Filozofska antropologija

Jedva je moguće točno odrediti vrijeme pojave filozofske antropologije kao zasebnu filozofsku disciplinu. Problem čovjeka, na ovaj ili onaj način, pokušao je riješiti filozofima antičke Grčke,

Rad K. Helvetiusa "Na čovjeka" ili "Antropologija" I. Kanta već je znanstveno istraživanje posvećeno ljudskom problemu. U Filozofija 20. stoljeća pokušava riješiti težak zadatak: razviti jedinstvenu sistematiziranu ljudsku teoriju. I. Kant je vjerovao da filozofija koja odgovara na četiri glavna pitanja (što mogu znati, što da radim, što se mogu nadati? što je čovjek?), prva tri pitanja trebala bi se svesti na četvrto, i sve postojeće znanosti - na antropologiju. Prema Kantu, filozofskom antropologijom - temeljne znanosti, ali to joj postaje tek kad se osoba počne razmišljati o tome tko je on, odakle je došao kamo ide i što ga razlikuje od životinja, kao i druga pitanja.

Što je predmet ove znanosti? Koja pitanja ona trenutno istražuje i nastavit će studirati? Predmet filozofskog Antropologija: bit čovjeka, njegovu podrijetlu, tipologije, psiholoških i duhovnih komponenti sustava ljudskih ljudskih odnosa (društvu, s druge strane, prirode, kulture, itd), ukupnost ljudskog postojanja fenomena (rad, rad, smrt, igra, ljubav i slično)

Scheler je napisao da je u našem vremenu, po prvi put u deset tisuća godina, otkrila je problem čovjeka - on ne zna tko je on, ali on zna da ne zna. Znanstveni rad M. Buber, M. Scheler, A. Gehlen, H. Plessner u filozofiji su pojava na temu „antropološke zauzvrat”. Sve više i više znanstvenika povezanih s antropološke probleme i kao rezultat toga postoje dva smjera: s jedne strane, dio znanstvenika pokušava napraviti znanstvene spoznaje i sve stvari vezane uz čovjeka, ali s druge - postoje pokušaji da se prevlada antropologiju, kako kažu, „antropološku san”, „antropološki ludilo "i doći do poznavanja objektivnog, istinskog bića, ontologije bez čovjeka.

Znanstvenici već nekoliko godina vode ovaj znanstveni spor i rasprava se ne očekuje u skoroj budućnosti. Kao rezultat toga, filozofski antropologiyavso vrijeme treba izmisliti nešto, tvrdeći, na primjer, da nije antropološke studije svi drugi pojmovi gube svoju unutarnju logiku i smisao. Na primjer, u fizici i sinergiji se čini tzv entropijsko princip, dokazuje da je svemir mora imati svojstva koja omogućuju da se razvije inteligentni život, koji je, u ovom slučaju, čovječe.

Filozofska antropologija u posljednjih nekoliko godina počinje se pretvarati da zauzme poziciju novog temeljnog nauke o čovjeku, a ne samo biti poglavlje u filozofiji znanosti. Da bi se opravdao ovaj pristup cijelo vrijeme ona ne pokušava stvoriti jezik koji će izraziti glavne tajne ljudskog bića, njegov ud i dodir vječnosti, veličina njegova duha i nizinskim životinjskim strastima, njegovoj cjelovitosti i nedosljednosti. Zanimljivo je da ponekad znanstvenici koji nisu pristaše filozofske antropologije, međutim, obogatili svoj jezik, razviti svoju kategoriju za svoj izvorni pristup analizi ljudske prirode. Tako se, primjerice, dogodilo s predstavnicima postmodernizma. Oni, stvarajući vlastiti jezik, nesvjesno pridonijeli razvoju riječi, uz pomoć koje bi osoba mogla opisati značenje svog postojanja.

Međutim, valja napomenuti da takav jezik još nije stvoren, a filozofska antropologija još nije postala sustavna fundamentalna znanost čovjeka.

Možda to nikad neće biti tako, ali potreba onih koji misle, tražeći smisao njihova postojanja i bit ljudi u takvoj znanosti uvijek će biti.