Vremena na njemačkom jeziku: razlika između prefekt i preterite

Vremena na njemačkom jeziku zanimljiva su i, u načelu, jednostavna za učenje. Za razliku od engleskog ili španjolskog, na primjer, nema velikog broja privremenih kategorija. A upotreba prošlih vremena ne ovisi o trenutku akcije.

Razlika između savršenog i preterite

Suprotno uvriježenom mišljenju, vrijeme na njemačkom jeziku apsolutno je neovisno o trenutku akcije. Na primjer, na engleskom jeziku, ako se nešto danas, to će se koristiti za pluskvamperfekt, a ako jučer ili prije, ima jednostavnu prošlost: „Danas sam kupio auto.” Danas sam kupio auto. Ali: "Jučer sam kupio auto" bit će preveden drugačije: Jučer sam kupio auto.

Na njemačkom jeziku vrlo različita pravila. Bez obzira na vrijeme akcije, najvjerojatnije će se upotrijebiti Perfect:

Ja sam se osmislio / upravljao / vorgerstern ein Auto gekauft.

Zašto "najvjerojatnije"? Jer postoje određena pravila za korištenje vremena na njemačkom jeziku. Razmotrimo ih detaljnije.

Prošlo vrijeme na njemačkom, izraženo savršenom

Perfekt se uglavnom koristi u govornom govoru. To jest, ako razgovarate s drugim ljudima, recite im o događajima u prošlosti, onda je uvijek prošlo savršeno, to je savršeno.

Plusquamperfect, koji navodno izražava događaj koji se dogodio prije drugog prošlog događaja, gotovo se nikada ne koristi u razgovoru. Kao i budućnost drugog (Futurum II), rijetko ćete čuti od prijatelja i poznanika. Vremena na njemačkom jeziku općenito idu u smjeru pojednostavljenja.

Jednostavan preteritum na njemačkom jeziku

Proteklo se vrijeme koristi u govoru knjige, u tekstovima masovnih medija (novina, časopisa, analitičkih i novinskih članaka).

Međutim, treba imati na umu da ako u knjizi vidimo neki dijalog između likova, onda je također u savršenom. Uostalom, dijalog, čak i ako je to knjiga, još uvijek je govornički govor.

Osim toga, jednostavna se prošlost koristi kada govorimo o biografiji bilo koje osobe (na primjer, "Mozart je živio i studirao u Salzburgu", kaže Mozart wohnte und studierte u Salzburgu).

Postoji, međutim, posebna skupina glagola, koja se čak iu govornom govoru koristi u preteritumu. To je prvenstveno modalni glagol. Vrlo rijetko, kad Nijemci kažu, na primjer, "Htio sam jesti" u savršenom, za tu svrhu će radije odabrati prošlost jednostavno. Dakle, ne bih se htio objasniti, ali samo ich wollte essen. To je učinjeno kako bi se olakšale prijedlozi, budući da veliki broj glagola čini govor teže i teže.

Tako je u Njemačkoj (u Austriji i Švicarskoj, oblik "savršenstva" i dalje prevladava). Na primjer, "mislio sam" ili "jeste li znali?" kažu ne kao Ich Hab gedacht i si du gewusst?, nego ich dachte, wusstest du?. Imperfekt se također koristi za glagole koji označavaju riječi „govoriti” (recimo, podijeliti svoje misli, da misli): er sagte - on said- sie meinte - ona vjeruje (smatraju).