Teritorijalni dijalekti ruskog jezika: primjeri

Na bilo kojem jeziku postoje teritorijalni dijalekti. One se mogu objasniti društvenom stratifikacijom u društvu, povijesnom prošlošću naroda. Oni moderni jezici koji se sada koriste su stari teritorijalni dijalekti. Maksimalan broj njih se javlja na ruskom jeziku, sažeti su u različitim dijalektima. Dijalektologija, koja je posebna sekcija lingvistike, bavi se proučavanjem spomenika usmenog i pisanog govora.

Društvene vrste

Danas se izdvajaju socijalni i teritorijski dijalekti. Društveni oblik podrazumijeva varijaciju nacionalni jezik, koji koristi samo odvojena društvena skupina.

U nekim se slučajevima pojam "žargon" koristi za objašnjenje tog fenomena. Na primjer, postoji društveni dijalekti, koji su povezani s profesijom. Predstavnici informacijskih tehnologija koriste "jezik" IT ljudi.

U srednjem vijeku, Ofen jezik su koristili trgovački trgovci. Društveni dijalekti smatraju se rezultatom socijalne izolacije, imaju leksičke jezične značajke.

Teritorijalni prikazi

Na temelju imena, teritorijalni dijalekti imaju drugačiju prirodu ograničenja. Razumijevaju ih kao "razgovor", koji koriste lingvisti kako bi opisali usmeni oblik jezika, čija primjena je karakteristična za određeni teritorij. Ovaj dio nacionalnog jezika koji ima određene fonetske, gramatičke, leksičke, sintaktičke značajke.

Teritorijalni dijalekti ruskog jezika povezani su s razdobljem razvoja drevnih istočno-slavenskih plemena. Ukrajinski i bjeloruski jezici također su zastupljeni takvim dijalektima koji su se pojavili u starom ruskom razdoblju.

Povijesna pozadina

Kako se odnose jezici i teritorijalni dijalekti? Oni su izdvojeni među neknjiževnim vrstama nacionalnog jezika. Na ruskom su jeziku nastali tijekom feudalne fragmentacije. U posljednjem stoljeću, kako se povećava utjecaj književnoga jezika, intenziviran je proces njihova degradacije. Danas ne postoje samo oralni teritorijalni dijalekti, primjeri izraza karakteriziraju njihovu upotrebu u svakodnevnoj komunikaciji. Sve više ljudi upotrebljavaju fraze čije je značenje razumljivo samo za određeni krug ljudi.

Teritorijalni i socijalni dijalekti razlikuju se od žargoni fonetikom, sintaksom, rječnikom.

Fonetske razlike

Razmislimo o teritorijalnim dijalektima. Primjeri fonetskih razlika povezani su s teritorijalnim značajkama. Na primjer, za južno-veliki ruski dijalekt, akantha je karakterističan, koristeći soft "t" glagola treće osobe.

CBN zvuči okanie, čvrsta varijanta "t" za glagole od 3 osobe. Neki dijalekti omogućuju zamjenu "xv" zvukom "f". Najizraženije u dijalektskim, leksičkim značajkama u dijalektima. U regiji Kaliningrad, stanovnici Globoka nazvali su stazu, a u Ryazanu to je ubod.

Isto povrće zvuči drugačije na različitim mjestima, jer postoje teritorijalni dijalekti ruskog jezika. Primjeri takvih razlika:

• borkan i mrkve;
• repa i repu;
• bundeva i bundeve;
• rutabaga, njemački, gnjev.

S povijesnog gledišta razmotrite teritorijalne narječje. Primjeri riječi, koji su došli na jezik iz prošlog stoljeća: idol, dijete, tiranin, dječak.

Važnost proučavanja dijalekata

Da bismo dobili cjelovitu sliku multifunkcionalne prirode ruskog jezika, važno je analizirati spajanje dijalekata u St. Petersburgu i Moskvi.

S društvenog i psihološkog stajališta, uspostavljanje kontakta s dijalektnim zvučnicima. Samo kada se razmatraju svi načini formiranja dijalekta, opis glavnih izraza, možemo zaključiti o specifičnosti ruskog jezika, ovisno o teritorijalnom svojstvu.

zajednički jezik

Vodiči se govore kao neknjiževni oblik nacionalnog jezika. Oni su karakterizirani manje specifičnim, širem granicama. Izreke se s pravom nazivaju gradskim masovnim jezikom.

Oni nemaju vlastita obilježja organizacije sustava, objašnjavaju ih zbrojem različitih jezičnih oblika koji krše klasične norme književnoga jezika.

Proverbiality je polagana, primitivna verzija govornog ruskog jezika. Postoji njegov razvoj u dva glavna pravca.

Jedan se odnosi na neznanje specifičnosti primjene lingvističkih normi. Folklor ima tipične razlike u području fonetike, morfologije, sintakse, vokabulara.

Na primjer, prilozi se upotrebljavaju u razgovoru: uvijek, jučer, izlazim. Neki pogrešno pomiču imenice: u filmu, na klaviru.

Trenutno su jezici zamijenjeni književnim jezikom pa ih je moguće upoznati samo među starijim ljudima.

Specifičnost narodnog

Obilježja zajedničkog govora su njihova emocionalnost. Na primjer, možete čuti takve riječi: sharahnut, obrazin, krpe, drapanut.

U govoru stanovnika postoje uobičajene riječi i različiti dijalekti. U fikciji, oni se koriste za prenošenje specifičnosti područja koje autor koristi u svom radu.

Takve riječi mogu se naći u romanima Bunina, Gogola, Puškinja, Nekrasova i drugih pisaca. Dijalektičke riječi, koje se koriste u umjetničkim djelima, nazivaju se dijalektima.

primjeri

Svaka regija, regija Rusije ima svoje dijalekte. Evo nekoliko primjera:

Aida - idemo.

Shabol - ruksak, baulk.

Jedan je jedan, jedan.

Sgaray - zgužvan.

Drill - talk.

A čičak je piletina.

Tip je mladi čovjek.

Zhor je hrana.

Zyry - pogledaj.

Kozat - biti prestrašen.

Biti se zabrinuti.

Shkandybat - ići.

Stebatsya - uvrijediti.

Klasifikacija dijalekata

U dvadesetom stoljeću sastavljene su detaljne dijalektičke karte materinskoga jezika, a tada su objavljene monografije njihove podjele. Na ruskom jeziku, postoje dva glavna priloga i jedan dijalekt:

• Južno ruski;
• sjeverni ruski;
• Srednji ruski dijalekt.

Uz takvu veliku jedinicu, tu su i manji prijelazi. Na primjer, moskovljani su obilježeni "Akane", a za Vologdu "Okanie".

U sjevernim ruskim dijalektnim skupinama su:

• Vologda;
• Ladoga-Tihvin;
• Kostroma;
• međuzonski;
• Onega.

Za svaku grupu postoji mnogo dijalekata, priloga. Na primjer, središnji ruski dijalekt je različit Tver, Pskov, Moskva, Ivanovo, Nizhny Novgorod, Vladimir regija.

Jezične karakteristike

To uključuje vokalizam, fonetiku, sintaksu. Južni i sjeverni dijalekti razlikuju se u vlastitoj dijalektičkim obilježjima. U srednjevjekovskim dijalektima se kombiniraju neke značajke južnih i sjevernih dijalekata.

U dijalektima ruskog jezika bilješku shestiformennye, pyatiformennye, semiformennye samoglasnika sustava, kao i na „Akan”, „Okan” kao vrsta neprednapregnute samoglasnika.

Glavne razlike u sintaksi povezane su s upotrebom u strukturi različitih slučajeva, kombinacijom imenica i prijedloga, uporabom različitih oblika glagola. Razlika se prati u strukturi jednostavnih rečenica: upotreba čestica, permutacija riječi.

U zaključku

Trenutno se ruski smatra jednim od najbogatijih na svijetu. Veličina mu daje širok vokabular riječi svestranost, jedinstvene značajke oblikovanja teksta, puno sinonima, mobilnost, stres, vitke i jasnom sintaksom, stilskom svestranošću resursa. Profesionalci razlikuju nacionalni i književni ruski.

Nacionalni govor obuhvaća sva područja govornih aktivnosti ljudi, bez obzira na obrazovanje, obrazovanje, mjesto stanovanja, profesionalno djelovanje. Sadrži žargone, specijalni rječnik, brojne narječje.

Mještani koji govore različitim dijalektima imaju književni jezik, mogu pisati, čitati, poznavati kulturne tradicije i osobine njihovih naroda. Često se žargon koristi u razgovoru, ne razmišljajući o njihovu pravom smislu.

Posebna uloga pripada narodnom folkloru. Pažljivim očuvanjem narodnih djela, prijenosom ruskih tradicija, može se računati na poštovanje prema mlađoj generaciji nacionalnoj baštini.

U ruskim se školama uvodi regionalna komponenta koja ima za cilj upoznati studente s jedinstvenim mogućnostima nacionalnih dijalekata. Kao dio ovog dodatnog tečaja, ruska djeca imaju stvarnu priliku da shvate ljepotu svog materinjeg jezika, njegove osebujne osobine mnogo dublje.

Dijalektički izrazi, kojima je jezik bogat, mogu postati zanimljiva tema za vlastito istraživanje, jedinstveni projekt.