Kineska abeceda: pinyin sustav i njegove značajke

S dolaskom pisanja u Nebeski Carstvo, hijeroglifski sustav označavanja tekstova čvrsto je uspostavljen, stoga kineska abeceda kao takva ne postoje. Tipično, ovaj koncept je pokriven metodom "pinyin", stvorenom u prošlom stoljeću za transkripciju likova u latiničnom abecedu.

Zašto kineska abeceda ne postoji

Da biste odgovorili na ovo pitanje, trebali biste se uputiti na definiciju. Kaže da je abeceda skup znakova u sustavu pisanja. Čini se, kakav je ulov?

Kineski skripta temelji se na hijeroglifima koji imaju semantičko značenje odvojeno od drugih znakova u tekstu i zauzvrat se sastoje od ključeva. S tim potonjem, situacija je upravo ista. Štoviše, ključ se može koristiti kao neovisni hijeroglif, odnosno riječ.

Abeceda također podrazumijeva besmislenost simbola jednog slova i mali broj dobro uspostavljenih, nepromjenjivih slova. Kineski, ili Putonghua, ima više od 50.000 hijeroglifa, uzimajući u obzir različite modifikacije, dok su njihovi brojevi za određeno nepoznato i sklon povećanju.

Što je "pinyin"

Jednostavno rečeno, "pinyin" je sustav romanizacije nebeskih jezika ili način snimanja hijeroglifa pomoću sloga. Pomoću svake riječi može se prikazati na latinskom, što olakšava razumijevanje fonetske komponente.

Tako se ispostavlja da kineska abeceda ne postoji, a primjena ovog pojma na ovaj skup znakova nije ništa više od uobičajene pogreške. Ipak, zbog učestalosti korištenja, ponekad je potrebno razmotriti.

Međutim, pitanje koliko slova u kineskoj abecedi nema odgovor za sve gore navedene razloge.

Inicijalni "pinyin"

Kao što je ranije rečeno, ovaj sustav (u daljnjem tekstu "kineska abeceda") sastoji se od latiničnih simbola. Ustupci, u osnovi, oblikuju suglasnike, vokale i njihove kombinacije. Izgovorom početaka, poput finala, ima puno nijansi:

• Na primjer, "m", "f", "s", "h" slično je ruskom "m", "f", "c" i "x".
• Postoje aspirata suglasnici ("p", "t", "k", "c", "sh", "ch"), kada izražavaju zahtijevaju snažnu isteku.
• "n" u "Pinyin" je više alveolaran, a "l" i "j" slični su engleskom ukor.
• "q" se glasi kao "tys", "x" je poput "cb", a "z" i "zh" su za "tsz" i "zh".
• Konsonantni "b", "d", "g" izuzetno je teško pravilno izgovoriti jer predstavljaju nešto između ruskih kolega tih zvučnih i gluhih zvukova.
• "r" na početku riječi zamjenjuje "f".

Thinali

Kineska abeceda (hijeroglifi nisu uključeni u njega) sadrži i samoglasnike, nazvane "finala". Često se sastoje od diphthonga i poštuju takva pravila izgovora:

• "Skupina", "hr", "ao", "uo", "ou", "ei", "ai", "a" transkribira kao "an", "en", "AB", "yo", " ow, "" hej "," ah "i" a ".
• Složeni finalisti ia, ian, iao, iang, i, iu, , "yu", "yin".
• "i" je sličan ruskom "i", ali ne omekšava suglasnike. Ako je to jedini samoglasnik u slogu, napisan je kao "yi".
• "y" izgovara se kao "y" ili "wu" (identično prethodnom slučaju).
• "er" zamjenjuje "er".

Kada se koristi sustav romanizacije

Općenito, „Pinyin”, to je kineski alfabet (likovi u njoj su zamijenjeni u latinskim slogovima) se koristi kao pomoćni član za turiste potpisa na različitim indeksima, ili u prisutnosti rijetkih znakova teksta.

Također romanizacija se koristi za pisanje poruka na engleskoj tipkovnici. Tipično, ovo je automatizirani proces, a tipkana transkripcija "Pinyin" sama se pretvara u hijeroglif.

Posljednja, najpopularnija varijanta namijenjena je strukturiranju informacija u popisima i bazama podataka: u njima je mnogo korisnije razbijanje riječi na prvom slogu pomoću transliteracije u latiničnu abecedu. To će olakšati pretraživanje ne samo za strance, već i za kineske.

"Pinyin" kao sredstvo učenja jezika

Sustav romanizacije na latinskom jeziku sadrži 29 slogova i služi kao pomoćni korak u proučavanju kineskog jezika. Omogućuje vam upoznavanje s ispravnim čitanjem i izgovorom tonova vokala, zahvaljujući prisutnosti dijakritičkih oznaka. U Srednjem Kraljevstvu studija "pinyin" obvezna je za strane studente i uključena je u nastavni plan i program svih modernih škola.

Često fraza "kineska abeceda s prijevodom" odnosi se na transkripciju slogova radi praktičnosti izgovora. Dijaktički znakovi su prisutni u istoj svrsi.

boje

U Putonghua, svaki samoglasnik ima svoju specifičnu intonaciju.

Stilovi s istim načinom izgovora mogu oblikovati riječi koje su radikalno različite u značenju jedna od druge. Da biste to učinili, izuzetno je važno svladati tonove - bez njih, znajući da je jezik nemoguć. Često, stranac s nepravilno postavljenom intonacijom, nitko ne razumije i njegov je govor za neki nepoznat dijalek.

Da biste izbjegli takav problem, učenje izgovora trebalo bi biti izravno s učiteljem. Naravno, kineska abeceda s ruskim prijevodom ovdje ne pomažu (transkripcija ne prenosi dijakritičke oznake) i morat će izravno otići u "pinyin" sustav.

Ukupno su četiri tona:

1. Visoka razina.
2. Uzlazno od srednje do visoke.
3. Niska sa daljnjim smanjenjem i naknadnim povećanjem do srednjeg tonusa.
4. Visoka s padom.

Da biste ih razumjeli, pomoći će vam lekcijama ili učitelju videozapisa, no potonje je, kao što je već rečeno, poželjno.

U zaključku o kineskoj abecedi

Vraćajući se predmetu Nebeskog Carstva, valja istaknuti da Kinezi, kao i drugi jezici koji imaju hijeroglifsko pisanje, nisu previše slični europskom.

Njegove značajke isključuju postojanje standardne abecede. Štoviše, rani pokušaji zamjene uobičajenog načina pisanja teksta za abecednim kombinacijama brzo su propali. Jednostavno rečeno, takve su metode u kratkom vremenu prestale upotrebljavati i vjerojatno se neće ponovno oživjeti.