Društveni dijalekti: definicija i primjeri

Lingvisti znaju da jezični dijalekti mogu biti teritorijalna i društvena. A danas je tema našeg članka druga kategorija. Ali prvo, kratko dotičimo pojam teritorijalnog dijalekta. Što je to?

Što je teritorijalni dijalekt

Ovo jezično obrazovanje odraz je jezičnih varijanti i divergencija prošlih razdoblja - od primitivnog komunalnog sustava i doba feudalizma do naših dana. Također, lokalni prilozi mogu biti rezultat kretanja naroda i grupa na različitim teritorijima i zemljama.

Ovaj ili taj teritorijalni dijalekt može postati temelj zajedničkog jezika za cijelu naciju. Primjer je Moskovski dijalekt - temelj suvremenog književnog jezika u našoj zemlji.

Kao što naziv implicira, izgled lokalnog (teritorijalnom) dijalektu govori o podjeli jezika u zemljopisnom smislu (za razliku od društvenog). Ali ova lingvistička raznolikost također vrijedi i za društvene kategorije, budući da ona ima strogo definiran krug osoba u lokalnom dijalektu. U pravilu govorimo o starijoj generaciji stanovnika ruralnih područja. Lingvisti ističu da se bilo koji teritorijalni dijalekt u određenoj mjeri može smatrati društvenim dijalektom.

Osnovna svojstva teritorijalnog dijalekta

Svaki od njih obavlja određenu društvenu funkciju, ograničavajući raspon njegovih nositelja do dobi i do određene mjere seksualnih karakteristika. Najčešće, lokalni prilog koristi starije stanovnike sela. Opseg njegove uporabe ograničen je na krug kućnih i obiteljskih situacija.

Kao rezultat spajanja i interakcije različitih dijalekata nastaju poludijelovi. Neobičan govor izravnava se utjecajem obrazovnog sustava i obogaćen elementima književnoga jezika.

Govoreći o ruskom nacionalni jezik, može se razlikovati nekoliko grupa teritorijalnih dijalekata. Postoje samo tri od njih: Sjeverni Ruski, Srednji Ruski i Južni Ruski. Svaka grupa ima karakterističan broj svojstava svojstvenih vokabularu, gramatici i fonetici.

Koje?

Primjeri dijalekata svake od spomenute tri skupine poznati su ne samo jezičcima. Dakle, predstavnici jedne od sjevernih ruskih dijalekata (živi u Vologda, Novgorod, Arkhangelsk regija) je često „okayut”, „Buka”, „sabrati” neke samoglasnike u osobnim oblicima glagola, a ne razliku između određenih oblika predmeta.

Predstavnici jug-ruski dijalekata koji žive u Tambov, Orel i Voronjež regija, često „yakayut”, na poseban način izgovoriti zvučni „Y” u obliku glagola koristi meke „biti”. Središnji ruski dijalekti postali su temelj suvremenog književnog jezika u našoj zemlji. Upravo iz tog razloga inherentne osobine ("Akane", itd.) Ne percipiraju nas kao autsajderi.

Osim toga, svaka od njih je inherentna i određene značajke leksičke prirode. Danas postoji stalno uništavanje lokalnih dijalekata pod utjecajem književnih oblika jezika.

Pričajmo o društvenim dijalektima

Ali natrag na temu našeg članka. Danas bismo željeli ukratko dotaknuti pojam društvenog dijalekta (ili socioselekta). Ovaj pojam se odnosi na ukupnost određenih jezičnih obilježja koja su svojstvena određenoj društvenoj skupini. Ova grupa može biti klasa, profesionalna, dob, itd. Svaki od društvenih narječja ograničen je na okvir određenog podsustava svog nacionalnog jezika.

U praksi vrlo malo ljudi razmišlja o tome, ali u svakodnevnom životu stalno smo suočeni s tim ili drugim manifestacijama jezične subkulture. Primjer je dovesti karakteristike svojstvene modernim škola jezika lopovi sleng i žargon (stručni žargon) računala.

O značajkama koncepta

Pojam „društveni dijalekti” pojavio zbog svoje praktičnosti kao koncept koji se odnosi na različitim jezicima obrazovanja s glavnim ujedinjenja značajka njih zajedno - svi oni služe kako bi se zadovoljile potrebe za komuniciranje ograničeni u pogledu ljudskih društvenih skupina.

Nijedan od socioleta nije kompletan komunikativni sustav. Riječ je samo o značajkama govora, koje se manifestiraju u obliku kombinacija riječi, pojedinačnih riječi i sintaktičkih konstrukcija. Radi se o tzv. Slangu vokabularu. Rječnik i gramatička osnova na kojoj se temelji bilo koji sociolekt praktički su isti kao i opće prihvaćeni na danom nacionalnom jeziku.

Sleng i konjugirani, kombinirani u rečenicama i sl., Slang riječi i sve vrste specifičnih notacija prema uobičajenim modelima i pravilima jezika. Uz iznimku specifičnog vokabulara, čak iu profesionalnim društvenim dijalektima, koriste se uglavnom opće jezične konstrukcije.

Uvjeti Sociolektura

Da biste razlikovali društvene narječje među sobom, upotrijebite brojne pojmove. Koji točno?

Argo, kao tumačiti poznate rječnici (npr Rosenthal) je klasificiran kao jezik specifičnih društvenih skupina stvorena umjetno, a koji ima za cilj jezičnu izolaciju. Ponekad se argo koristi kao "tajni" jezik. Njegova glavna karakteristika je prisutnost riječi neshvatljivih nedirnutim.

Žargon je grubo, s "pejorativnom" nijansom, svojevrsnom argo. Vokabular sloga najčešće je karakterističan za marginalno okruženje.

Sleng (vrlo česta pojam u našem danu) skup je riječi i izraza koje koriste predstavnici određenih zanimanja ili društvenih slojeva.

Skupina koja koristi određenu jezičnu edukaciju može se izolirati i profesionalno i društveno od drugih društava. Primjer specifičnog stručnog jezičnog obrazovanja je računalni slang ili žargon, varijacije socijalnih specifičnih podkoda su studentski sleng ili ruski žargon lopova.

Ponekad grupa govornika društvenog dijalekta može biti odvojena i društveno i profesionalno. Zatim govor svojih predstavnika kombinira svojstva različitih vrsta žargona. Kao primjer, komunikacijske vojnici na svom „jeziku” (vojna pitanja - samostalna profesija, predstavnici njegov live odvojeno, prilično izoliran u društvenom planu sa svim životom društva).

Što je narječje?

Neodređenost se zove zaseban podsustav nacionalnog ruskog jezika, koji nema jasno sidrište na nekom teritoriju. To je vrsta jezika u kojem komunicira manje obrazovano urbano stanovništvo (oni koji nisu dostupni književnim normama). Nastala je jezika kao posljedica zbunjenosti različitih dijalekata u uvjetima grada, gdje je postojao konstantan priljev seljaka.

Koja je razlika između narodnih i teritorijalnih narječja? Glavna je značajka da lokalna jezična struktura nije tipična za specifične zemljopisne okvire. To ga razlikuje od bilo kojeg od teritorijalnih dijalekata. U isto vrijeme, narodni jezik ne može nazvati dio književnog jezika, pa čak i njegove varijante poput govornog jezika, zbog svojih inherentnih svojstava anormativnosti, nekodifitsirovannosti i mješovite prirode putem jezika.

Gdje mogu čuti

Njegov govorni govor primljen je samo usmeno. U ovom slučaju može se odraziti u određenim uzorcima fikcije i privatnom dopisivanju osoba koje su njezini nositelji. Mjesta gdje se narodni jezik provodi se najčešće - obiteljski krug (zajedništvo srodnika), koji sjede u gradskim dvorištima, kontakti u sudovima (često Pučko grijeh svjedočenja), kao i u ordinaciji (gdje su bolesnici podijeljeni u žalbi). Djelotvoran narodni jezik u prilično uskoj sferi, ograničen komunikativnim situacijama obiteljske i domaće prirode.

Lingvisti, istraživači razlikuju u modernom govoru dva pojedini slojevi različitih vremenskih nekretnina - postaviti stara tradicionalna sredstva s izrazitim dijalekta porijekla i stvaranja relativno novih jezičnih oblika „prenosi” u ovoj vrsti dijalekta uglavnom zbog društvenog žargona. Tako možemo konvencionalno govoriti o prvoj i drugoj vrsti narodnog jezika.

Koje su ove vrste?

Prva vrsta je tipična za starije građane koji imaju vrlo nisku kulturu i obrazovnu razinu. Nositelji drugog su predstavnici mladih i srednjih generacija, također nedovoljno obrazovani i ne posjeduju visoku kulturnu razinu. Ovdje također možemo govoriti o dobi (i također seksualnoj) diferencijaciji nositelja svake od ovih dviju vrsta. Za prvu od njih, prevalencija starijih žena je karakteristična, za potonje, mlađe muškarce.

Što se tiče jezičnog odnosa, obje ove vrste se međusobno razlikuju od brojnih značajki - od fonetskih do sintaktičkih.

Veliki broj jezičnih elemenata, koji su prethodno pripadali ograničenom korištenju društvene ili profesionalne uporabe, sada se posuđuje s književnog jezika. To je zbog drugog tipa narodnog jezika. Mnogi primjeri izraza slengova u našim danima smatraju se prilično književnim, a možete ih upoznati ne samo u djelima pojedinih autora, već iu medijima.

Primjeri dijalekata

Tečaj je u potpunosti stabilna frazeologije i vrste osobnog obraćenja (primjera - „kao da”, „Ja kratka”, „sjedi ovako”, i tako dalje.) Jedan od istaknute značajke uključuju korištenje kao reference srodstvo uvjeta ili društvenih uloga - "otac", "prijatelj", "čovjek", "šef", "majka", "majstor", "zapovjednik" i tako dalje.

Obje vrste narodnih služe za prenošenje poruka u onim komunikacijskim područjima koja su uskog domaćinstva u prirodi. Najčešće se ostvaruju u govornim akcijama optužnih, negativnih itd. karakter. Radi se o svađama, prepirke, viši zlostavljanja u odnosu na mlađe, i tako dalje. N. Ali s drugim vrstama komunikacijskih medija korištenja društvenog dijalekt je prostorechivoy izbor ruskog jezika zbog nemogućnosti da se prebaci na viši oblik komunikacije.

Univerzalni sleng

Treba spomenuti i koncept Koine, koji je karakterističan za megacities. Suvremena sociolingvistika smatra taj pojam interdijalekt, koji služi kao sredstvo svakodnevne komunikacije između ljudi koji koriste različite društvene ili regionalne varijante svog materinjeg jezika. Taj jezični oblik nastao je u uvjetima života velikog grada s miješanjem ogromne mase ljudi koji posjeduju potpuno različite govorne vještine. Za međusobnu komunikaciju u takvim uvjetima, bilo je potrebno razviti univerzalno sredstvo komunikacije, razumljivo svima.

Ukratko kratak sažetak, može se zaključiti da je nacionalni jezik u našoj zemlji u praktičnom smislu, realizira se u obliku velikog broja vrlo različite podsustave - društvenih dijalekata na ruskom jeziku, dizajniran za snabdjevanje hranom za sve razne sfere javnog života i potrebama pojedinih skupina. Kao univerzalni podsustav nacionalnog jezika, lingvisti prepoznaju suvremeni književni ruski jezik koji djeluje na području obrazovanja i medija. Njegov je zadatak - konsolidacija svih postojećih društvenih skupina i očuvanje identiteta jezične zajednice zbog nazočnosti glavne stabljike - jezične norme, socijalne i kulturne uloge koje ne može biti precijenjena.