Kabardski jezik - jezik autohtonih Kavkaza

Kabardani nazivaju se "Adyg" - oni su ljudi Kabardino-balkarske republike, autohtoni Kavkaza, koji su u srednjem vijeku nazvani Kairikanci. Članak će se baviti jezikom Kabardovaca, njegovim obilježjima, povijesti formiranja, distribucije, kabardovskog folklora i književnosti.

Značajke jezika

Kabardinci jezik službeno zove Kabardino-Cherkessia, u žargonu od Kavkaza stanovnika sami ga zovu „adygebze” - je službeni jezik Kabardsko-Balkarska i Karachay-Cherkessia.

Neki znanstvenici vjeruju da je Adygei, kabardian i Čerkez književnost - dijalekt Čerkez jeziku, međutim, kabardinci, na primjer, oni nazivaju svoj materinji jezik „adygebze”, što znači „Adygei”.

No, postoje znanstvenici koji odvojeno izdvajaju Kabardian, Adyghe i Circassian jezika.

Širenje jezika

Kabardino-cirkazijska književnost odnosi se na abkhaz-adigejevu jezičnu obitelj - to je skupina sjeverozapadnih kavkaskih jezika.

Trenutno je jezik uglavnom distribuira u Rusiji (Kabardsko-Balkarska, Adigejska, Karachay-Cherkessia, Krasnodar, Stavropol, mozdok regiji Sjeverne Osetije), Bliskog istoka (Turska, Jordan, Saudijska Arabija, Sirija), u SAD-u i Njemačkoj.

Broj govornika u kabardanskom

Prema popisu stanovništva iz 2010. godine, u Rusiji je taj jezik u vlasništvu 510 tisuća ljudi, od kojih je 416 tisuća i ruski.

U svijetu postoji oko milijun i 600 tisuća ljudi koji govore kabardski jezik, od čega 37 tisuća govori samo na njemu i ne posjeduje nikakve dodatne (monolingua). Godine 1995. postao je državni jezik u Kabardino-Balkari, uz balkarsku i rusku, a 1996. godine - državni jezik u Karachay-Cherkess Republic.

dijalekti

U kabardian jeziku izdvojiti 8 kaže: Kuban, kaže još i malo Kabarda, mozdok, Khabez, Baksan, Malkinskiy, Beslenei.

Dijalog Velikog Kabarda postao je temelj književnog jezika. Odstupanje između svih ostalih dijalekata očituje se uglavnom u fonetici i morfologiji. Dijalekt se jako razlikuje od književnog jezika.

pisanje

Do početka XIX. Stoljeća bilo je nekoliko pokušaja stvaranja pisanog jezika na arapskom jeziku.

Godine 1829. učiteljica Sveučilišta u St. Petersburgu I.Grazilevski stvorila je kabardovsku abecedu temeljenu na ćirilici.

U 1832, kabardian pedagog Priključak Nogmov prva abeceda se temelji na ćirilici, a zatim na temelju arapskih grafike.

Do 1924., I ćirilično i arapska abeceda, Godine 1930. upotrijebljen je latinski, ali od 1936. do danas, kabardski je jezik napisan na ćirilici.

Kabardovska moderna abeceda sastoji se od 19 dvostrukih, 5 trostrukih znakova i jedne koja se sastoji od četiri slova - "khyu".

Jedinstvenost abecede posljedica je činjenice da kabardovski jezik ima ogroman broj fonema, a ruska abeceda ima ograničen broj znakova, pa sam se morao posvetiti kombinaciji slova.

Kabardovska književnost

Kabardino-balkarski jezik napisao su i cirkazijski i kabardski pjesnici i pisci, od kojih su najpopularniji:

• Kabardian: Shortanov Askerbi, Puchev Bekmurza, Shogentsukov Adam i Ali Balkarova Fousat, Kuashev beta Sokurov Musarbi, Shomakhov Amirhan, Beshtokov Khasab, Teun Khachim, Keshokov Alim Thagazitov Zuber.
• Čerkez: Hanfenov Alim Abitov Vladimir i Hazir, Koch Tsutsa, Bekizova Leila Gashokov Husin, Abukov Khalid Mohammed Dyshekov Ahmetov Muhadin, brat Gabasov.

U kabardijanskim jezicima objavljuju se časopisi i novine, na primjer, "Cirkhanski heku", "Adyge psalye". Postoje web stranice na Internetu koje su posvećene morfologiji jezika, njegovoj povijesti. Na internetu i tiskanom izdanju nalaze se fraze i prevoditelji s Kabardijana na ruski i obrnuto. Na njemu je pisano književno djelo, no narodni folklor zauzima posebno mjesto među kojima je vokalno djelo ovog naroda najjedinstvenije.

Kabardovska pjesma

Vokalni folklorni radovi su brojni i žanrovski različiti: pjesme, povijesne pjesme, Nartianske legende, pjesmom-lutanja.

Ogromna popularnost među kabardima uživa u radnim, komičnim i domaćim pjesmama.

Mnoge narodne pjesme Kabardina, pripovijesti i priče bile su ritualne. Stare pjesme uglavnom su izvedene solo, uz pratnju basova zborova, koje su prekinute zborom zborova.

Na primjer, postoji drevna pjesma, poznata u Kabardino-Balkari, koja se zove "Plač na Zelimkhan Abaker". Žanr pjesama koje su nastale u vezi s velikom tugom naziva se "gybbe". Autor Kabardovih riječi ovog djela je nepoznat, ali Zaramuk Kardangushev bio je izvanredan izvođač našeg vremena. Bio je i sakupljač, izvođač i pripovjedač vokalnih folklornih djela, poznati pisac, etnograf i umjetnik.