Majmunski jezik: crtić M. Zoschenka na antropoidnim majmunima

M. Žoshchenko ušao je u književnost, nakon što je služio na prednjem dijelu Prvog svjetskog rata i teško potkopavao njegovo zdravlje. To je bilo u ranim dvadesetim godinama, kada je NEP marširao zemlju. Od svugdje došli su građani, koji su se čvrsto držali novog poretka i nastojali biti na razini vremena. Priča "Majmunski jezik" pokazuje ove "nove Ruse". To je još uvijek relevantna i danas, kada je, nakon promjene u „poletan” 90 vulgarne stoljeća pojavile pjene i neobuzdanog pohlepa, ali na jeziku na ulicama se moglo čuti, a do sada čuli, čak i iz usta kletve djevojčice. Čujemo moderni jezik majmuna. No, smatraju se kulturnim ljudima, jer lako upravljaju računalima i studiraju na fakultetima i institutima. Međutim, oni ne govore ruski. Njihova sudbina je majmunski jezik.

Tri junaka priče

Tri stranke bile su na skupu. Jedan od njih ne drži korake i tuguje koliko je ruski jezik teško. Za njega je poteškoća nastala u govoru novih stranih riječi, kao što su "plenum", "kvorum". Njihove vrijednosti on ne razumije, a nitko ne može objasniti. I dvoje ljudi koji su sjedili pored njega i izlijevali ih i druge strane riječi. Razgovor, prema pripovjedaču, vrlo je inteligentan i inteligentan, no budući da nema visokog obrazovanja, on sjedi i samo pljesne uši. Iz ovog siromašnog čovjeka, kao i uvijek s takvim "pametnim" razgovorima, disanjem i živcima, postoje neispravnosti. Nije dobio definiciju "jezika majmuna", za njega je visok stil izlaganja visokih misli.

Jezik dvoje razgovora

Od prvih riječi pun je apsurda. Razgovori sa inteligentnim izgledom iskrivljuju čim mogu ruski govor, pretvarajući ga u imitativni jezik majmuna. Njihov govor pun je narodnih izraza, a također pokazuje potpun nedostatak razumijevanja onoga što njihova usta izgovaraju. Riječ "plenum" i pridjevi koji su nastali iz njega imaju različite nijanse. Sastanak može biti jednostavno "plenarno" i "snažno plenarno". A riječ "kvorum" dolazi u život i ne zna se zašto je odabran. Govornik ove fraze ne može objasniti sugovorniku, a slušatelj, koji žudi za njima sluša, samo nadovezuje nove složene i neophodne riječi. I kako je znatno obrazovaniji sugovornik stavlja u govor, da se "trajno odnosi na sastanke". Taj doista majmunski jezik, koji virtuozno koristi M. Zoschenka. On pokazuje tri njegova lika i bijedan, beznačajan i arogantan. Žoshčenkov jezik u potpunosti karakterizira njegove likove: male i suvišne ljude koji se penju u veliki život iz rubnika starog svijeta. Imaju mnogo zajedničkog s herojima N. Gogola i A. Čehova.

lutke

Lutke iz lutkarskog kazališta pojavljuju nam se tri junaka Žoshchenko. Majmunski jezik - glavna stvar koja ih pretvara iz ljudi u poslušne lutke, spremna učiniti sve kako bi preživjela i živjela sa svim pogodnostima koje im je potrebno. Moramo - i sjesti satima na dosadnom sastanku, koji ide "industrija od praznih do praznih". Bolje od Zoschenka, majmunski jezik koristi samo njegov lik.

Kako se priča gradi

Nema intrige ili akcije u njemu. Pisac analizira samo tri srednjoškolca, istodobno i posebne komične fraze govora. Gluposti, koje govore inteligentnim izgledom, spremni su slušati iz govora kad joj dolazi govornik. A njihov je vokabular pun vulgarizama (na primjer, riječ "lijevo"). Izgleda da je predsjedništvo van, i to je čovjek. Karakterizira ga vodeći, najkompetentniji sugovornik, kao akutni i prvoklasni govornik. A onda još jedan vulgarizam "uvijek dolazi". Susjedi su pohlepno slušali čovjeka na podiju i kimali glave kao poslušne lutke. Njihovi uski horizonti i niski intelekt ne mogu učiniti ništa više. Narrator čak priznaje da su sve riječi za njega mračne i neodređene, ali ovaj par je vrsta inteligentnih i razumljivih ljudi, što dodatno naglašava njihovu bijedu. Oni nisu samo lutke, već i majmuni s njihovim imitativnim ponašanjem. Ili su ti ljudi dolazili od svinja?

Glavna stvar u djelu M. Zoschenka je čovjek-filistin. Njegov izvorni talent imao je sposobnost da se, kao reflektor, pitao maleni građanin u bilo kojem obliku. Oni su obilno uzgajani, poput bedbugs, i izašli iz svih pukotina. To je potiskivalo pisca, izgledajući ironično i gorko. Likovi u priči "Majmunski jezik" nevjerojatno su daleko od onoga što se događa u društvu. Oni ne razumiju uzroke ili posljedice onoga što se događa, već samo nastoje odgovarati, barem izgledom, novim trendovima. Svatko bi trebao pročitati kratku i veličanstvenu priču "Majmunski jezik". Analiza, koju smo učinili, čitatelj će nastaviti sa zadovoljstvom.