Bajke Lomonosov Mikhail Vasilyevich. Razvijanje bajke kao žanra

Bajka zauzima posebno mjesto u ruskoj književnosti. Kratka, smiješna, ali istodobno poučna priča se zaljubila i ukorila među ljudima. Ivan Krylov bio je priznat pisac bajki. No, malo ih zna da je jedan od istaknutih ruskih znanstvenika također radio u ovom žanru. Fables MV Lomonosov zauzima posebno mjesto među svojim književnim djelima.

Što je bajka?

Bajka je prvenstveno književno djelo. Karakterizira ga kratkoća, sposobnost i izražajnost oblika. U pravilu, pripovijest je metaforički metaforična. Životinje mogu djelovati kao glumci. Svaka svjedočanstvo nužno ima svoj moral, koji se, u pravilu, vodi do kraja djela.

Ovaj je žanr jedan od najstarijih. Prva djela slična bajkama možda su napisana u drevnom Egiptu. Službeno, njegovo je podrijetlo pripisano Grčkoj i, u pravilu, istodobno se sjeća Aesopa. U Rimskom Carstvu najpoznatiji fabulist bio je pjesnik Phaedrus, na mnogo načina oponašajući njegovog grčkog prethodnika. Već u modernim vremenima, u 17. stoljeću, francuski Jean Lafontaine radio je na bajkama, slaveći ovaj književni žanr.

Fable u ruskoj književnosti

Mnogi ruski pjesnici radili su na prijevoduima i pripovijedima o popularnim Lafontaine bajkama. No, u cjelini, na ruskom tlu, odrastao je izvorni stil, odražavao i ismijavao tipične nacionalne nedostatke. Bajka se pojavila u Rusiji u 15. stoljeću, prolazeći iz Bizanta. Možete razgovarati o njegovom cvatu u XVIII stoljeću.

VK Trediakovsky, AP Sumarokov, AE Izmailov, AD Kantemir radili su na bajkama. I, naravno, najbolji uzorci pripadaju olovku IA Krylov. Prijevodi stranih bajki u svojoj kreativnoj baštini zauzimaju malo mjesto, ali su njegova djela prevedena na gotovo sve europske jezike. Pokušao sam se u ovom žanru i Mikhail Vasilyevich Lomonosov. Fables izuzetnog ruskog znanstvenika zauzimaju posebno mjesto u književnoj baštini.

Književna kreativnost Lomonosova

Mikhail Vasilyevich Lomonosov može se usporediti s genijima renesanse. To je upravo slučaj kada je talent čvrst u jednom području. Pokušava se manifestirati u svemu. Prije svega, Lomonosov je poznat kao prirodni znanstvenik, kemičar i fizičar. U ruskoj je znanosti doista bio neprocjenjiv doprinos. No, osim prirodoslovnih disciplina, znanstvenik se bavio slikarstvom i književnošću. I na tom polju je postigao ogroman uspjeh. Nije slučajno što ga je Belinsky nazvao ocem ruske književnosti.

U svom „Pismu o pravilima ruskog pjesništvo” Lomonosov napravio pravu revoluciju, što ukazuje na mogućnost korištenja različitih veličina poezije u ruskom pjesništvu, ne samo konvencionalne jambski i trohejski. Tako su mogućnosti književnosti enormno proširene. Lomonosov je bio preci ruskog odona (i, uglavnom, slavili su ga kao pjesnika). Ako se mnoge njegove pjesme lako mogu prisjetiti, bajke Mikhaila Lomonosova bile su potpuno nezasluženo zaboravljene. Naime, oni odražavaju sve njegove književne i humanističke principe.

Fable Mikhaila Lomonosova

Suvremenici su podsjetili da je Lomonosov bio izvrsna osoba - iskrena, ugodna u komunikaciji, pristojna, spremna da dođe u spašavanje. Prebjegao je niskim ljudskim porazima - kukavičlima, licemjerjem, licemjerjem, neznanjem, lažima. To je želio podijeliti s čitateljem i dati mu hranu za misli. Fables Lomonosov je služio kao moralni mentor. Upravo je ovaj žanr bio najlakše shvatiti i stekao veliki broj srca. Oni su uvjerljivi i lagani za čitateljevu percepciju, ali istodobno nevjerojatno realistični.

Dijeljenje literature u tri "mirna", pripovijetka Mikhail Vasilievich pripisana je "nisko". Ova stilska skupina oslobođena je od uzvišene službene dužnosti. Stoga Lomonosoveve bajke sadrže sastavne dijelove govornog, svakodnevnog govora, zajedničkog jezika. Iz pera pisca napustio slijedeće radove u ovom žanru, „Miš”, „Uzimajući u braku je dobra, ali mnogo frustracija i” „Slušaj, molim te, što se dogodilo stari”, „noćni mrak prekrio nebo” i mnogi drugi. Jedan od najpoznatijih - "Samo je buka dana prestala." O tome i razgovarajte dalje.

"Samo buka današnje tišine"

Neke od Lomonosovih bajki su napisane na temelju djela Lafontaine. Jedan od njih je "Wolf koji je postao pastir". Nemoguće je Lomonosov rad nazvati doslovnim prijevodom, pa je prožet "ruskim načinom", posebnim autorskim pristupom. Neki čak tvrde: je li izvorni Lafontaineov moral promijenjen u prenosivoj bajci? Što se tiče sadržaja, to je sljedeće.

Nesretni vuk odlučio je nadmudriti stado ovaca, odjeveni kao pastir i uzimajući rog s osobljem. Pronašao je spavanje ovce, pastir i čuvara. Ali se ponosio svojom domišljatosti, odlučio je glasati i pobrinuti se da ih je sve proveo. Međutim, iz vukove usta ispalo je samo urlanje, što se moglo očekivati. Nakon uznemiravanja svih, otmičar tuguje se zbogom, odjeće i kože. Glavna ideja rada Lafontaine je da će se licemjer uvijek odreći. Moralna Lomonosovska bajka je da "vuk ne može biti lisica". I nemojte se stisnuti u tuđu kožu.

Radove Mikhaila Vasilievicha oduvijek su mislili na najmanji detalj. U njima nema ništa slučajno. Zauvijek će ostati među najboljim primjerima ruske književnosti.