Američki jezik: značajke podrijetla i upotrebe

Kada se suočavamo s izazovom učenja jezika, često se susrećemo s različitim dijalektima. Na primjer, na španjolskom se nalazi katalonski, au francuskom provencalnom. Tako se to dogodilo s engleskim. Naravno, ne može se reći da je američki - ovo je dijalekt

Povijest porijekla američkog jezika

Na američkom kontinentu engleski je došao preko oceana. U 17. stoljeću, britanski seljaci počeli su se preseliti u kolonijama na Novu Zemlju. U to vrijeme bilo je mnogo nacionalnosti, odnosno njihov je jezik bio drugačiji. Ovdje i Španjolci, Šveđani, Nijemci, Francuzi, pa čak i Rusi. Prvo naselje bilo je grad Jamestown već 1607. godine. Pored njih, nakon desetak godina, počeli su se puritani, koji su imali odlične jezične tradicije.

Nositelji različitih dijalekata počeli su se širiti po kontinentu, a mnogi su ostali do danas. U 18. stoljeću kolonisti su bili pod utjecajem naseljenika iz Irske. Počeli su doprinijeti formiranju američkog jezika. Na jugozapadu, tu su i izvorni govornici španjolskog. Pennsylvania je naseljavala Nijemci.

Kontinent je morao biti obnovljen, a situacija se činila prilično teško. Ogromna količina rada potrebna za ispunjenje: za gradnju kuća, podići proizvodnju, oranica, i, konačno, da se prilagode novoj društvenoj i ekonomskoj situaciji.

Da bi sve što je zamišljeno da se dogodi, potrebna je komunikacija i interakcija, pa je potreban jedan zajednički jezik. Povezivanje u ovom pitanju bilo je samo engleski. No, vrijedno je napomenuti da je čak iu Engleskoj taj jezik bio heterogen. Ovdje su postojale razlike između glasova buržoazije, seljaka, plemstva, i tako dalje.

Važno je podsjetiti da imigracija traje do 20. stoljeća. Naravno, to se i dalje opaža, ali onda je to bio veliki događaj. Usput, unatoč činjenici da su se stanovnici pokušali prilagoditi jednom jeziku, zadržali su njihova imena. U vrijeme rođenja, dijete bi moglo nositi njemački naziv Rudolph, španjolski Rodolphe, talijanski Paolo, itd.

Činilo se da je zajednička osnova za komunikaciju bila spremna, ali ipak su novi naseljenici bili okruženi posve drukčijim svijetom. Trebali su se naviknuti na druge pojmove, običaje i prioritete. Ljudi su cijenili sasvim različite kvalitete, tako da se jezik počeo mijenjati brzo. Nepoznate biljke zvane indijske riječi, životinje su dobile švedski ili nizozemski korijen, hrana je često nosila francuski karakter.

Neke su engleske riječi postale preciznije. Također, veliki utjecaj je donio i kultura. Knjige koje su čitali Amerikanci donijeli su iz Engleske. Osim toga, stvorene su i pro-britanske skupine koje su na sve moguće načine pokušale širiti taj izvorni i pravi britanski jezik. Naravno, sada je engleski razumljiv bilo kojem američkom i obratno, ali postoje razlike, i oni su značajni.

Razlike s britanskim

Ako uspoređujete američki, engleski jezik, u njima možete pronaći više sličnosti nego razlike. Oni se radikalno ne razlikuju jedni od drugih, kao jezici germanskih skupina. Naravno, razlikujemo španjolski od francuskog, njemačkog i engleskog.

Ako nismo studirali u dubini američki, engleski jezik, na prvom ročištu ne možemo ih razdvojiti. Ako ste iz djetinjstva uči engleski, ali je odlučio da ide u Ameriku, bilo bi bolje, naravno, upoznati se s nekim značajkama kako se ne bi biti zarobljeni.

Kao što nam povijest kaže, seljaci su u Ameriku donijeli ne čisti engleski, već pojednostavljeni. S obzirom na činjenicu da je potreban jednostavan jezik za odvajanje države, ta je mogućnost postala još jednostavnija. To je, glavna razlika je jednostavnost. Dalje ćemo dublje pogledati u razliku između govora u SAD-u i Britaniji.

Ortografske značajke

Jezični su istraživači počeli primijetiti da je američki jezik s pravopisnog stajališta postao jednostavniji. U jednom je trenutku lingvist Noah Webster sastavio rječnik u kojemu je fiksiran uporabu riječi s -or umjesto -our. Tako se počele pojavljivati ​​riječi poput časti.

Sljedeća je promjena zamjena -re s -er. To znači da je mjerač već postao metar, isto se dogodilo s kazalištem i središtem. Bilo je mnogo takvih promjena. Riječi su pretrpjele pravopisne promjene, pa stoga oni koji samo studiraju jezike, možda mislite da je u tim verzijama dopuštena pogreška.

Sljedeća zanimljiva činjenica bila je fenomen sinneodoche. Amerikanci su počeli nazivati ​​nešto cjelovito s imenom jedne od komponenti. Na primjer, oni nazivaju bilo koji bug "bug", oni nazivaju bilo kakve smreke "bor".

Leksičke značajke

Kao što je postalo jasno, leksička razlika proizašla je iz činjenice da mnogi elementi novog života nisu imali ime na engleskom jeziku, pa su morali dati ime. Drugi čimbenik bio je prirodni utjecaj drugih dijalekata koji su svojim gospodarima došli na kopno. Posebno ovdje osjećao se utjecaj Španjolaca.

Danas postoje mnoge američke riječi koje vrlo često koriste stanovnici, a ipak ih nikada ne nađete na engleskoj verziji. Prijevod iz Amerike ne odgovara uvijek Britancima. Najočitiji primjer je razlika između prvog kata i prizemlja (prvog kata). Ali ovdje, na primjer, za britanski, prvi kat je drugi kat, dok je u drugom katu u Americi drugi kat. Ne znajući ovu nijansu, onu koja je proučavala britansku verziju iz djetinjstva, može doći u nevolju kad dođe u Ameriku.

Postoji mnogo takvih primjera. Mnogo je lakše za izvorni govornici ruskog jezika učiti američki jezik jer je, kao što je već spomenuto, jednostavnije i jednostavnije. Osim toga, prijevod Amerikanaca logično se percipira.

I, naravno, slang utjecao na američku verziju engleskog jezika. Mnoge riječi su prihvaćene u rječnicima i već su preuzele "policu" u govornu komponentu. Vrijedno je reći da se u 20. stoljeću engleska književnost spojila i Američki sleng, što je još jednom dokazalo snažan utjecaj Amerikanaca na formiranje jezika.

Gramatičke značajke

Još jedan dokaz da je studiranje Amerikanca vrlo jednostavan, je gramatička razlika od Britanaca. Engleski ljudi vole komplicirati stvari, jer imaju tako ogromnu količinu vremena. Ali u Americi vole govoriti, koristeći samo jednostavnu skupinu. Da bih se upoznala ovdje je savršeno vrlo teško. Očigledno, kao i za Ruse, Amerikanci ne razumiju preporuku korištenja ove skupine puta.

Unatoč ovom nadzoru, vrijedno je napomenuti da na mnogo načina Amerikanci mogu biti pedantni engleski. Na primjer, ovo se odnosi na verbalne imenice, upotreba volje. Korištenje priloga s završetkom - (polako) - njihovi Amerikanci obično ne koriste, zamjenjujući ih sporim. Usput. Amerikanci su čak uspjeli izbjeći pogrešne glagole, mnogi su za njih apsolutno točni i ne zahtijevaju dodatne oblike.

Fonetske značajke

Izgovor i onda, naravno, drugačije. Vraćajući se povijesti, valja spomenuti da su se seljaci i obični ljudi preselili ovdje. Već su imali izopačeno izgovor, a s vremenom je posve drugačije od britanskog.

Prvo, drugačiji naglasak na riječima. Drugo, izgovor određenih riječi je sasvim drukčiji. Treće, čak i zvukovi su drugačije izgovara, možete dati primjer iz engleskog gutanjem zvuka [R], Amerikanci ne.

Druga je razlika intonacija. Za Britance ovo je glavno sredstvo pri izradi prijedloga. Ali u Americi postoje samo dvije mogućnosti: glatko i silazno. Važno je napomenuti da, kao u slučaju rječnika, španjolski govor ima veliki utjecaj na fonetiku.

Pouke iz Pimslera

Engleski za Pimslerova metoda usmjeren je na osobe s različitim sposobnostima. Netko može slobodno učiti jezike, a drugima je teško. Lekcije u razgovoru s Pimslerom traju ne više od pola sata. Lingvist vjeruje da upravo ovaj put, više nema, naš mozak može funkcionirati u potpunosti i uz povećanu učinkovitost.

Engleski na način Pimsler je podijeljen na tri razine, koji su poput stupnjeva složenosti. Prvi za početnike, drugi i treći dizajniran je za one koji su već upoznati s bazom.

Što podučavati?

Ako ste tek počeli učiti jezike, postavljeno je pitanje, koje još treba studirati: britanski ili američki, najprije odrediti cilj. Ako ćete ići u SAD, u skladu s tim, američki jezik bi trebao biti za vas u prioritetu. Ako ste u Londonu, onda se brinite o engleskom.

Ako još niste postavili cilj da biste posjetili zemlje, ali samo želite naučiti jezik ispočetka, onda u takvim detaljima ne biste trebali ulaziti. Glavna stvar je naučiti osnove. Također vam neće biti otežano rječnik kako biste izrazili svoje misli.

U načelu, nema razlike što treba proučavati: britanski i američki. Kao što pokazuje praksa, studija složenijih engleskih jezika mnogo je korisnija. Uostalom, bit ćete točno razumjeli u Americi, ali, nakon što je dobio u Britaniju, s američkim može doći do problema. Engleski je širi i razvijeniji. Nakon što ga ispituju, od vas će radije čitati klasike (Jack London, Shakespeare i drugi.) U svakom slučaju, ruski jezik su osuđeni da budu „stranci”, čak i sa savršenim poznavanjem engleskog i Amerikanca. Naravno, samo ako nisu živjeli više od 10 godina u SAD-u ili Engleskoj.