Norma interpunkcije. Vrijednost interpunkcije na ruskom jeziku

Kultura govora uvijek je određena njezinom ispravnošću. Prvi korak je poznavanje principa ruskog jezika.

Norme ruskog jezika

Norma (izvedena iz latinske norme - doslovno "kvadrat", prijenosno značenje - "pravilo") - opće prihvaćeni obvezni redoslijed. Svi dijelovi jezika se upravljaju na određeni način. Suvremeni ruski jezik vođen je različitim pravilima. To su pravopisne i pravopisne norme. Oni su orofoepski (fonetički) i frazeološki, morfološki i sintaktički, stilski.

Na primjer, pravopisne norme reguliraju izbor grafičkog pisanja riječi. Interpunkcija određuje izbor interpunkcijskih znakova, kao i njihov raspored u tekstu.

Norme interpunkcije

Pravilo interpunkcije pravilo je kada se pišu koriste ili ne upotrebljavaju određene interpunkcijske znakove. Proučavanje interpunkcijskih normi određuje poznavanje književnog jezika. Ta načela određuju kulturu govora u cjelini. Pravilna upotreba interpunkcijskih znakova treba osigurati međusobno razumijevanje između pisane osobe i čitatelja pisanog teksta.

Upotreba interpunkcijskih oznaka određena je pravilima. Norma interpunkcije regulira izbor opcija za izradu prijedloga. Također kontrolira govornik govora. Istina, procjena "true - wrong" u odnosu na brzinu interpunkcije uvelike ovisi o toj temi. Ruska interpunkcija je iznimno fleksibilna.

Sadrži i pravila i izbor interpunkcijskih oznaka po vlastitom nahođenju pisca. Upotreba u pismenom govoru određene varijante interpunkcije može ovisiti o značenju teksta ili stilskim značajkama pisanja.

Vrijednost interpunkcije

Interpunkcijski znakovi (tj. Zaustavljanje, udaranje) nisu abecedni znakovi koji služe za odjeljivanje teksta. Pravopis i interpunkcija su temelj našeg pravopisa.

Prilikom pisanja, nemoguće je odraziti intonaciju pravopisom ili redoslijedom riječi u rečenici. Vjerojatno interpunkcija u vezi s tim. AP Chekhov je usporedio interpunkcijske znakove s notama koji vode čitatelja u smjeru koji je autor pitao. Uz pomoć interpunkcije, vidimo tekst.

Služi za odvajanje govora na slovo grafički. Interpunkcija također označava podjelu teksta u smislu značenja, intonacije i strukture. Odabirom interpunkcijskih znakova oslanjamo se na značenje govora. Koncept stope interpunkcije praktički je identičan konceptu norme jezika. Karakterizira ga stabilnost, široka raspodjela, prisiljavanje i tradicija. Sve su to kvalitete norme.

U tom se slučaju sama može razlikovati, budući da se predmeti kojima se norma neprestano razvijaju. Vrijednost interpunkcije na ruskom je da odražava one promjene koje se akumuliraju u svojoj strukturi i semantici. Interpunkcija bi trebala postići korespondenciju pisane poruke s autorovom namjerom. Ovo će biti poštivanje norme.

Kako to radi?

Prva funkcija interpunkcije je semantička. Sjećate se klasične fraze "Ne može se izvršiti pomilovanje"? Interpunkcijski znakovi mogu promijeniti značenje rečenice u potpuno drugačijem smjeru.

Druga osnovna funkcija interpunkcije je formiranje struktura teksta. Ono odražava razlike u strukturi rečenica.

Interpunkcijski znakovi u ovom slučaju:

• Odvojene strukture;
• izolirati semantičke jedinice u tekstu.

Osnove interpunkcije

Načela su temeljna načela pravila i pravila interpunkcije. Određuju upotrebu interpunkcijskih oznaka.

1. Gramatički princip.
2. Načelo razumijevanja. U provedbi bilo kojeg frazu usmenog govora u pismu, značenje treba sačuvati.
3. Intonacijski princip. Je li na ruskom dodatno. Interpunkcijski znakovi imaju tendenciju da odražavaju ritam i emocionalno bojanje usmene rečenice. Međutim, intonacija nije zbog krute ovisnosti o određenim znakovima interpunkcije. To može utjecati na interpunkciju. Kao i naprotiv.

Neće biti moguće izgraditi sva pravila na nekom zasebnom principu. Na primjer, ako nastojite odražavati najvišu intonaciju frazu, trebali biste označiti sve pauze s znakovima. A to bi značilo da je interpunkcija vrlo zbunjujuća.

Gramatička struktura rečenice ne odražava se uvijek u pojedinostima. Na primjer: "Ono što nije bilo samo: smeđi datumi i žute banane, rubinske slatke trešnje i narančasti grejp." Ako je sve ovdje detaljno opisano, prije nego što se i sindikat "i", stavi zarez. Ruska interpunkcija temelji se na istovremenom djelovanju gore navedenih tri načela.

obaveza

Znakovi za strukturu prijedloga nazivaju se obveznim:

• točka je znak interpunkcije koji označava završetak rečenice (Započeli smo svoju prvu lekciju.);
• zareze koje odvajaju dijelove složene rečenice (Alex i Vika otišli su u kafić nakon što je radni dan završio.);
• Znakovi, izoliranje konstrukcija koje nisu članovi rečenice (Ovo proljeće, može biti cool.) Oh, Bože, gdje ste se tako omamili?);
• zarade u izradi popisanja jednakih članova kazne (Božićno drvce iskračeno crvenim, žutim, zelenim svjetlima.) -
• Znakovi koji odvajaju aplikacije i definicije (U parku samo djevojka - prodavač sladoleda - polako je kotrljao košaricu).

Obvezni znakovi pružaju normativno fiksnu vezu između pisanog jezika i govornog jezika.

Što učiniti s definicijama?

Obično se javljaju pogreške interpunkcije kada se odaberu definicije u rečenici.

Potrebno je izolirati:

• Definicije izražene participom ili pridjevom s ovisnim riječima (Ljepota, skriveno od očiju, ne donosi radost). Istodobno, definicije ovog tipa ne izdvajaju se kada su nakon neodređene, indikativne ili posvojne zamjenice (Zamislila sam nešto poput oblaka.) Moja pobjegao nevjeste lijevo taksijem, ovi nedavno kupljeni portreti izgledali su savršeni.
• Dvije ili više homogene definicije, ako su iza glavne imenice (Jesen slijede, suha, topla). Uz glavne riječi ove vrste, mora postojati dodatna definicija (Susjedni grad, mali i ugodan, okružen je bujnim zelenilom zelene loze.).
• Neodijeljena definicija, koja označava subjekt, je okolnost (Fox, uzbuna, stajao kao kip).
• Definicija - okolnost koja se suočava s predmetom (Zbunjen ponašanjem zeca, lisica se nije mogla brzo orijentirati).
• Definicija, podijeljena s glavnom riječju ostalih članova rečenice (Kiša je drenched, proljetna zemlja udahnula maglu).
• Definicija vezana za osobnu zamjenicu (tužna, otišli smo kući). U uskličnicima, definicija ne razlikuje (Oh, mali ste!).
• Neovlaštena definicija za vlastito ime (Fedor, s aktovkom, zaustavio je autobus).
• Definicija, izražena pridjevom u komparativnom stupnju, s ovisnim riječima (Nepoznati planet, neizmjerno lijep, diže se iznad horizonta).

Ova teška veza "kako"

Analizirat ćemo norme interpunkcije ruskog jezika na primjeru sindikata "kako".

Obavezno razlikovati prilikom pisanja:

• usporedna brzina (Matvei, poput leoparda, nježno i elastično hodaju.);
• izgradnja podređenih klauzula (Znamo koliko je zastrašujuća hladnoća.) -
• kada koristite zavoje "hellip-none other than helllip;" i "hellip-none osim helllip;".

Zarez nije potreban:

• U slučaju da je promet sa sindikatom "as" označava identifikaciju (Izgleda ludo.) -
• konstrukcija je okolnost (Latice su se slomile poput snijega.) -
• trgovina koja ima sindikat "kao" predikat je (Ovi su ljudi slični njegovoj obitelji.) -
• Unija „kao” koristi se u frazeološki jedinicama ( „trčao kao zec”, „bio poput bajke”, „pojavio ispod zemlje”) -

Interpunkcijske norme primjene kolona

Koristi se debelo crijevo:

• prijedlog sadrži uzrok akcije (Sve promjene su šutjele: nisu se oporavile od šoka.) -
• Sljedeći dio sadrži objašnjenje ili dodatak (Prošlo je ljeto: lišće je pala i često je kišilo.) -
• U prvom dijelu rečenice postoje glagoli, nakon čega je sindikat "što" (Jučer je čuo: u šumi vukovi su vikali.)-
• druga polovica rečenice izravna je stvar (Recite mi: gdje je bio, što je učinio?).

Kada je crtica?

Norme interpunkcije ruskog jezika osiguravaju da se crtica postavlja u slučaju:

• opisuje brzu promjenu događaja (On je uključio glazbu - odozdo su dodirnuli bateriju.) -
• jedan dio se suprotstavlja drugoj (Dobro je da se gladi loše.) -
• završava rečenica (Dugo gledanje je nepotrebnih suza.) -
• znači da su sindikati "kada", "ako" (On je hodao - vidio slavlje.) -
• koristi se usporedba (Vidjet će ga s rubljem.) -
• između dva dijela rečenice znači sindikat "što" (Upozorila je - ovdje je opasno).
• Rečenica sadrži konstrukciju spajanja, možda sadržaj riječi "tako", "takav" (Sreća zauvijek - tako je osoba naručila).

točka

Najmanji znak interpunkcije je točka. Korijen ove riječi odražava se u nazivu nekoliko znakova interpunkcije. U 16-18. Stoljeću. upitnik Ime je bilo "točka pitanja", a uskličnik je nazvan "točka iznenađenja".

• Točka završava narativnu rečenicu (Ova je godina nevjerojatno topla zima.).
• Točka je postavljena ako poticajna rečenica ne sadrži uskličnik (Molimo vas podignite mapu.). Prije pisanja sindikata možete staviti točku (Činilo se da je sada sve u njezinoj moći.) I ona je otišla na pozornicu.
• Ako su podređeni sindikati na početku rečenice u povezujućoj strukturi, može ih prethoditi točka (Ona je napustila ples brzo i nenametljivo, jer gledati sreću dvojice je bila izvan njezine snage.).
• Kazna, otvorena za daljnju pripovijedanju, završava s točkom (Razmotrimo kako se proces preseljenja ljudskih plemena razvio u Europi.)

Pogreške i spontani procesi

Pogreške povezane s zlouporabom interpunkcijskih oznaka na slovu nazivaju se interpunkcijski znakovi.

Podijeljeni su u nekoliko vrsta:

1. Ispunite obaveznu interpunkcijsku oznaku.
2. Upotreba znaka za interpunkciju gdje nije potrebno staviti ga.
3. Preskočite jedan od uparenih interpunkcijskih oznaka (citati, zagrade, crtice, zareze).

U usporedbi s pravopisnim pravilima - interpunkcija je manje stroža. Mogućnost odabira iz nekoliko opcija stvara čak i pojam autentičnosti interpunkcije. To se događa kada su autori skloni primijeniti neki omiljeni znak. Na primjer, crtica ili debelo crijevo ili čak razdoblje. Trenutno, crtica aktivno nadomješta druge znakove. Prije svega, oni često zamjenjuju debelo crijevo. Koristi se rjeđe.

Korištenje točke sa zarezom u tisku je smanjeno. Zamjenjuje se točkicom. Dobijte kratke rečenice. Ovaj trend može se pratiti u novinama. Fleksibilnost ruskog sustava interpunkcijskih oznaka omogućuje spontanim trendovima da mijenjaju interpunkcijske norme. Primjer takvih procesa, bez ograničenja na stroga pravila, je smanjenje korištenja citata. Čini se, neupadljiva oznaka interpunkcije. Bio je agresivno korišten znak u sovjetskim vremenima.

Drugi spontani proces je pokušaj pisanja ruskih kratica s točkama, kao što je uobičajeno na Zapadu (V.I.P. i VIP). Na engleskom jeziku kratice mogu biti napisane s točkama, a bez njih. To je zbog činjenice da se engleska kratica izgovara zasebnim slovima. Na našem jeziku, kratice se izgovaraju zajedno kao riječ. Neki se prijepisi odmah ne pamte (matični ured, bunker). Izjava u takvim riječima bodova bit će pogreška interpunkcije.

Ruski jezik nije nimalo zvan velik i moćan. Ali to nije fiksno i nepromijenjeno. Ruski govor zasićen je neologizmima i riječima koji dolaze iz drugih jezika. Norme za interpunkciju također se usvajaju u pokušaju da odražavaju proces integracije. No, nikad ne smijemo zaboraviti na poštovanje jezika kao baštine koju je obasjavala staračka povijest našega naroda.