Klasična filozofija u drevnom razdoblju

Od davnih vremena čovječanstvo je nastojalo poznavati svijet koji ih okružuje. Znatiželja i želja za neistraženim tijekom cijelog vremena doveli su osobu naprijed, prisiljavajući ga da izvrši velika otkrića. Sada u svijetu punom informacija i akumuliranog znanja, osoba rješava mnogo teže zadatke od onih koji su suočeni s njegovim precima u dalekoj prošlosti.

Ponekad se postavlja pitanje: što je upotreba klasične filozofije? Mnogi ga čak nazivaju pseudoznanosti, jer čini se da ne donose konkretno znanje. Takvo mišljenje teško je izazvati, a nije lako objasniti zašto smo naučili znanje koje je bilo obuhvaćeno mnogo stoljeća prije.

Za početak je potrebno rastaviti, što mjesto filozofije zauzima hijerarhijska struktura Znanosti. Svako znanje o čovjeku počelo je s općom raspravom o tome što bi moglo biti. Zapravo, u srcu bilo koje znanosti leži veliki filozofski sloj. Znanstvenici su razmišljali o mogućem razvoju i tek tada su uvedeni određeni podaci i izvršeni su proračuni.

Stoga je klasična filozofija, s jedne strane, preteča svih znanstvenih disciplina, s druge strane, vrlo značajan doprinos koji je utjecao na formiranje svjetonazora. A riječ je o drugom značenju koje se vrlo često zaboravlja, jer osoba jednostavno treba neke smjernice i postulate koji će mu omogućiti da sistematizira svoje znanje i misli.

Drevno razdoblje

Najživlje je razdoblje antičko, jer je u to vrijeme došlo do izraženih mislioca, koji su postavili temelje za budući razvoj znanosti. Ovdje možemo razlikovati dvije glavne vrste - grčki i istočna filozofija.

Ako detaljno razmotrimo klasično razdoblje drevne filozofije, ona se može podijeliti u nekoliko faza, koje karakteriziraju određene značajke. Općenito, drevno razdoblje uključuje sve filozofske trendove iz 12. stoljeća. I do 7. stoljeća. prije Krista - gotovo 2 tisuće godina.

To uključuje djela Homera, djela Pythagorasa, Demokrita i Leucypusa, kao i raznih djela orijentalnih mudraca.

• Prva faza - 7 do 5 stoljeća. prije Krista
• 2 stupnja - 5-4 stoljeća. prije Krista
• Stadij 3 - 4-2 stoljeća. prije Krista
• Faza 4 - 1 u. BC - 5 in. prije Krista

Klasična filozofija u prikazu starih Grka prihvatili su osnovne životne procese koji okružuju ljude. Tada je njihova civilizacija bila na samom početku razvoja i predstavljaju svijet kao ogroman skup različitih procesa, života i prirode. Zapravo, grčka klasična filozofija tog doba je pokušaj sistematizacije znanja, naručivanja i praćenja različitih zakona.

Mnogo je značenje bilo mitologije, senzualnih slika, metafore, ali pokušali su povezati sve to sa znanjem o beskonačnom kozmosu i svemiru. Tada je dominirala nefleksibilni oblik svijesti, tj. osoba nije tako pažljivo posvetila sebi, stoga slika svijeta u to vrijeme i stvarni svijet nisu se razlikovali, ali nisu se i kombinirali.

Kasnija razdoblja klasične filozofije

Drevna filozofija Klasična period karakterizira, prije svega, rođenje dubokih, temeljnih filozofskih sustava i raznih klasičnih škola: Platonove škole, školske Peripatetics, skepticizam i Epicurean školama.

U kasnijim fazama razvoja povijesti Rim je preuzeo vodeću ulogu, pa je već imao veliki utjecaj na oblikovanje filozofskih stavova. Grčki pogledi dobivali su svoj daljnji razvoj istodobno s formiranjem novih trendova i trendova. Sve to imalo je značajan utjecaj na formiranje svjetske perspektive čovječanstva u to vrijeme, na razvoj načela moralnosti i zakona, kao i na razvoj znanosti i drugih ključnih grana ljudskog postojanja.