Čitanje pravila na njemačkom i specifičnost izgovora

Pravila čitanja na njemačkom jeziku vrlo su specifična, ali ne tako složena koliko se čini. Zapravo, potrebno je samo zapamtiti izgovor nekih kombinacija pisama, a zatim ih jednostavno primijeniti u praksi.

Zvukovi vokala

Prvo što treba naučiti je njemačka abeceda. Uz izgovor neće biti nikakvih problema ako u početku vježbate s pismima.

Možda biste trebali početi s samoglasnicima. Na tom jeziku, pisma povezana s ovom vrstom podijeljena su u dvije vrste - kratke i duge. Zanimljivo je da dužina ovisi o interpretaciji riječi. Na primjer, riječi su isključene. U prvom slučaju izgovara se kratki "o", u drugom slučaju je produžen. I prijevod će biti drugačiji, 1 - "otvoren", 2 - "štednjak". Kao što možete vidjeti, to je važno.

Treba napomenuti dva vikali zvuka, što na našem jeziku postoji. To su ö i ü, točke iznad kojih se zovu umlauti. Ovdje je sve jednostavno - u prvom slučaju, kada izgovaraju, nešto se odvija između "o" i "e", a drugo - između "y" i "yu". Da biste mogli ispravno izgovoriti te zvukove, trebate malo zaokružiti usne i zvučati ne kao obično, ali kao u dubini, bliže nepcu. Važno je naučiti ispravno izgovarati ove zvukove. Na primjer, ako ne izgovorite "du bist schön" i "du bist schon", onda se ne ispostavi da ste zgodni (ah), već "već".

Sjeti se samo da su pravila čitanja na njemačkom jeziku u načelu slična onima ruskih. Samo u našoj zemlji to je važno u slučaju naglašavanja i razlika između riječi: "za rad" - "ozlijeđen", "zaključavanje" - "zaključavanje". Usput, tu je i pismo "ä". Jednostavnije - čita se kao "e". Općenito, vrijedno je podučiti abecedu njemačkog jezika - s izgovorom tada će biti manje problema.

Suglasni zvukovi

Važno je napomenuti da na njemačkom jeziku postoji jedno suglasno pismo, koje nije u ostatku. ß - izražava se kao "escet" u solo izvedbi, a riječima, kao malo izduženi "c". Ponekad je zamijenjen slovima "ss". Na primjer, i "fußball" i "fussball" označavaju "nogomet", au oba su slučaja točni. Ali to nije sve što se tiče konsonata. Čitanje pravila na njemačkom jeziku kažu da slova kao što su "p", "t" i "k" na kraju moraju biti popraćena izdahom, ili bolje - aspirati. To su gluhi suglasnici, i oni će ostati tako u bilo kojoj riječi. No, izraz na kraju slogova ili riječi potpuno je zapanjen.

Završeci i diphthongs

Postoje i neke druge značajke koje razlikuju njemački jezik. Izricanje završetka je ono što biste trebali obratiti posebnu pozornost. Dakle, uzmi, na primjer, riječ "zwanzig". Ovo je brojka 20. Nijemci vrlo blago izgovaraju kraj. Prema ideji, slovo "g" = "g". Ali kad se stavi na kraju riječi, izgovara se kao "h", ali ne i jasno, ali kao da izglađuje kraj. Međutim, to već dolazi s jezičnim iskustvom, a često i sami ljudi ne primjećuju kako su to počeli reći - kao smanjenje, što je na ruskom jeziku dosta. Vrijedno je spomenuti i diphthongs. Ova kombinacija dva slova vokala, koji se izgovaraju na poseban način: ei (ay), au (ay), eu (oh). To je: nein [nain] - ne, Frau [frau] - gospođa, neue [noe] - nova, itd.

Izgovaranje kombinacija konsonata

Neke poteškoće u učenju njemačkog jezika za strance je nedostatak nježnosti u njoj u suglasnicima. Osim gore navedenog primjera s završetkom "g". Možda se najcjenjeniji zvuk može smatrati "c", koji je na pismu označen kao "ch". Pravila čitanja na njemačkom jeziku sugeriraju da se izgovara kao nešto srednje između takvih kombinacija kao "sh" i "kh". Ova oznaka slova može se naći nakon samoglasnika s umlautima, ali i nakon. Druge kombinacije suglasnika uzrokuju da neki pate, pogotovo kada dođe do takve teme kao što je učenje čitanja na njemačkom jeziku. A mi govorimo o "tsch", "tzsch" - "h" i "tsh". Činjenica je da na njemačkom jeziku ne postoji niti jedno slovo koje bi se izgovorilo kao jedna od navedenih kombinacija. Tako, na primjer, "z" se glasi kao "c", "s" - kao "z" i "j" - općenito kao "d". Najjednostavniji način za pamćenje izgovora kombinacije "tsch" riječju "Deutschland" - "Njemačka". Često dolazi do izražaja, pa čak i za sve ljude, čak i ako ne uče njemački, svi znaju Deutschland.

Dijalekt i konverzacijska praksa

U Njemačkoj ima 16 saveznih zemalja. I, moram reći, dijalekti, koji govore stanovnici svakog od njih, vrlo su se međusobno razlikuju. Primjerice, za bavarske stanovnike je teško razumjeti ljude iz Bremena, a berlinci moraju napustiti govor stanovnika Stuttgarta. Na primjer, u berlinskom dijalektu, izgovaraju se suglasnici poput t i d, kao u Britanski engleski jezik - alveolaran. Usput, treba naglasiti još jednu nijansu. Njemački jezik karakterizira nejasan, meki izgovor ovog pisma. Za bolje razumijevanje preporučljivo je slušati pravi njemački govor - slušati audio lekcije, pjesme, intervjue s Nijemcima. Samo tako će biti moguće razumjeti kako izgovoriti ovo pismo i izgubiti pojam neugodne kartice. Njemački je jezik, zapravo, vrlo ugodan, a ono što se o njemu govori jest, u velikoj većini slučajeva, stereotipi. Općenito, učiti je stvarno. Trebate redovito vježbati njemački jezik, naučiti pravila, vježbati i, najvažnije, čitati, vježbati.