Izotonički koeficijent
Izotonična rješenja su posebna skupina rješenja koja su karakterizirana osmotskim tlakom. Ima takvu vrijednost koja karakterizira tekućine u tijelu, kao što su: krvna plazma,
sadržaj
Kako bi se pripremilo takvo rješenje potrebno je napraviti neke izračune. Najpoznatiji način njihova provođenja nije ništa drugo nego izotonični koeficijent Van`t Hoffa. Sa svojom pomoći moguće je izotonično izračunati koncentracija otopine razrijediti, što nije elektrolit. Osmotski tlak, Količina otopine, kao i njegova temperatura, su u određenom odnosu, što se izražava Clapeyron jednadžbom. Koristi se za razrjeđiva rješenja, jer prema zakonu Van Hoffa tvari otopljene u tekućini ponašaju se na isti način kao i plinovi, pa se na njih primjenjuju svi tzv. Plinski zakoni.
Izotonički koeficijent nije ništa više od parametra koji će karakterizirati ponašanje tvari u rješenju. Ako govorimo o numeričkom ekvivalentu, tada je izotonični koeficijent jednak omjeru numeričke vrijednosti kolibijskog svojstva koje otopina posjeduje na istu svojinu neelektrolita, iste koncentracije, dok svi ostali parametri ostaju nepromijenjeni.
Fizičko značenje izotoničnog koeficijenta postaje jasno, temeljeno na definiciji svakog kolektivnog parametra. Svi oni ovise o koncentraciji tvari u otopini čestica. Elektroliti neće ulaziti u reakcije disocijacije, tako da svaka pojedinačna molekula takve tvari bit će jedna čestica. Elektroliti u procesu otapanja će se potpuno ili djelomično slomiti u ione, dok formiraju nekoliko čestica. Ispada da u koligativna svojstva rješenja ovisi o količini čestica koje se nalaze u njemu različitih tipova, tj. iona. Dakle, izotonični koeficijent će biti mješavina različitih otopina svakog tipa čestica. Ako uzmemo u obzir rješenje izbjeljivač, može se vidjeti da se sastoji od tri vrste čestica: kationi kalcij, hipoklorit, kao i kloridni anioni. Izotonični koeficijent će pokazati da je u otopina elektrolita ima više čestica nego u otopini koja nije elektrolita. Koeficijent će izravno ovisiti može li se tvar propadati u ione - to nije ništa više od svojstva disocijacije.
Budući da su jaki elektroliti potpuno podvrgnuti procesima disocijacije, opravdano je očekivati da će izotonični koeficijent u ovom slučaju biti jednak broju iona sadržanih u molekuli. Međutim, u stvarnosti, vrijednost koeficijenta će uvijek biti manja od vrijednosti koju izračunava formula. Ta je pozicija 1923. opravdala Debye i Hückel. Oni su formulirali teoriju jakih elektrolita: ioni neće biti zaustavljeni da se kreću, budući da će školjka solvata nastati. Štoviše, oni će također međusobno komunicirati, što na kraju dovodi do formiranja takve skupine koja će se kretati u istom smjeru u rješenju. To su takozvane ionske asocijacije, kao i ionske parove. Svi postupci u otopini će se pojaviti na taj način, kao da sadrži nekoliko čestica.
Interakcija iona će početi slabiti kako se temperatura povećava, a njihova se koncentracija također smanjuje. Sve se to objašnjava činjenicom da se u tom slučaju smanjuje vjerojatnost susretanja različitih čestica u otopini.
- Brownian motion: opće informacije.
- Sastav i fizikalno-kemijska svojstva krvne plazme
- Hipertenzivna otopina: svojstva, primjena, priprema
- Osmotski tlak
- Što je disocijacija vode?
- Stupanj disocijacije slabih i jakih elektrolita
- Pripravak "Natrijev hidroklorid", primjena, oblici otpuštanja
- Kako napraviti 10 posto otopina slane otopine? Nevjerojatna ljekovita svojstva soli. Obrada soli
- Koncentracija otopina
- Plazma membrana: skrivene granice
- Terapija detoksifikacije.
- Upute za uporabu "manitola". Opis lijeka, analozi, recenzije
- Viskoznost tekućine
- Izotonična otopina
- Fiziološka otopina za inhaliranje. Zašto ne?
- Vrste rješenja. Vrste koncentracije otopine
- Otopina natrijevog klorida. opis
- Pravo rješenje: definicija, svojstva, sastav, svojstva, primjeri
- Raoulov zakon.
- Koja su kolabativna svojstva rješenja?
- Onkotoksički tlak