Heine, "Lorelei": stara njemačka legenda

Rajna u blizini rta Loreley ozbiljno sužava svoj put. Na ovom je mjestu vrlo opasno za plovidbu. Osim toga, ovdje je vrlo duboka. Vjetar luta oko rta, a na suprotnoj strani čuje se zvuk vodopada. Ime je nekoć prevedeno kao "stijene koje šapću". Pod vodom su bili grebeni koji su stvorili opasne struje turbulencije. Sve to zajedno dovelo je do velikih brodskih olupina. Mlada romantična pjesnikinja u "Knjizi pjesama" 1823. godine postavila je baladu "Lorelei". Heinrich Heine nije bio prvi koji se okrenuo ovoj temi. Romantirao ju je, kako je zahtijevala era i njegova osobna iskustva.

Heine Translation

Niti jednom ni u različitim vremenima najbolji ruski pjesnici uputili su se u Heineovu pjesmu "Loreley". U svakoj od njih možete pronaći razlike. Najbolji prijevod Heineovog "Loreleya" djelo je S. Marshaka. Ali taj izbor je subjektivna sklonost. Autor ovog članka voli prijevod Heineove balade "Loreley", koju je stvorio William Levik. Također je zanimljivo usporediti prijevod s podnizom. U njemačkoj poeziji ovo je djelo tako dirljivo i glazbeno da je postala narodna pjesma.

Tema pjesme

Ukratko ćemo opisati što Heine govori. Lorelei - zlatovolosaya lijepa žena - sjedi na visokoj stijeni i pjeva, tako da svatko tko prođe kraj njega, nehotice baca vesla ili jedra i počela slušati njezinu pjevanju i gledati kako se češlja njezina zlatna kosa ima zlatni grb. U ovom trenutku, zrak je hladan, potamni Heillip - Rajna mirno struji. Slika je toliko lijepa da i čitatelj i plivačica zaborave na lukavstvo Rajne. To je ne čudi da je Shipman dobiva navikli živost na vrhu litice i sluša tajanstvene melodijskih rime. On prestaje primijetiti stijenu, a pred njim je samo lijepa vizija, čiji božanski zvuci sasvim bi ga izgubiti um. Kraj je uvijek isti - plivač umire. Ovo je, kao u prvom stroju Heine, bajka starih vremena.

Pjesničke pjesme

U Ruski, Wilhelm Levik izabrao je amfibragi. Korinu je koristio kao križ, kao u izvorniku. 24 redaka od prevoditelja i 24 redaka u njemačkoj pjesmi. Počeli smo razmatrati Heininu pjesmu "Loreley". Naš pjesnik nije odstupao od Heinea. Lirski heroj je na obali, a njegova duša je neugodno zbog tuge. Opsjednut je starom bajkom, koju će sada reći. Pjesnik osjeća hladnoću koja dolazi iz vode. Raine je zaspao u mraku. Lirski junak prolazi u drugi svijet i vidi posljednju zraku zapaljivog zalaska sunca i djevojku koju je osvijetlila na litici.

Lorelei

U pjesmi nema akcije. Riječ je o opisu fatalne ljepote. To je to, sve u zlatnim sjajem (ova riječ se koristi tri puta, postavljena uz bok, kao i tri ponavljanja njegov Heine), divi lirski junak, nikada ne skidajući oči. Njegova glatka akcija - djevojka mirno češljanje joj kosu (ovaj izraz se ponavlja dva puta u Heinea - Sie kämmt Ihr Goldenes Haar, Sie kämmt es mit goldenem Kamme) - fascinantan ostalo. Čarobna pjesma izlijeva iz njezinih usana, potpuno ga zavodi i osvaja. I ne samo njega, već i veslač koji je zaboravio na valove. Sada će se dogoditi tragedija: plivač će progutati vodu. Heine govori o tome kao događaj koji se ne može spriječiti (Ich glaube, die Wellen verschlingen). Moć pjevanja Lorelei nadvladava sve. Tužno je posljednja dva ajeta naglašava njemački pjesnik: Und das hat mit ihrem Singen, Die Loreley getan.

Opasan prijelaz

Pjesma puna nepoznate snage, pa uhvatiti veslača, da ne vidi golemu stijenu ispred sebe. Gleda samo visinu, na prekrasnoj zlatnoj sluškinji Lorelei. Lirski junak predviđa kraj: valovi će se zauvijek zauvijek zatvoriti oko veslača. Cijeli razlog pjeva Lorelei.

Zašto se autor brine o staroj priči?

Možda, jer ne tako davno preživio je kolaps nade. Ponovno čitajući Brentano, Heine je susreo sliku kobne, uz svoju volju, ljepotu koja je nosila ljepotu koja ga je uzbuđivala. Pjesnik je bio zaljubljen u kćerk Amalie kad je živio u Hamburgu, ali mu nije odgovorila. Njegova su iskustva izlivena u redove balade. U dane nacizma Heineove su knjige palile na kocki. Dopušteno je samo Lorelei, koji se percipira kao narod.