Stilovi književnog jezika. Stilovi modernog ruskog književnog jezika

Ljudi komuniciraju kroz jezik. To je metoda izražavanja i oblikovanja osjećaja i misli. Jezik je sredstvo učenja novih informacija i znanja, instrument učinkovitog utjecaja na osjećaje i razum. Da bi se ove funkcije implementirale, izvorni govornik mora imati dobru naredbu. Ljudima, drugim riječima, mora se razviti govorne kulture. Kao način izražavanja misli i osjećaja može se govoriti glasovna poruka ili tiskani tekst. Stilovi književnog jezika mogu međusobno komunicirati. Tako se u nekim publikacijama mogu koristiti instrumenti različitih žanrova. Zatim ćemo analizirati koji stilovi književnog jezika postoje i što im je potrebno.

terminologija

Riječ "stil" ima drevne grčke korijene. U one dane su pisali na pločicama od voska uz pomoć igle - stileta. Stilistika se odnosi na određeni dio rječnika. U okviru svog okvira, proučavanje osobitosti korištenja sredstava izražavanja misli i osjećaja provodi se, ovisno o situaciji, ciljevima i sadržaju izjava, uvjeta i sferi komunikacije. Sekcija istražuje izravno stilove književnog jezika, uvodi ih na sve razine. Disciplina proučava organizaciju ispravnog, ekspresivnog, logičkog i točnog govora. Pouka "Stilovi književnog jezika u školi" podučava na svrsishodnu i svjesnu uporabu leksičkih zakona i sredstava.

smjerovi

Lingvistički stil studira jezik i govor. Prvi smjer uvodi strukturu vokabulara. Također se proučava jezična, gramatička i frazeološka sredstva. Drugi smjer je prvenstveno istražuje razne vrste govora, kao i njihovu ovisnost o raznim izjavama svrhe. Stilistika u njegovoj jezgri mora imati dosljedno funkcionalan karakter. Uz to bi trebao biti dan na uvid različite vrste govora komunikacije u svrhu, pod uvjetom izričaja primatelja, uvjete komunikacije, odnos autora izravno na temi.

Osnovni pojmovi

Najvažnije kategorije discipline su stilovi književnoga jezika. Koriste se u različitim sferama javnog života. Stil - vrsta književnog jezika, kroz koji je izraz misli i osjećaja u procesu komunikacije. Svaki od njih karakterizira ne samo jedinstven skup sredstava, već i njihovu jedinstvenu kombinaciju. Postoje različiti funkcionalni stilovi suvremenog književnog jezika. Ukupno se dodjeljuju pet. Više "zatvoreno" je službeno-poslovni stil književnog jezika. Najčešći u svakodnevnom životu je razgovor. Tu je i znanstveni stil književnog jezika. Upućuje se na vrstu govora pisane knjige. Posebno mjesto zauzima umjetnički stil književnog jezika. To je zbog raznih sredstava koja se koriste za stvaranje slika koje utječu na osjećaje i um čitatelja. Pojam znanstvenog stila prilično je širok. Kombinira različite vrste publikacija u svom obliku, raznolike u sadržaju i svrsi. Novinarski stil književni jezik smatra se komunikativnim sredstvom komunikacije. Zatim, razmotrite svaki od njih detaljnije.

Oralni oblik

Sve njegove osebujne osobine mogu se pripisati isključivo razgovoru. Međutim, ovaj koncept ne bi trebao biti zbunjen s definicijom "usmenog govora". Potonji se smatra širim fenomenom. Razgovorni stil ostvaruje se uglavnom u usmenom govoru. Međutim, ona također može sadržavati i druge žanrove. Na njih, primjerice, uključuju izvješće, predavanje, izvješće i tako dalje.

Glavne značajke

Razgovorni stil razlikuje jednostavnost prezentacije, izražajnost, konkretnost. Autor izražava subjektivni stav prema gore. Kolokvijalni stil karakterizira izravni utjecaj raznih ekstralingvističkih elemenata.

Leksičke skupine

Postoje samo dva od njih. Prvi razred govori uobičajene riječi. Oni, pak, također tvore podgrupe i kategorije. Dakle, razlikuju kolokvijalni svakodnevni i književni vokabular. Prvi je narodni jezik. Ova podgrupa se sastoji od dvije kategorije. Prvi pripadaju pučkim jezicima, koji su na granici književne uporabe. To je inherentno grubo, svakodnevno, pomalo poznato. Na primjer, često kažu umjesto krumpira - krumpir, umjesto krivnje - da bude kažnjen i tako dalje. Druga kategorija uključuje grubi, extraliterary vokabular. Na primjer, umjesto da pokušavate dobiti - da se vozite, umjesto da idete bez posla - družite se. Ova kategorija također može uključivati ​​vulgarizme, kao i uvredljive riječi. Na primjer, kholui, umrijeti, umrijeti i drugi. Takvi se elementi, u pravilu, koriste u prikazivanju negativnih fenomena života. Druga podskupina uključuje kategorije kao što su profesionalizam (naziv vrste životinje, na primjer, smeđi medvjed - Ovsyanik, supa, muravyatnik i drugi), dijalekt (slamu - slamu, proteina. - Växjö, itd), sleng riječi (prirodu - na otvorenom užitak - Plaisir i sl), vokabular argoticheskih (mladi -. salaga izdati - smrviti, itd) .... Veliki broj žargona pojavio se u govoru vladajuće klase još prije revolucije. Neki od njih su preživjeli iz odbačenih elemenata. Vokabular sloga ima vezu s dobnom zajednicom pojedinih generacija. Na primjer, mladi popularne riječi kao što su „par” (dvojka), „kolijevke” i drugi. Treba napomenuti da opisani ispusti razlikuju u uskoj sferi razmnožavanja.

Uobičajene riječi

Ovo je glavni sloj kolokvijalnog stila. To uključuje dvije kategorije riječi. To je osobito uobičajeno i, u stvari, kolokvijalno. Ove kategorije su dovoljno blizu jedna drugoj - postoji između linija vrlo tekućine, labilan i često suptilne. To je naznačeno prisutnošću različitih oznaka u različitim rječnicima. Tako, na primjer, riječi kao što su „stvarno”, „čuči” u objašnjenjima rječniku Ushakov izdanju su govorili, i u publikaciji suvremenog književnog ruskog jezika - na narodnom jeziku. Neki su elementi označeni dvostrukom oznakom. To je zbog činjenice da veliki broj zajedničkih dijalektika prelazi u kategoriju uobičajenog govora.

Karakteristike i sintaksa

U govornom stilu prevladavaju riječi s emocionalno ekspresivnim značajkama. Mogu biti milosrdni, prezirni, diminutive, abusive, ironic i druge. Što se tiče sintakse, karakterizira nepotpunost, zadano, veliki broj nepotpunih rečenica, brojna ponavljanja. Koristi se plug-in strukture, uskličnike, pitanja, uključujući i retorike, kao zbroj bilo jednog od oblika emocionalne afirmacije. Također, inverzija se primjenjuje za različite dijelove govora. To se posebno odnosi na pridjeve koji djeluju kao definicije u kombinacijama nazivnih riječi.

Jasnoća i točnost prezentacije

Stilovi suvremenog ruskog književnog jezika odlikuju se različitim sredstvima koja se koriste u njima. Neke od značajki jednog oblika prezentacije mogu se naći u nekim drugim. Međutim, svi stilovi književnog jezika ne interpretiraju jedni s drugima. Neki načini komunikacije nisu primjenjivi u jednoj ili drugoj kategoriji. Kao što je već rečeno, službeno-poslovni stil smatra se najuzbudljivijim od svih. Kombinira različite vrste dokumenata. Ovo je i poslovna korespondencija i službeni državni akti. U izvorima se mogu naći određene razlike u jeziku. Oni ovise o svrsi dokumenata sami. Međutim, unatoč njihovoj dostupnosti, ovaj stil kao cjelinu karakteriziraju mnoge specifične značajke. Među njima, osobito, uključuju točnost, jasnoću, imperativ, objektivnost i potpunost izričaja, konkretnost i jasnoću formulacije. Sva ta svojstva temelje se na glavnoj svrsi dokumenata - kako bi se osiguralo primitak podataka o neupitnim činjenicama. Službeni je poslovni stil također karakterističan laikonski i logičan prikaz, kao i posebne oblike prema kojima se materijal nalazi.

Heterogenost dokumenata

Bez određenog standardnog obrasca, neki radovi gube pravnu vrijednost. Za ovu grupu možete, na primjer, uključiti putovnicu. Ostali ispisuju kao predložak. Takvi radovi uključuju, na primjer, oblike. No neki možda nemaju standardne stabilne oblike. Ova grupa uključuje izvještaje, poslovnu korespondenciju, protokole i tako dalje.

Značajke dokumentarnog prikaza

Na leksičkoj razini, naročito, postoje izvorne riječi i frazeologija, koje drugi stilovi književnog jezika nemaju. Na takvo je moguće nositi sljedeće: život, osoba (osoba), dano (dano), zauzima područje (živote) i druge. Također za dokumente, emocionalno bojanje je neuobičajeno. Oni ne sadrže elemente bogate drugim stilovima književnoga jezika. Na primjer, nema govornih riječi. U ovom žanru jezični su standardi široko rasprostranjeni. Često koriste neobične pretenzije: na štetu, za svrhe, na polju, na strani, a drugima s verbalnim imenicama. Također se koriste i druge verbalne matrice koje su vrlo prikladne za neke vrste stilova. Za ovaj se žanr karakterizira upotreba "visokog" rječnika i elemenata u figurativnom, a ne izravnom značenju. Na primjer, država je sada napustila i ostale. Daju značenje govora i svečanost. U brojnim dokumentima za međunarodne svrhe koristi se besplatni rječnik. Na primjer, takvi su žalbe popularni: gospođo, vaša izvrsnost, njihova visoka i druga.

Drugi, relativno zatvoreni žanr izložbe

U ovom slučaju to je znanstveni stil. To uključuje članke u usko usmjerena časopisima, monografijama, reference i enciklopedijski, proizvodnje i tehničkih obrazovnih publikacija, sažetaka, primjedbe i dr. Do glavnog znakovi znanstvenog stila Prije svega treba uključiti logiku, apstraktnu generalizaciju, točnost i objektivnost. Prezentacija informacija u ovom se slučaju ne izračunava na osjetilnoj percepciji čitatelja. Ipak, u znanstvenom stilu mogu se koristiti emocionalni elementi. Oni pojačavaju uvjerljivost prezentacije u prozi, jer se oštro suočavaju sa suhom prirodom pripovijesti.

Znanstveni stil ruskog književnog jezika: opća obilježja i zadaci

Ovaj žanr karakterizira zasićenje činjeničnog materijala, sažetost i točnost prezentacije. Sadržaj je opis fenomena stvarnosti, njihova studija i interpretacija. Znanstveni stil književnog jezika koristi se u dokazivanju određenih hipoteza i stavova, njihovih argumenata. U ovom žanru prikazano je mnogo različitih problema istraživanja. U svezi s tim, znanstveni rad uglavnom sadrži niz razmišljanja i dokaza.

Žanr komunikacijske knjige

Riječ je o novinarskom stilu. Ovaj je žanr vrlo heterogen. Sadrži elemente koji imaju druge stilove modernog ruskog književnog jezika. Među glavne značajke žanra je napomenuti dosljednosti, faktografichnost, specifičan, informativan zasićenja i poticajni prezentaciju, konciznost i izražajnost, emocionalnost.

Glavne funkcije komunikativnog žanra

Publicistički stil služi ideološkim i političkim sferama. Žanr želi brzo, točno i lako informirati ljude o najvažnijim događajima koji su se dogodili u inozemstvu i unutar domovine, da imaju utjecaj na čitatelja i uzrokuju u njemu neki odnos prema osobi koja je prikazana. Drugim riječima, novinarstvo je sredstvo masovne propagande i informacija. Faktorijalnost, logičnost i informativna funkcija žanra doprinose širokoj upotrebi rečenica, informirajući nešto (činjenicu ili događaj). Uzbudljivost, izražajnost, emocionalnost uzrokuju korištenje sintaktičkih i leksičko-frazeoloških sredstava. Ovaj žanr se ostvaruje na televiziji, u tisku, radiju, političkim predstavama. Novinski i novinarični stilovi prezentacije višestruki su. Neki od njih su čisti oblik žanra. Na njih, na primjer, možete uključiti pregled, bilješku, reportažu. Drugi mogu ograničiti umjetničku pripovijest. Na primjer, feuilleton, pamflet, esej. Drugi pak imaju značajke službene poslovne literature. Ovaj oblik prezentacije karakterističan je za vodeći članak.

Glavna načela komunikacijske prezentacije

Žanr karakterizira upotreba društvenog jezik znači. U novinskom novinarstvu ostvaruje se organski kompleks figurativnih i logičkih načela, generalizaciju dokaza, zaključivanje i maštovitu konkretizaciju. U tom pogledu, novine se mogu vidjeti kombinacija informacija, obavezna emocionalnost i logika, evaluacija. Ona također pokazuje jedinstvo brojnih suprotnih trendova. To se posebice usredotočuje na standardizaciju govora i uporabu klika, s jedne strane i oživljavanje pripovijesti, želje za izrazom, s druge strane.

Razina sintakse

Javni stil karakterizira jednostavnost dizajna, naručivanje oblika pripovijedanja, prilično često inverziranje elemenata rečenice, koji djeluju kao logični centar fraza. Ovdje se također primjenjuju komponente poetske sinteze: epifarija, anafora, retorička pitanja i tako dalje. To je osobito vidljivo u agitativnim i propagandnim publikacijama. U novinarskom stilu se koriste i elementi kolokvijalne sintakse. Uredništvo je vrlo specifično u obliku. U ovoj pripovijesti postoji materijal koji je najvažniji u političkom i ideološkom smislu, a također predstavlja probleme međunarodne i državne važnosti. Razlikuje se raznolikošću i crtežom. Ovaj se žanr smatra granicom između umjetnosti i komunikativne literature. U eseju se prilično osjetljivo prisjeća prisutnost samog autora, pamfleta, feuilletona, koji se temelji na satiričkom stavu prema stvarnosti i izravnoj procjeni negativnih čimbenika. To objašnjava upotrebu emocionalnih i ekspresivnih sredstava. Žanr koristi različite elemente koji imaju različite stilove ruskog književnog jezika. Ako se opisuju kao cjelina, onda možemo reći da su publikacije karakterizirane strastima, uporabom sastavnica koje imaju semantičko značenje, ekspresivnim modalnim dijelovima, konvergencijom knjige i govornički govor. To, pak, dovodi do raznolikosti, stilskog nesmetanog načina izražavanja.

Umjetnički stil: opće karakteristike

Ovaj je koncept vrlo neodređen. Postoji kompleks stila i jezika pisca. Potonja bi se trebala shvatiti kao jezične jedinice s kojima se tekst popunjava. Stilovi književnog jezika, koji autor koristi u izradi pripovijesti, dopuštaju mu da odražava svoje misli u različitim oblicima. Među obilježjima žanra, nužno je izdvojiti jedinstvo estetskih i komunikativnih funkcija. To je zbog dvostrukog zadatka koju fikcija izvodi. Konkretno, kroz njega se ne provodi samo priča, nego se provodi i utjecaj na čitatelja. Također, osobitost žanra je različitost sredstava. Možete koristiti elemente koji imaju druge stilove suvremenog književnog jezika. Ovdje su također naširoko koristi staze i druga grafička i ekspresivna sredstva. Osim toga, tu je i slika autora. Priča odražava njegovu individualnost, svjetonazor, percepciju, estetske i ideološke stavove.

Izvanredne značajke prezentacije

Za umjetnički govor, karakteristična su slika, polemija riječi, semantička sposobnost i emocionalnost. Tehnike i alati korištenih žanrova podložni su otkrivanju određenog ideološkog dizajna djela. Oni zauzvrat određuju prikladnost i valjanost elemenata korištenih od strane autora. Tijekom izvođenja analize izlaganja, potrebno je otkriti značajke verbalnih oblika koji izražavaju ideološki sadržaj. Smatrani žanr smatra se raznolikošću i širim od nekih drugih stilova ruskog književnog jezika. To nije jednostavan skup tehnika, već predstavlja najvažnije svojstvo figurativnog poetskog razmišljanja. Od svih elemenata koji imaju osnovne stilove književnoga jezika, autor odabire one koji su mu potrebni za otkrivanje odabrane teme.

Slike žanra

Formiran je u žanru ne samo kroz uporabu prijenosnih značenja riječi i specifičnih leksičkih i sintaktičkih tehnika. Važnu ulogu također može pripasti stilski neutralnim sredstvima. Pjesnička snaga i slike često su sadržane u posebnim fraze i šokantnim dijelovima. U njima jednostavni elementi dobivaju veliku snagu. Kao primjer može poslužiti kao niz djela Čehova i Puškinja. U njima najčešće riječi čine snažnu sliku. Gramatički oblici, kao i sintaktičke tehnike, mogu imati veliku ekspresivnost. Dakle, za formiranje slika koriste se dvije vrste sredstava. To su prvenstveno tehnike samog jezika. Uključuju figure i staze, frazeološke, semantičke i leksičke poetizme. Drugo, to su elementi koji su općenito neutralni na jeziku, ali u narativnoj strukturi postaju maštoviti. Individualni stil prezentacije općenito se određuje leksičkim sastavom i predmetom.