Hipoteza o jezičnoj relativnosti: primjeri

Hipoteza jezične relativnosti plod je mnogih znanstvenika. Čak iu davnim vremenima, neki filozofi, uključujući i Platonove, govorili su o utjecaju jezika koji osoba koristi prilikom komuniciranja, razmišljanja i svjetonazora.

Međutim, te su ideje najslikovito zastupljene samo u prvoj polovici 20. stoljeća u djelima Sapir i Whorf. Hipoteza jezične relativnosti, strogo govoreći, ne može se nazvati znanstvenom teorijom. Ni Sapir ni njegov učenik Whorf nisu formulirali svoje ideje u obliku teza, što se može dokazati tijekom istraživanja.

Dvije verzije hipoteze o jezičnoj relativnosti

Ova znanstvena teorija ima dvije vrste. Prvi od njih se obično naziva "stroga" verzija. Njeni sljedbenici vjeruju da taj jezik u potpunosti određuje razvoj i značajke mentalne aktivnosti u jednoj osobi.

Pristaše druge "meke" sorte skloni su vjerovati da gramatičke kategorije utječu na svjetonazore, ali u znatno manjoj mjeri.

Zapravo ni profesor Sveučilišta Yale, Sapir niti njegov učenik Whorf nikad nisu podijelili svoje teorije o korelaciji razmišljanja i gramatičkih struktura s bilo kojim verzijama. U spisima oba znanstvenika u različitim vremenima bilo je ideja koje se mogu pripisati i strogoj i mekoj varijanti.

Pogrešne prosudbe

Ime hipoteze o jezičnoj relativnosti Sapir-Whorfa također se može nazvati pogrešnim, budući da ti kolege na Sveučilištu Yale zapravo nisu bili suautori. Prvi od njih kratko je predstavio svoje ideje o ovom pitanju. Njegov je student Whorf detaljnije razradio te znanstvene pretpostavke i pojačao neke od njih praktičnim dokazima.

Pronašao je materijal za ove znanstvene studije, uglavnom proučavajući jezike autohtonih naroda američkog kontinenta. Podjela hipoteze u dvije verzije najprije je predložio jedan od sljedbenika tih lingvista, koje je sam Whorf smatrao nedovoljno upućenim u pitanja lingvistike.

Hipoteza o jezičnoj relativnosti u primjerima

Treba reći da je to problem koji su uključeni u učitelja Edward Sapir - Báez, koji je opovrgnuo popularna početkom XX stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, teoriju o superiornosti jednog jezika u odnosu na drugu.

Mnogi lingvisti u to vrijeme pridržavali su se ovoj hipotezi, koji je rekao da su neke manje razvijene nacije na takvoj niskoj razini civilizacije zbog primitivnosti sredstava komunikacije koje koriste. Neki od pobornika tog gledišta, čak i potiču zabraniti autohtonih naroda Sjedinjenih Američkih Država, Indijanci govore svoje dijalekte, zbog činjenice da je, prema njihovom mišljenju, to ometa njihovo obrazovanje.

Baez, koji je proučavao aboridžinske kulture sama godinama, odbacuje ideju o tim znanstvenika, dokazujući da nema primitivna ili napredni jezik, jer svaka ideja može se izraziti svaki od njih. Upotrebljavat će se samo ostali gramatički alati. Edward Sepir je na mnoge načine bio sljedbenik ideja njegovih učitelja, ali je smatrao da osobitosti jezika dovoljno utječu na svjetsku perspektivu ljudi.

Kao jedan od argumenata u korist svoje teorije, on je dao sljedeću misli. Na globusu nema i nije bilo dva jezika dovoljno blizu jedni drugima u kojima se može proizvesti doslovni prijevod, jednaka izvorniku. A ako su fenomeni opisani u različitim riječima, onda, dakle, predstavnici različitih naroda također misle drugačije.

Kao dokaz njegove teorije Baes i Whorf često navode sljedeću zanimljivu činjenicu: za označavanje snijega na većini europskih jezika, postoji samo jedna riječ. U dijalektu Eskimova ovaj prirodni fenomen označava nekoliko desetaka pojmova, ovisno o boji, temperaturi, konzistenciji i tako dalje.

U skladu s tim, predstavnici naroda na sjeveru vidim snijeg koji je pao upravo to, i onaj koji je već nekoliko dana, a ne u cjelini, kao i odvojenim fenomenima. Istodobno, većina Europljana vidi ovaj prirodni fenomen kao jednu i istu tvar.

kritika

Pokušaji da se opovrgne jezični relativnosti hipotezu uglavnom su u obliku napada na Benjamin Whorf zbog činjenice da on nije imao znanstvenu razinu, pa je, prema nekima, ne može sudjelovati u istraživanju. Međutim, takve optužbe su same po sebi nesposobne. Povijest zna mnoge primjere gdje su velike otkrića napravili ljudi koji nisu vezani za službenu akademsku znanost. U obrani Whorfa i činjenice da je njegov učitelj, Edward Sepir, prepoznao njegova djela i smatrao da je ovaj istraživač kvalificirani stručnjak.

Whorf hipoteza jezične relativnosti također bio izložen brojnim napadima njegovih protivnika zbog činjenice da znanstvenik ne analizira kako točno pojavljuje se komunikacija između jezičnih značajki i misli svojih zvučnika. Mnogi od primjera na kojima se temelje dokazi o teoriji su poput anegdota iz života ili imaju karakter površnih prosudbi.

Slučaj u skladištu kemikalija

U prikazu hipoteze o jezičnoj relativnosti, sljedeći primjer se navodi među ostalima. Benjamin Lee Whorf, stručnjak na polju kemije, u svojoj mladosti radio je u jednom od poduzeća u kojima je bilo skladišta gorivih tvari.

Podijeljena je u dvije prostorije, od kojih je jedna s tenkovima zapaljiva tekućina, au drugoj iste tenkove, ali prazne. Tvornički radnici radije nisu pušili u blizini ureda s punim konzervama, dok ih susjedno skladište nije izazvalo strah.

Benjamin Whorf, stručnjak za specijaliste, dobro je znao da vrlo opasan spremnik nije ispunjen zapaljivom tekućinom, ali sadrži ostatke. Često stvaraju eksplozivne pare. Stoga, pušenje u blizini ovih kontejnera prijeti životu radnika. Prema riječima znanstvenika, bilo koji od zaposlenika bio je svjestan posebnosti ovih kemikalija i nije mogao biti svjestan neposredne opasnosti. Ipak, radnici su nastavili koristiti sobu za pušače sobu u susjedstvu nesigurnog skladišta.

Jezik kao izvor iluzija

Znanstvenik je dugo razmišljao o tome što je moglo uzrokovati takvo čudno ponašanje radnika poduzeća. Nakon duge promišljanja, autor hipoteze o jezičnoj relativnosti došao je do zaključka da je osoblje na podsvjesnoj razini osjetilo sigurnost pušenja kod besprijekornih cisterni zbog varljive riječi "prazno". To je utjecalo na ponašanje ljudi.

Ovaj primjer, postavljen od strane autora hipoteze o jezičnoj relativnosti u jednom od njegovih djela, više puta su kritizirali protivnici. Prema mnogim znanstvenicima, ovaj jedan slučaj ne može biti dokaz takve globalne znanstvene teorije, više je razloga nesmotren ponašanje radnika korijena, najvjerojatnije, ne u posebnosti jezika, au banalnih sigurnosti nepoštivanje standarda.

Teorija u tezi

Negativna kritika hipoteze o jezičnoj relativnosti odigrala se u korist te teorije.

Tako su najzanimljiviji protivnici Brown i Lenneberg, koji su optužili ovaj pristup u nedostatku strukturiranosti, otkrili dvije glavne teze njegove teze. Hipoteza jezične relativnosti može se sažeti na sljedeći način:

1. Gramatička i leksička obilježja jezika utječu na svjetonazor njihovih nositelja.
2. Jezik određuje formiranje i razvoj misaonih procesa.

Prva od tih odredbi stvorila je osnovu mekog tumačenja, a drugo - strogi.

Teorije procesa mišljenja

Uzevši u obzir kratko hipotezu o jezičnoj relativnosti Sapir-Whorfa, vrijedno je spomenuti različita tumačenja fenomena razmišljanja.

Neki psiholozi to obično smatraju nekom vrstom unutarnjeg govora osobe, pa se može pretpostaviti da je usko povezano s gramatičkim i leksičkim obilježjima jezika.

Na tom je stajalištu utemeljena hipoteza jezične relativnosti. Drugi predstavnici psihološke znanosti obično smatraju misaone procese kao pojave koje ne utječu nikakvi vanjski čimbenici. To jest, oni su isti za sva ljudska bića, a ako postoje razlike, oni nemaju globalni karakter. Ovo tumačenje ovog pitanja ponekad se zove "romantični" ili "idealistički" pristup.

Ove su se nazive primijenile na ovu točku gledišta, jer je to najhumanističnije i razmatra mogućnosti svih ljudi jednakima. Međutim, u ovom trenutku, većina akademske zajednice preferira prvu opciju, tj. Prepoznaje mogućnost utjecaja jezika na određena obilježja ljudskog ponašanja i svjetonazora. Dakle, možemo reći da su mnogi današnji lingvisti pridržavati mekih sorti jezična relativnost hipoteza Sapir - Whorf.

Utjecaj na znanost

Ideje o jezičnoj relativnosti ogledaju se u mnogim znanstvenim radovima istraživača u različitim područjima znanja. Ta je teorija izazvala zanimanje i među filologima, među psiholozima, političarima, povjesničarima umjetnosti, fiziologima i mnogim drugima. Poznato je da je sovjetski znanstvenik Lev Semyonovich Vygotsky bio je upoznat s djelima Sapir i Whorf. Poznati kreator jedne od najboljih nastavnih pomagala u psihologiji napisao je knjigu o utjecaju jezika na ljudsko ponašanje, temeljeno na istraživanju dvaju američkih znanstvenika sa Sveučilišta Yale.

Jezična relativnost u književnosti

Ovaj znanstveni koncept bio je osnova za parcele nekih književnih djela, uključujući fantastičan roman "Apollo 17".

U anti-utopijskom djelu klasične britanske književnosti Georgea Orwella "1984" heroji razvijaju poseban jezik u kojem je nemoguće kritizirati akcije vlade. Ova epizoda romana također je inspirirana znanstvenim istraživanjima, poznatom kao hipoteza o jezičnoj relativnosti Sapir-Whorfa.

Novi jezici

U drugoj polovici 20. stoljeća, neki lingvisti pokušavaju stvoriti umjetni jezici su napravili, od kojih je svaka bila namijenjena za određenu svrhu. Na primjer, jedan od tih sredstava komunikacije namijenjen najučinkovitiji logičkog razmišljanja.

Svi su alati ovog jezika osmišljeni tako da pružaju ljudima koji govore da je sposobnost točnih zaključaka. Druga kreacija lingvista bila je namijenjena komunikaciji između predstavnika fer spola. Stvoritelj ovog jezika je također žena. Po njenom mišljenju, leksička i gramatička obilježja i njezine kreacije pružaju priliku da jasnije izraze misli žena.

programiranje

Postignuća Sapir i Whorf više puta koriste kreatori računalnih jezika.

Šezdesetih godina 20. stoljeća, hipoteza o jezičnoj relativnosti je kritizira, pa čak i ismijavaju. Kao rezultat toga, interes za njega je nestalo za nekoliko desetljeća. Međutim, na kraju 80-ih veliki broj američkih znanstvenika još jednom skrenuo pozornost na zaboravljene koncept.

Jedan od tih istraživača bio je poznati lingvist George Lakoff. Jedno od njegovih monumentalnih djela posvećeno je proučavanju takvih sredstava umjetničke izražajnosti, kao metafora u uvjetima različitih gramatika. U svojim spisima oslanja se na informacije o karakteristikama kultura u kojima funkcionira određeni jezik.

Možemo reći sa sigurnošću da je hipoteza o jezičnoj relativnosti je još uvijek relevantna i danas, i na temelju njega, a sada napravili otkrića na polju lingvistike.