Jezična osobnost - kako se formira i što utječe

U 20. stoljeću - a sada u 21. stoljeću - humanitarno polje znanja sve više stavlja osobu - njegove osobine, ponašanje i karakter - u središte znanstvenih istraživanja. U lingvistici se ističe ista stvar: zainteresirani smo za jezik ne kao apstraktni fenomen, već kao očitovanje ljudske prirode, razvoja, postignuća. U znanosti još uvijek nema jedinstvenog koncepta i definicije onoga što je "jezična osobnost". Ipak, uz "jezičnu sliku svijeta" - povezani koncept - ova pojava zauzima znanstvenike na svim razinama učenja jezika - od fonetike do tekstologije. U vrlo općenitoj formulaciji može se reći da je jezična osobnost zbirka jezičnog ponašanja i samoizražavanja osobe. Stvaranje diskursa pojedinca nameće otisak prvenstveno na svom materinjem jeziku.

I ovdje se trebamo prisjetiti tih jezičnih hipoteza (na primjer, hipoteza Sapir-Whorfa), prema kojoj je jezik koji određuje razmišljanje. Na primjer, za narod koji govori ruski, pojmovi specifičnih i neodređeni članak, koje elementarno percipiraju prijevoznici Germanskih jezika (Engleski, danski, njemački). I u usporedbi s poljskom, na ruskom nema "ženske kategorije". To jest, gdje Pol razlikuje (recimo, uz pomoć zamjenica ili oblike glagola), bilo da je to grupa u kojoj su bile samo žene, djeca ili životinje ili na neki drugi način - o grupi u kojoj je bio prisutan barem jedan muškarac, za Rusa nema temeljnih razlika. Što to utječe? O pogreškama na proučavanim jezicima, što je posljedica ne lošeg učenja, nego druge jezične svijesti, različite jezične osobnosti.

Čak i govoreći na našem materinjem jeziku, različito komunicirati, recimo, među vršnjacima, s učiteljima, na forumima. Naime, ovisno o sferi komunikacije, koristimo različite osobine naše individualnosti - ono što je naša jezična osobnost, odabir rječnika, izradu rečenica, stil. Njeno oblikovanje ne utječe samo na materinski jezik kao takav, već i na okolinu odgoja i na razini obrazovanja te na području specijalizacije. To se isplati plaćati pozornost na činjenicu da je jezični identitet liječnika, na primjer, će biti drugačiji od jezika pojedinog programer ili zaposlenik poljoprivrede. Liječnici često koriste medicinsku terminologiju, čak iu običnom govoru, njihovih udruga i usporedbe će biti veća vjerojatnost da se vežu na ljudski organizam. Dok je u govoru inženjeri često promatraju metafore povezane s mehanizama i strojeva. Dakle, jezik osoba struktura ovisi o mnogim čimbenicima. Okruženje u kojem smo odgajani, stvarajući temelj, međutim, kao i naš karakter i osobnost karakteristike, ova struktura je u stalnom razvoju, a to utječe na naše život i okoliš. Imajte na umu da uzimajući u drugu obitelj - recimo, uzimajući u braku - ona počinje da govori malo drugačije, koristeći poslovice ili „riječi”, koju je donijela suprugove obitelji. Još je zanimljivije da je to slučaj, ako je jezični identitet i dalje razvijati na stranom jeziku okruženju. Dakle, mi smo imigranti razlikuje niz mogućnosti, to utječe na jezik na kojem oni moraju komunicirati na dnevnoj bazi.

U teoriji i praksi lingvistike jezični identitet prevoditelja ima posebno mjesto. Činjenica da je prevoditelj nije samo nositelj određene kulture, ali i posrednik - posrednik - odašiljač jedne kulture u drugu pojava. Njegov je zadatak ne samo za prijenos podataka, ali isto tako, često, u obnovu iste sile emocionalnog utjecaja na čitatelja, prijenos istog raspona osjećaja i asocijacija, koja je izvorni jezik. I ispada da je apsolutno „objektivni” ne može prenijeti na praksi, kao iu svemu - od mjesta koja nisu razumjeli ili pogrešno shvatiti, a završava s izborom frazeologije i metafora - utječe na jezični identitet prijevoda. Posebno svijetlo može se pratiti natrag do primjeru prijevoda iste pjesme različitih prevoditelja. Čak i unutar istog vremenskog intervala (npr prijevodi Petrarca koji je izvršio pjesnici Srebrnog doba) stil, figurativni sustav i, u konačnici, ukupni utjecaj iste pjesme u različitim prijevodima bit će radikalno drugačiji.