteta i odbacivanje starih običaja društva i njihovih pristaša čini Sofija primitivan i ljut.

Djevojka ne razumije da je ona vrlo slična njemu. To je također ne brine o mišljenju gomile, dopuštajući sebi da se izravna, a ne da se obuzdati osjetila za dobrobit društva i pokazati svoje emocionalne ispade pred strancima. Određeno povjerenje u ispravnost svojih postupaka i osjećaja još je jedno obilježje Sophije. "Jao iz Wita" još uvijek ne otkriva u potpunosti prirodu heroine (čak i AS Puškin je izrazio mišljenje da je ova slika napisana "nije jasno"). Imajući živi um i uzvišenu prirodu, Sofija nema dovoljno ustrajnosti u svojim uvjerenjima i snaga uma da ih brani.

IA Goncharov je smatrao slike Sophije Famusove i Pushkinove Tatyane Larine kao što su mnogi slični. Doista, karakteristična indikativno Sophia ( „Jao iz Wit”) i Tatiana ( „Evgenija Onjegina”), u zaprepaštenje ljubavi zaboravio sve i luta oko kuće, kao da je u nastupu bezumlja. Oba junakinja spremna su otvoriti svoje osjećaje djetetom jednostavnošću i neposrednošću.

Tijekom igre "Jao iz Wit", karakterizacija Sophije u očima čitatelja se mijenja. Od naivne i ljubazne djevojke, ona se pretvara u klevetu i čovjeka spremnu zbog sitne osvetoljubivosti da uništi Chatskyev autoritet u očima njegovih poznanika. Dakle, gubi svoje poštovanje i uništava tople osjećaje. Kazna poslužuje Molchaninova nevjera i sramota u očima društva.

Ne mogu suditi je li Sofija pravedno povrijeđena. Ova se djevojka okrutno prevarila. Očigledno, donio joj je romantizam i nedostatak samokritičnosti. Međutim, bez oslanjanja na tuđe mišljenje, bolje je pročitati "Jao iz Wit" i sami izvući zaključke o slici Sophije.