Tajanstvena bajka "Gold pot", Hoffmann: kratki sadržaj, zaplet, heroji

Svaki narod ima svoje priče. Oni slobodno isprepliću fikciju s pravim povijesnim događajima, a oni su vrsta enciklopedije tradicija i svakodnevnih obilježja različitih zemalja. Folklorne priče postojale su usmeno stoljećima, dok su se autore priče počele pojavljivati ​​samo s razvojem tiskanja knjiga. Bajke Njemački pisci Gesner, Viland, Goethe, Hauf i Brentano bili su plodni tlo za razvoj romantizma u Njemačkoj. Na prijelazu iz XVIII-XIX stoljeća zvučalo je glasno ime braće Grimm, koje je u svojim djelima stvorilo nevjerojatan čarobni svijet. No jedna od najpoznatijih bajki bila je "Zlatni pehar" (Hoffmann). Kratak sadržaj ovog rada omogućit će vam upoznavanje s nekim značajkama njemačkog romantizma, koji su imali ogroman utjecaj na daljnji razvoj umjetnosti.

Romantizam: podrijetlo

Njemački romantizam je jedno od najzanimljivijih i najplodnijih razdoblja u umjetnosti. Počelo je u književnosti, dajući snažan poticaj svim ostalim oblicima umjetnosti. Njemačka krajem XVIII. - početkom XIX. Stoljeća malo se podsjeća na čarobnu, poetsku zemlju. No, buržoaski život, jednostavan i primitivan, bio je, čudnovato, najplodnije tlo za rođenje najdjelotvornijeg trenda kulture. Vrata joj je otvorio Ernst Theodor Amadeus Hoffmann. Stvorio je lik lud kapelmajstorom Kreisler postao preteča novog junaka, preplavljen osjećajima samo u superlativu stupnja, uronjenih u svom unutarnjem svijetu nego u stvarnom jedan. Hoffmann također posjeduje zadivljujući rad "Zlatni pehar". Ovo je jedan od vrhova njemačke književnosti i prava enciklopedija romantizma.

Povijest stvaranja

Boju "Zlatni talac" napisao je Hoffmann 1814. u Dresdenu. Izvan prozorske školjke eksplodirale su i metke Napoleonske vojske zazvele su, a na stolu pisca rođen je prekrasan svijet ispunjen čudima i čarobnim likovima. Hoffmann je doživio tešku šok kada je njegovu voljenu Juliju Marku dano bogatom trgovcu. Pisac se još jednom suočio s vulgarnim racionalizmom gripista. Idealni svijet u kojemu vlada sklad svega - to je ono što je tražio E. Hoffmann. "Zlatni lonac" je pokušaj da se izmisli takav svijet i nastane se u njemu, čak iu mašti.

Zemljopisne koordinate

Nevjerojatna značajka "Zlatnog posuda" je da se krajolik ove bajke otpisuje iz prave gradske jezgre. Herojevi hodaju uz Zamkovu ulicu, zaobilazeći Linkovy kupke. Prolazite kroz crna i jezerska vrata. Čuda se događaju na najukusnijim folklornim festivalima na dan Uzašašća. Heroji voze brodom, mladi Osters posjetit će njihovu prijateljicu Veronicu. Registrar Geerbrand govori o njegovoj fantastičnoj priči o ljubavi Lilyja i fosfora, uvečer u pjevanju Paulmanovog novinara, a nitko se čak ne zavija. Hoffmann tako blisko povezuje fiktivni svijet s pravim, da je linija između njih izbrisana gotovo u cijelosti.

"Zlatni pehar" (Hoffmann). Sažetak: početak nevjerojatnih avantura

Na dan blagdana Uzašašća oko tri sata popodne student Anselm brzo koraže uz pločnik. Prolazeći kroz Crne Vrata, slučajno prevrne košaru jabuka i, kako bi nekako pomirio svoju krivnju, daje joj posljednji novac. Starija žena, međutim, koja nije zadovoljena nadoknadom, izlijeva na Anselm cijeli tok prokletstva i psovki, odakle hvata samo ono za što mu se prijeti da je ispod stakla. Priunyv, mladić počinje lutajući besciljno po gradu, kad iznenada čuje šuštanje slanica. Pogledavši u lišće, Anselm je zaključio da je vidio tri prekrasne zlatne zmije, trzavajući se u granama i nešto što je misteriozno šaptala. Jedna od zmija donosi njegovu elegantnu glavu bliže njemu i pažljivo gleda u oči. Anselm dolazi u divlje oduševljenje i počinje razgovarati s njima, što dovodi u sebe zbunjeni pogled prolaznika. Razgovor prekida matičar Heerbrand i kustos Paulman i njegove kćeri. Vidjevši da je Anselm malo odsutan, oni odluče da je lud za nevjerojatnim siromaštvom i lošom srećom. Nudimo mladiću da dođe konceptoru u večernjim satima. Na tom prijemu, nesretni učenik dobiva ponudu arhivistu Lindgorst da uđe u službu kao kaligraf. Shvativši da ne može računati na ništa bolje, Anselm prihvaća ponudu.

U ovom početnom dijelu je glavni sukob između traženja čuda duše (Anselm), te mondene tjeskobnog života svijesti ( „Dresden znakova”), koji čini osnovu za dramsku priču „Zlatni lonac” (Hofmann). U nastavku slijedi kratak sažetak budućih avantura Anselm.

Čarobna kuća

Čuda su započela čim se Anselm približi arhivističkoj kući. Vrata vrata odjednom su se pretvorila u lice starice, košaru koju je mladić okrenuo. Kabel zvona bio je bijela zmija, a opet Anselm čuo proročke riječi starice. Užasno, mladić je pobjegao iz čudne kuće, a nikakva uvjeravanja nisu ga potaknuli da ga ponovno prisustvuje. Kako bi uspostavio kontakt između arhivista i Anselma, matičar Heerbrand pozvao je obojicu u kafić, gdje je rekao mitsku priču o ljubavi Lilyja i fosfora. Pokazalo se da je Lindgrow, ovaj Lily divovska baka, a u krvnim žilama prolazi kraljevska krv. Osim toga, rekao je da zlatne zmije, tako zadivljeni mladić - njegova kći. To je konačno uvjerilo Anselm da moramo ponovo pokušati sreću u arhivističkoj kući.

Posjetite Fortuneteller

Kći matičara Heerbranda, zamislivši da bi Anselm mogao postati izvanparnični savjetnik, uvjerio se da je zaljubljena i krenula u brak s njim. Da biste bili sigurni, otišla do vračara koji joj je rekao da je Anselm kontaktirala zlih sila predstavljenih arhivar, volio svoju kćer - zelena zmija - i savjetnik nikada neće biti. Da nekako utješi nesretnu djevojku, vođa joj je obećao pomoći joj stvaranjem čarobnog zrcala kroz koje bi Veronica mogla zaobići Anselm i spasiti ga od zlog starca. Zapravo, između bogoslužnika i arhivista bilo je dugo sramo, pa je vještica htjela podmiriti račune s njezinim neprijateljem.

Magična tinta

Lindgorst, pak, također se isporučuje Anselm čarobni artefakt - dade mu bocu s tajanstvenom crnom masom, što je mladić morao prepisati slova iz knjige. Sa svakim danom likovi postajali jasniji Anselma, ubrzo je počeo osjećati da on zna Ovaj tekst dugo vremena. U jednoj od dana je bio Serpentine - zmija koja Anselm bila zaljubljena. Rekla joj je da njezin otac dolazi iz plemena Salamandra. Za svoje ljubavi prema zelenoj zmiji, bio je izbačen iz čarobne zemlje Atlantide i osuđena da ostane u ljudskom obliku sve dok se netko neće moći čuti pjevanje njegovih triju kćeri, i pada u ljubavi s njima. Kao miraz, obećao im je Zlatni pot. Na zaruka njegove ljiljan raste, a tko će biti u mogućnosti naučiti razumjeti svoj jezik, otvorit će vrata Atlantide za sebe i Salamander.

Kada Serpentine nestao, dajući oproštaj Anselm uvenuo poljubac, mladić je pogledao pisma koje je kopiran, i shvatio sam da je sve rekao zmija je sadržana u njima.

Sretna finale

Na neko vrijeme čarobno ogledalo Veronika imalo je učinak na Anselm. Zaboravio je Serpentinu i počeo sanjati o Paulmanovoj kćeri. Dolaskom u arhivistovu kuću, otkrio je da je prestao da percipira svijet čuda, a pisma, koju je nedavno pročitao s lakoćom, ponovno su se okrenuli nerazumljivim štihovima. Ispušavanje tinte na pergamentu, mladić je bio zatvoren u staklenku kao kaznu zbog njegove pogreške. Gledajući oko sebe, vidio je još nekoliko limenki s mladima. Samo oni nisu shvatili da su bili u zatočeništvu, ismijavali Anselmove patnje.

Odjednom je grmljavina došla iz kave, a mladić je u njemu prepoznao glas zloglasne starice. Obećala mu je da će ga spasiti ako se udala za Veronicu. Anselm je ljutito odbila, a vještica je pokušala pobjeći, uzimajući zlatnu posudu. Ali tada je staza zaustavila zastrašujuća Salamander. Između njih se dogodila bitka: Lindhorst je pobijedila, Anselmom je zameo čar u zrcalu, a čarobnica se pretvorila u neugodnu cvjetnicu.

Svi Veronici pokušaji vezati Anselm sa sobom konačno su završili neuspjehom, ali djevojka nije dugo izgubila dušu. Izvođač Paulman, kojeg je postavio savjetnik, ponudio joj je ruku i srce i rado joj je dao pristanak. Anselm i Serpentina bili su sretno oženjeni i našli vječno blaženstvo u Atlantidi.

"Zlatni talac", Hoffmann. heroji

Oduševljeni student Anselm nema sreće u stvarnom životu. Nema sumnje da se Ernst Theodor Amadeus Hoffmann pridružuje s njim. Mladić strastveno želi naći svoje mjesto u društvenoj hijerarhiji, ali se spotakne na grubom, nezamislivom svijetu građana, odnosno stanovnika. Njegova odstupanja stvarnosti živo je prikazana na samom početku priče, kada preokreće košaru jabuka s jabukama. Snažni ljudi, koji čvrsto stoje pod nogama na zemlji, ismijavaju mu se, i on je izrazito osjeća izuzeće od svoga svijeta. Ali čim dobije posao s arhivistom Lindgorstom, njegov se život počinje odmah obnoviti. U svojoj kući pada u čarobnu stvarnost i zaljubljuje se u zlatnu zmiju - najmlađu kćer arhivistu Serpentinu. Sada je smisao njegova postojanja želja da osvoji svoju ljubav i povjerenje. Na slici Serpentine Hoffmann utjelovio je idealan dragi - nedostižan, neuhvatljiv i fantastično lijep.

Salamanderski čarobni svijet se protivi likovima "Dresden": kustos Paulman, Veronica, matičar Geerbrand. Oni su potpuno lišeni mogućnosti promatranja čuda, vjerujući u njih kao manifestaciju mentalne bolesti. Samo Veronica, zaljubljena u Anselm, ponekad otvara veo nad fantastičnim svijetom. Ali gubi ovu receptivnost, čim se na horizontu pojavljuje vanjski savjetnik s prijedlogom ruke i srca.

Značajke žanra

"Priča o novim vremenima" - to je ono što je ime Hoffmann sam predvidio njegovu priču "The Golden Pot". Analiza značajki rada koje je proveo nekoliko istraživanja, komplicira preciznu definiciju žanra u kojem piše kroniku priča se može pripisati njegovoj priči, puno magije - bajke, mali iznos - do romana. pravi Grad Dresden sa svojom dominacijom filistinizma i pragmatizma i fantastičnom zemljom Atlantide, gdje je ulaz dostupan samo ljudima s povećanom osjetljivošću, postoje paralelno. Tako Hoffmann uspostavlja načelo dualnosti. Oblici zamućivanja i dvojnost općenito bili su karakteristični za romantične radove. Inspirirajući se u prošlosti, romantici su tražili gladni pogled u budućnosti, nadajući se da će u takvom jedinstvu naći najbolje svjetove.

Hoffman u Rusiji

Prvi prijevod s njemačkog pričama o Hoffmann „Zlatni lonac” u Rusiji došli u 20-ih godina XIX stoljeća, te je odmah privukao pažnju cijelog razmišljanja inteligencije. Belinsky je napisao da se proza ​​njemačkog pisca suprotstavlja vulgarnoj svakodnevnosti i racionalnoj jasnoći. Herzen je posvetio svoj prvi članak na eseju o životu i radu Hoffmanna. U Puškinovoj knjižnici nalazila se kompletna zbirka Hoffmannovih djela. Prijevod iz njemačkog jezika učinjen je na francuskom - u tadašnjoj tradiciji da ovaj jezik preferira ruski jezik. Ironično, u Rusiji njemački pisac bio je mnogo popularniji nego kod kuće.

Atlantis je mitska zemlja u kojoj je ostvaren sklad svega što je nedostižno u stvarnosti. Na takvom je mjestu učenik Anselm nastoji ući u priču "Zlatni pehar" (Hoffmann). Kratak sadržaj njegove avanture, na žalost, ne može dati, niti uživati ​​u najmanju zemljište pletiva, niti su svi nevjerojatna čuda koja Hoffmann je fantazija, razasute u njegovom putu, niti rafinirane, svojstven samo njemački romantizam narativnom stilu. Ovaj je članak namijenjen samo za buđenje vašeg interesa za rad velikog glazbenika, pisca, umjetnika i odvjetnika.