Fenomenološka sociologija

Fenomenološka sociologija je svojevrsna sociologija razumijevanja, čiji zagovornici karakteriziraju društvo kao fenomen koji je stvoren i stalno se ponovno stvara u duhovnoj interakciji pojedinaca. Utemeljena je fenomenološka filozofija Edmund Husserl. Slijedeći razvoj radikalnih koncepata, on je želio stvoriti filozofiju da bi apelirali na izvor našeg iskustva i znanja. Vjerovao je da se znanstveno znanje sve više udaljava od stvarnosti i da fenomenologija može vratiti takvu povezanost. Nakon 50 godina Husserlovu argument je bio korišten od strane nekoliko drugih sociologa i ima za cilj otklanjanje utvrđene društvene teorije, a posebno protiv strukturalnog funkcionalizma, koji se smatrao kao odsječen od društvenog života i iskustva.

Fenomenološku filozofiju znanosti proučavala je još jedna poznata osoba - Alfred Schütz, koji je bio učenik Edmunda Husserla. Biti pod utjecajem simbolički interakcionizam i ideje američkih pragmatičnih teorija A.Shyuts pokušala kombinirati ta dva područja s fenomenološkog razumijevanja koja jasno prikazuje u svom glavnom djelu - „fenomenologije društvenog svijeta” Još jedna značajna fenomenološka društveno istraživanje je djelo T. Lukmana i P. Berger "Socijalna izgradnja stvarnosti". Početak njihovog rada je fenomenološka analiza svakodnevnog znanja, koja je gotovo uvijek svojstvena tipkanju. U biti, znanje je uvijek usmjereno na rješavanje nekih praktičnih problema. Nadalje, Lukman i Berger tvrde da praktično znanje proizvode pojedinci na koje utječe čitav volumen znanja koje proizvode drugi ljudi.

Pojava fenomenološke sociologije u književnim izvorima često je povezana s konfrontacijom pozitivizma, naturalizma, strukturni funkcionalizam s empirizmom. Do određene mjere to je istina. A ipak, kako bi se pojavila fenomenološka sociologija, postojali su drugi važni razlozi, od kojih su neki bili u logici razvoja cijele sociološke znanosti. Jedan od glavnih razloga je potreba proučavanja društvenog svijeta kao svakodnevnog, tzv. Svakodnevnog svijeta pojedinca. Ovdje postoji pojedinac koji zna osjećati, doživjeti i nastojati postići nešto. Polazeći od toga, društveni svijet, koji je objekt sociološka istraživanja, transformira se u svijet subjektivnog iskustva, drugim riječima, fenomenalnim svijetom. Sada je društveni svijet vitalni svijet ljudi čija djela imaju subjektivno značenje i potpuno ovise o onim predmetima koji ih se tiču. Ovdje bi takav životni svijet trebao proučavati i fenomenološka sociologija.

Moderna Fenomenologija u sociologiji, a posebno njegovi zagovornici, vođeni činjenicom da je vani (vanjski) ljudski svijet je rezultat stvaranja svijesti. Bez negira postojanje objektivnog svijeta, društveni znanstvenici vjeruju da je sve važno za ljude samo kad stvarno vidim, a kad se ispostavi objektivne vanjske ljude na unutarnje subjektivno. U ovom slučaju, pojedinci ne percipiraju toliko sam svijet kao svoje fenomene, tj. Pojave. Fenomenološki sociologije u ovom slučaju ima jedan glavni cilj - kako bi saznali, razumjeti i znati kako su ljudi naručili (strukturirani) pojava percipira svijet u svom umu, a zatim prevesti svoje znanje o svijetu u svakodnevnom životu. Kako bi bilo prikladnije riješiti takav problem, zajedno s fenomenološkom sociologijom primjenjuje se sociologija znanja. Stoga se fenomenološka sociologija zanima ne toliko u objektivnom svijetu društvenih procesa i pojava, koliko ih je svijet i brojne strukture percipiraju obični ljudi u svakodnevnom životu. Zato možemo sa sigurnošću reći da pristaše ovog pravca postavljaju sljedeći cilj: shvatiti i razumjeti svijet u svom duhovnom biću.

Fenomenološka sociologija je teorijski pravac koji se bavi proučavanjem socijalnih fenomena kroz prizmu fenomenološke filozofije. Ova grana sociologije se fokusira na razumevanje značenja i interpretaciju socijalnih pojava.

Fenomenološka sociologija se oslanja na radovi fenomenoloških filozofa poput Edmunda Husserla i Alfreda Schutza. Ona se suprotstavlja tradicionalnom pozitivističkom pristupu u sociologiji koji se fokusira na objektivno merljive činjenice i zakonitosti društvenih pojava.

U fenomenološkoj sociologiji, značaj se pridaje subjektivnom iskustvu pojedinca i načinu na koji on daje značenje i interpretira svoje društveno okruženje. Centralni koncepti u ovoj disciplini su "životni svet" i "intersubjektivna komunikacija".

Osnovni koncepti fenomenološke sociologije

Fenomenološka sociologija je grana sociologije koja u fokusu ima proučavanje pojedinačnih iskustava i subjektivnih doživljaja pojedinaca u kontekstu društvene interakcije. Osnovni koncepti fenomenološke sociologije se temelje na ideji da su pojedinci aktivni kreatori svojih socijalnih svjetova i da subjektivni doživljaji igraju ključnu ulogu u shvaćanju društvene stvarnosti.

1. Intersubjektivnost

Jedan od osnovnih koncepta fenomenološke sociologije je pojam intersubjektivnosti. Ovaj pojam se odnosi na međusobno razumijevanje i dijeljenje značenja između pojedinaca. Fenomenološka sociologija naglašava važnost intersubjektivnosti kao osnove socijalne interakcije i osnovnog mehanizma za stvaranje zajedničke stvarnosti.

2. Životni svijet

Životni svijet je još jedan ključni koncept fenomenološke sociologije. Ovaj pojam se odnosi na svijet svakodnevnog života pojedinaca, koji obuhvaća njihove svakodnevne rutine, iskustva, vrijednosti i vjerovanja. Fenomenološka sociologija istražuje životni svijet kao mjesto gdje se oblikuju društveni odnosi i shvaćanja društvene stvarnosti.

• 3. Tjelesnost

Tjelesnost se odnosi na ulogu tijela u fenomenološkoj sociologiji. Fenomenološka sociologija ističe da su tijelo i tjelesne percepcije neizostavni dio subjektivnog doživljaja pojedinaca i da utječu na način na koji pojedinci interpretiraju društvenu stvarnost. Tjelesnost se također koristi kao osnova za analizu svakodnevnog iskustva i socijalne interakcije.

• 4. Intencionalnost

Intencionalnost je još jedan važan koncept fenomenološke sociologije. Ovaj pojam se odnosi na sposobnost pojedinaca da usmjere svoju pažnju i namjerne radnje prema određenoj svrsi ili cilju. Fenomenološka sociologija istražuje intencionalnost kao osnovni mehanizam za oblikovanje subjektivnih doživljaja i socijalnih interakcija.

Ukratko, osnovni koncepti fenomenološke sociologije uključuju intersubjektivnost, životni svijet, tjelesnost i intencionalnost. Ovi koncepti pomažu u razumijevanju različitih aspekata subjektivnih doživljaja pojedinaca i njihovog utjecaja na društvenu stvarnost.

Fenomenološki pristup u sociologiji

Fenomenološka sociologija se bavi proučavanjem ljudskog iskustva i percepcije, fokusirajući se na način na koji pojedinci doživljavaju i interpretiraju svijet oko sebe. Fenomenološki pristup u sociologiji temelji se na ideji da su naša subjektivna iskustva i interpretacije svijeta važni za razumijevanje socijalnih fenomena.

Fenomenološki pristup i interpretativna sociologija

Fenomenološki pristup u sociologiji neposredno se povezuje s interpretativnom sociologijom, koja se fokusira na proučavanje značenja i simboličke interakcije u društvu. Kroz fenomenološki pristup, sociolozi se trude razumjeti subjektivna iskustva pojedinaca i kako se ta iskustva oblikuju i utječu na njihova socijalna djelovanja.

Fenomenološki pristup i interpretacija društvene stvarnosti

Fenomenološki pristup u sociologiji naglašava važnost interpretacije društvene stvarnosti. Sociolozi koji koriste ovaj pristup vjeruju da društvene stvarnosti nema objektivno, već je svaki pojedinac interpretira na svoj način, ovisno o svojim subjektivnim iskustvima, vrijednostima i uvjerenjima.

Fenomenološki pristup u sociologiji također proučava način na koji pojedinci stvaraju značenje i interpretiraju simbole koji se koriste u društvenim interakcijama. Ova interpretacija simbola uvelike utječe na to kako se ljudi ponašaju i kako razumijevaju svijet oko sebe.

U zaključku, fenomenološki pristup u sociologiji ističe subjektivna iskustva pojedinaca i važnost interpretacije društvene stvarnosti. Ovaj pristup nam pomaže razumjeti kako ljudi doživljavaju svijet oko sebe i kako ta doživljaja oblikuju njihovo socijalno djelovanje.

Edmund Husserl: utemeljitelj fenomenološke sociologije

Edmund Husserl, njemački filozof i matematičar, smatra se utemeljiteljem fenomenološke sociologije. Rođen je 8. travnja 1859. godine u Pruskoj, a umro je 27. travnja 1938. godine u Freiburgu.

Husserlova fenomenologija bavi se proučavanjem ljudske svijesti i iskustva. U svojim djelima, kao što su "Logička istraživanja" i "Kratki osvrt na fenomenološku metodu", Husserl razmatra temeljne koncepte kao što su intersubjektivnost, svijest o sebi i subjektivna perspektiva.

Fenomenološka sociologija, koju je Husserl razvio, promatra društvo kroz prizmu ljudskog iskustva i svijesti. Umjesto da pristupa društvu kao objektu vanjskog promatranja, fenomenološka sociologija se fokusira na subjektivno iskustvo pojedinaca koji sudjeluju u društvenim interakcijama.

Husserl je naglašavao važnost osobnog iskustva i subjektivne perspektive u razumijevanju društvenih fenomena. On je isticao da sociološke analize trebaju uzeti u obzir kako pojedinci sami doživljavaju i tumače svoje iskustvo svijeta.

Fenomenološka sociologija je otvorila nova istraživačka područja u sociologiji, kao što su proučavanje svakodnevnih životnih iskustava, društvenih interakcija i subjektivnih interpretacija. Ova perspektiva pridonosi dubljem razumijevanju društva i njegovih kompleksnih dinamika.

Husserl je ostavio trajan utjecaj na razvoj sociologije i filozofije uopće. Njegova fenomenološka sociologija otvara nova vrata za proučavanje društva i ljudske svijesti, ističući važnost subjektivnog iskustva u razumijevanju svijeta oko nas.

Teorijsko nasljeđe Edmunda Husserla

Edmund Husserl je bio njemački filozof i matematičar koji je živio od 1859. do 1938. godine. Smatra se osnivačem fenomenologije, teorije koja se bavi proučavanjem iskustva i svijesti.

Husserlova fenomenologija temelji se na ideji da je iskustvo individualno i subjektivno, te da je potrebno pristupiti iskustvu direktno i bez pretpostavki. On je razvio metodu koja se naziva "epohalna redukcija", koja uključuje suspendiranje svih pretpostavki o svijetu i fokusiranje samo na čiste fenomene iskustva.

Jedan od najpoznatijih Husserlovih koncepta je "intencionalnost", koja se odnosi na to da svaka svijest ima neki "objekt", tj. nešto na što se odnosi. Husserl tvrdi da se svijest ne može shvatiti izolirano, već da je uvijek usmjerena prema nečemu.

Drugi važan koncept Husserlove fenomenologije je "fenomenološki redukt", koji se odnosi na prelazak iz svakodnevnog svijeta u svijet čistih fenomena. To znači da se treba udaljiti od svih pretpostavki i očekivanja o svijetu kako bismo došli do suštinskih fenomena.

Husserlova fenomenologija imala je veliki utjecaj na područja kao što su psihologija, sociologija, lingvistika i umjetnost. Njegovo teorijsko nasljeđe i dalje je važno za razumijevanje pojma svijesti i iskustva.

Fenomenologija i društveni svijet

Fenomenologija je grana sociologije koja se bavi proučavanjem individualnog iskustva i svijeta u kojem živimo. Ona istražuje na koji način ljudi doživljavaju društvene situacije i kako te situacije utječu na njihovu percepciju svijeta.

Fenomenologija se fokusira na subjektivne doživljaje pojedinaca i smatra da su oni ključni za razumijevanje društva. Fenomenološki sociolozi vjeruju da je svaka osoba jedinstvena i da svijet doživljava na svoj način. Oni se bave proučavanjem individualnih iskustava putem introspekcije, intervjua i analize dijela društva.

Jedan od ključnih koncepta fenomenologije je "epoche", što znači da istraživač mora privremeno suspendirati pretpostavke i predrasude kako bi mogao razumjeti subjektivno iskustvo subjekta koji proučava. Ovaj pristup omogućuje istraživaču da stekne dublje razumijevanje društva i pojedinaca.

Druga bitna ideja fenomenologije je "intersubjektivnost", što podrazumijeva da je naša percepcija svijeta oblikovana interakcijom s drugim ljudima. Naše razumijevanje svijeta temelji se na našim zajedničkim iskustvima i tumačenjima.

Fenomenologija ima važnu ulogu u razumijevanju društvenih fenomena poput identiteta, kulture, interakcija i socijalnih struktura. Pristup fenomenološke sociologije pomaže nam da shvatimo da su naše svakodnevne interakcije temeljne za naše razumijevanje društva i da različiti ljudi mogu imati različite perspektive na iste društvene situacije.

Kritička analiza fenomenološke sociologije

Fenomenološka sociologija je teorijski pristup koji se bavi proučavanjem fenomena u socijalnom svetu i dubljim razumevanjem subjektivnih iskustava u društvenom kontekstu. Iako ovaj pristup može biti koristan u određenim situacijama, postoje određena pitanja koja je potrebno razmotriti kako bi se stekao jasniji uvid u ovu vrstu sociološke analize.

Nedostatak objektivnosti

Jedan od ključnih problema fenomenološke sociologije je nedostatak objektivnosti u proučavanju socijalnih fenomena. Ovaj pristup se fokusira na individualna iskustva i interpretacije, što može dovesti do subjektivnih zaključaka i nedostatka solidne empirijske osnove za donošenje opštih zaključaka. Nedostatak objektivnosti može smanjiti validnost i pouzdanost socioloških analiza zasnovanih na fenomenološkom pristupu.

Nedostatak kvantitativnih podataka

Fenomenološka sociologija se često oslanja na kvalitativne metodologije istraživanja, kao što su intervjui i studije slučaja. Iako ove metode mogu pružiti dublji uvid u individualna iskustva, nedostaju kvantitativni podaci koji omogućavaju statističku analizu i generalizaciju rezultata. Kvantitativni podaci su važni za stvaranje opštih socioloških teorija i donošenje zaključaka koji se mogu primeniti na širu populaciju.

U zaključku, fenomenološka sociologija može pružiti korisne uvide u individualna iskustva i dublje razumevanje društvenih fenomena. Međutim, potrebno je pažljivo razmotriti navedene nedostatke kako bi se obezbedila valjanost i pouzdanost socioloških analiza zasnovanih na ovom pristupu.

"Upit-odgovor:"