Rječnik je govorni i govorni: primjeri i pravila korištenja

Napišite svijetlu, nezaboravnu knjigu teško. No, neki autori mogu privući pažnju impresivnim čitateljstvom svojim radovima. Koja je tajna njihovog uspjeha? Pokušajmo u ovom članku saznati kako postižu univerzalno priznanje.

Zajednički jezik

Rječnik je verbalno - riječi s grubim, stilski smanjenim, pa čak i vulgarnim tonovima, koje se nalaze izvan granica književnog sloga. Oni nisu tipični za primjer, stil knjige, ali su poznati različitim društvenim skupinama i kulturne i društvene karakteristike onih ljudi koji ne govore pisani jezik. Takve se riječi koriste u nekim vrstama razgovora: u vrtuljku ili poznatom jeziku, u verbalnim okršajima i slično.

Općenito govoreći, ne-književni vokabular koristi se kao uobičajeni govor, koji se koristi u ljudskim razgovorima. Međutim, ne može biti nepristojna i imati poseban izraz. U to su uključeni, na primjer, riječi: „prema unutra”, „dosta”, „besplatno”, „njihov”, „drugi dan”, „zasad”, „vjerojatno”, „bulk”, „umoriti”, „gluposti” "Blurted out", "tvrdi radnik", "artichitsya", "brainy".

Oznake u rječnicima, ukazujući na spuštenu stilističku riječ i njihova značenja, dajući im minus procjenu, bezbroj su. Rječnik najčešće sadrži izražajni ton.

Ona također može naći opće prihvaćene izreke, koje se razlikuju samo u njihovoj akcentologiji i fonetici ("tabaterka" umjesto "snuffbox", "surreal" umjesto "ozbiljne").

Razlozi za uporabu

Kolokvijalni leksikon u različitim vrstama dijalekta koristi se za niz razloga: autorovo izravan odnos prema opisanim pragmatične motiva (novinarski izraz), ekspresivne teme i pretjeran (izgovorene riječi), characterological razloga (čl fraze). U službeno-poslovnim i znanstvenim razgovorima, jezični vokabular se percipira kao inostrinalni element.

Neugodan stil

Rough-spoken vokabular ima oslabljen, izražajan, impolite bojanje. Sastoji se, na primjer, ove riječi: "ološ", "kukuruzna stabljika" "glupan", "šalica", "pot-bellied", "reklamira", "lice", "šalica", "Bast", "kuja", " umrijeti "," udario "," gad "," hamlo ". Njemu pripadaju ekstremni vulgarizam, tj. opscen jezik (nepristojan psovka). U tom stilu se nalaze sudačku iznimnim pučkih vrijednosti (često metamorfnih) - „zvižduk” ( „ukrasti”), „i rez” ( „žustro je rekao”), „crtica” ( „pisati”), „tkati” ( "Razgovor gluposti"), "šešir" ("širenje"), "vinaigrette" ("mishmash").

Stvaran stil

Govoreći vokabular jedna je od osnovnih kategorija vokabulara pisanog jezika uz neutralni i književni žanr. Obrađuje riječi, poznate uglavnom u dijaloškim izrazima. Taj se stil usredotočuje na neformalne razgovore u atmosferi međuljudske komunikacije (opuštenoj komunikaciji i izražavanju stavova, misli, osjećaja prema predmetu razgovora), kao i jedinicama drugih stupnjeva jezika, djelujući uglavnom u riječima razgovora. Stoga, svakodnevni izrazi imaju izražajnu smanjenu boju.

Žanr razgovornosti podijeljen je u dva različita u smislu sposobnosti osnovnog sloja: pisani narodni i svakodnevni vokabular.

Rječnik govora

Što je govoreno i kolokvijalno vokabular? Rječnik se sastoji od riječi koje su karakteristične za usmene komunikativne prakse. Razgovorni izrazi nisu homogeni. Oni se nalaze ispod neutralne riječi, ali ovisno o stupnju književnom vokabularu se podijeliti u dvije glavne skupine: za osnovnu i pučke rječnika.

Vokabular rječnika uključuje pojmove koji daju dodir neformalnosti, spontanosti u razgovoru (ali ne i nepristojne - govorne riječi). S gledišta atributa dijelova govora, razgovorni leksikon, poput neutralnog, je raznolik.

To uključuje:

• imenice: "wit", "big guy", "gluposti";
• pridjevi: "labav", "bezbrižan";
• prilozi: "na pravi način", "slučajno";
• interesi: "oh", "bai", "laži".

Leksikon, unatoč nijansi, ne prelazi granice književnog ruskog jezika.

Rječnik je prostraniji nego uobičajen, stoga se nalazi izvan standardiziranog ruskog pisca. Podijeljena je u tri kategorije:

1. Ekspresivne grubo Rječnik gramatički prikazani pridjeve ( "bedraggled", "bellied") glagol ( "sleep", "raschuhat"), imenice ( "kukuruzna stabljika", "Bonehead"), prilozi ( "loš", "glupo"). Ove riječi su često u razgovorima slabo obrazovanih pojedinaca, koji definira njihov kulturni nivo. Ponekad se naći u raspravama o inteligentnih ljudi. Izražajnosti tih riječi i njihove semantičke i emocionalne sposobnosti omogućiti ponekad rječito i sažeto prikazati omjer (najviše negativan) na bilo koji objekt, pojave ili čovjeka.
2. Rude-staromodan leksikon razlikuje se od prljavog-ekspresivnog visokog stupnja preokreta. To je, na primjer, sljedeće riječi: „Heil”, „šalica” „šalica”, „repa”, „neslaganje”, „Rylnikov”. Ovi izrazi su elokventni, sposobni su prenijeti minijaturni stav anketara na bilo koje epizode. S obzirom na pretjeranu divljaštvo takav vokabular Nedopustivo je u razgovorima kulturnih ljudi.
3. Zapravo, Pučko vokabular. To uključuje mali broj riječi koje nisu književne, ne zato što su nespretni (oni nisu bili primitivan tako izražajne boje i vrijednosti) ili imaju ratoborni karakter (oni nisu nasilne semantika), nego zato što oni ne savjetuju korištenje obrazovane ljude u razgovorima. To su riječi kao što su „unaprijed”, „upravo sada”, „tata”, „Pretpostavljam”, „ikra”. Ova vrsta jezika također naziva narodni, a razlikuje se od dijalektom koji se koristi u gradu i na selu.

sinonimi

Sinonimi u zajedničkom vokabularu i književnosti često se istodobno razlikuju u stupnju izražajnosti i ekspresivnosti:

• glava - kalgan, glava;
• lice - obrazin, lice;
• noge su staklenke.

Često u razgovorima ne postoje samo sinonimi, već i verbalne varijante književnih riječi, uključujući i gramatičke:

• njoj - njoj;
• uvijek - uvijek;
• on je jeli - on je iscjelitelj;
• njih je njihov;
• od tamo - out, ottedova;
• zbogom - do datuma.

Kreativnost M. Zoschenko

Mnogi vjeruju da to znači izražajnost govora je govorni leksikon. Doista, u rukama ne-spisateljski masterovitogo riječi mogu poslužiti ne samo kao sredstvo psihološkog opisa likova, ali i za stvaranje prepoznatljivog stilsku specifičnu situaciju. Prototip toga su kreativni radovi Zoshchenko, koji vješto parodirao Filistejca mentalitet i način života „vkraplivaya” u razgovoru neudobnim heroja narodski izrazi.

Što u njegovim knjigama izgleda njegov vokalni rječnik? Primjeri profesionalizma M. Zoschenko je impresivan. Ovaj talentirani pisac napisao je sljedeće:

"Kažem:

- Nije li vrijeme da sjedimo u kazalištu? Nazvan, možda.

A ona kaže:

- Ne, nije.

I treći kolač uzima.

Ja kažem:

- Prazni trbuh - zar to nije puno? Mogu li vytoshnit.

A ona:

- Ne, - kaže, - navikli smo.

I četvrti put.

Zatim mi je krv u glavi.

- Lože, - kažem, - natrag!

I bila je uplašena. Otvorila je usta, a zub joj je blistao u ustima.

I osjetio sam se kao uzde ispod repa. U svakom slučaju, mislim, sada ne idemo s njom.

- Lože, - kažem, - za jebenu majku! "(Story" Aristocrat ").

U ovom djelu, komični efekt postiže se ne samo zbog mnoštva uobičajenih izraza i oblika, već i zbog činjenice da se ove izjave ističu u pozadini "rafiniranih" književnih klišeja: "pečene kolače" i tako dalje. Kao rezultat toga, stvara se psihološki portret neobrazovanog, bliskog čovjeka koji nastoji izgledati inteligentno. On je klasični junak Zoschenka.

Dijalektički vokabular

A što dijalekt, kolokvijalni vokabular? Studiranje Urban vulgarnog jezika, mnogi ljudi postavljaju hitno pitanje o svom lokalnom bojanje, zbog utjecaja dijalekata: naglašava ograničene mogućnosti u skladu s podacima jedne metropole omogućava da ih usporediti s drugim gradovima materijala, na primjer, Tambov, Omsk, Voronjež, elista, Krasnojarsk i tako dalje.

Konvencionalni granice između narodnog i dijalekt rječnikom vrlo često pripisuje povijesne veze s nacionalnom dijalekt sleng, genetski razlozi koji nisu u potpunosti opravdano ponekad analiziraju kao osnovni izvor osvjetljenje iscrpljena ležišta narodni jezik.

Majstorstvo AI Solzhenitsyn

Slažem se, ponekad upotreba kolokvijalnog vokabulara daje proizvodu određenu jedinstvenost. Jezične i stilske vještine AI Solzhenitsyn, obilježene izvanrednom izvornost, privlače mnoge lingviste. A paradoksalna priroda minus stava nekih čitatelja na nju obvezuje nas da proučavamo jezik i stil djela ovog autora. Na primjer, njegov roman „Jedan dan Ivana Denisoviča” prikazuje unutarnje jedinstvo i dosljedan, točan motivaciju svog figurativnog i verbalnog sastavu, u kojem se nalazi, kako tvrdi Lava Tolstoja, „jedinstveni postupak za jedini mogući riječi”, koji je pravi znak umjetnosti.

Važna nijansa

Dijalekt vokabular je vrlo važno za Solženjicina. „Delegat” seljačke autora funkcija, čime je postao junak tog romana, pisac je uspio stvoriti izuzetno nekonvencionalnu i izražajne procjenu dijalektu svom izričaju snažno isključeni za cijelu tekuću povratka učinkovitosti skripta na istrošenom fonda „popularne” govor će, lutanja od knjige do knjige ( upišite „nadys” „apostol”, „dragi moj”, „izgledaš-Koch” i slično).

Za veći dio ovaj opis kaže se proizvodi ne kroz vokabular ( „uhaydakatsya”, „mraz”, „Khalabuda”, „gunyavy”), a zbog tvorbe riječi „obnevolyu”, „nedotyka”, „ukryvische”, „udovolenny” „žurno”. Ovaj način spajanja na dijalekt govornog područja umjetnosti, u pravilu, kritika je odobravanje procjena kao oživljavanje asocijativnu poznatu komunikaciju slici i riječi.

Ljudski govor

A kako koristiti kolokvijalni vokabulara u govoru? U razgovorima moderne seljačke dijalekt i narječje vokabular jedni od drugih gotovo nerazdvojni. I tamo su, recimo, riječi kao što su „bezvrijedan”, „samodumka”, „duhovity”, „uhvatiti” na pojedinu zvučnika, a upravo zbog toga doživljava ili da li se upotrebljavaju u općim neknjiževnih njihova svojstva - za procjenu glasa Ivan Denisoviča ne smeta. Važno je da se uz pomoć i prvog i drugog poziva junaka dobiva potrebne stilske-emocionalno.

Čujemo velikodušan humor, živ, slobodan od standarda, koji je posljednjih godina lako prodirao u raznim spornim poljima, pronicljiv narodni govor. Solzhenitsyn joj dobro poznaje i osjetno osjeća nove beznačajne nijanse.

O čemu se još govori? Primjeri njegove primjene mogu se dati beskrajno. Zanimljivo je upotreba Shukhov „osigurati” glagol u svježem „sportsko-proizvodnje” vrijednosti - kako bi se osigurala pouzdanost djelovanja kako bi zaštitili „Shuhovhellip- jednu ruku zahvalno, žurno nedokurok, a drugi od dna kako bi se osiguralo, da ne ispadne”.

Ili styazhonnoe koristiti jedna od vrijednosti „biti” glagol koji bi mogao pojaviti u popularnom govori upravo sada „, donio je netko trafaretki iz rata, i od tada je prošlo, a sve više i više boje kao upisali: nigdje se sastoji nigdje nemojte raditi ".

Poznavanje narodnih izraza dao Solženjicin i teške životno iskustvo, i, naravno, aktivni interes u čarobnjaku ga je navelo da se ne samo liječiti, ali i posebno istražiti ruski jezik.