Kakve gljive rastu pod borom i smrekom

Bilo koja hoda u crnogorično ili borova šuma neće raditi bez kontemplacije ili sakupljanja gljiva. Svi oni imaju podzemni dio, koji je mali maleni filament epitela. Gljive nisu načine za proizvodnju klorofila, poput biljaka, tako da jako ovise o okolišu. Iz trulih lišća i propadajućih ostataka živućih bića oni napuštaju sve potrebne tvari za rast i razvoj. To su crnogorične šume koje su bogate organskim tvarima.

Kakve gljive rastu pod borom i stablom? Za veći dio u crnogoričnom šumom minimalan iznos od parazitske gljivice, osim toga, većina crnogoričnim šumama ne predstavljaju opasnost za život i same šume. Iako postoje iznimke - tampon, koji se "podmiruje" pod korom stabla i praktički "sisao" sve korisne tvari za rast. Iste vatrene kugle, iako uvjetno jestive, štetne su za stabla. Gljiva uzrokuje trulež u zdravom stablu, koje brzo umire.

Opće značajke

U šumama naše zemlje raste oko 200 vrsta gljiva, ali samo 40 vrsta njih može jesti ljudi. Energetska vrijednost proizvoda je niska, oko 300-500 kalorija po 1 kg. kemijski sastav gljiva je blizu biljnih usjeva, dok je skup amino kiselina sličan proizvodima životinjskog podrijetla.

Kakve gljive rastu pod borom? Ovo je bijela gljivica, ryzhiki, svinushki, russula, poljski gljiva, masnu, zelenu, mokruhu i agaricu. Smreke šume se mogu naći bijeli gljivica, podmazivač granulirani, Camelina smreke, chesnochnika, gljiva šuma, kabanica i žuti Gruzdev.

Bijela gljiva

Najčešće se postavlja pitanje o vrsti gljiva pod bora i smrekovima - "bijela". Ovo plodno tijelo ima mnogo sinonima: bijela gljiva Borovoi, boletus sosnovyubivy.

Njegov šešir može doći do promjera 20 cm, uglavnom crvene ili smeđe boje. Noga je napuhan izgled i u boji nalikuje boji kapa, ali svjetliju nijansu. Tijelo se ne potamne kad je rezano, ali uvijek bijelo.

Gljiva se može naći u tamnim i jako osvijetljenim mjestima šume. Utvrđeno je da osvjetljenje ne utječe na prinos. Voćarstvo može biti pojedinačno ili u skupinama.

Zbirka gljiva javlja se tijekom ljeto-jesenskog razdoblja. Najveći prinos je krajem kolovoza. U nekim regijama postoje uzorci u težini od 1 kg. Skupljači gljiva preferiraju mlade gljive, koje ličinke ne utječu i imaju osjetljiviji okus.

Bijela gljiva se može kuhati na bilo koji način: pržiti, marinirati, sušiti. U nekim regijama svježe bijele gljive su začinjene salatama.

šafran mlijeko kapa

Ryzhik se odnosi na one gljivice koje rastu pod borom i smrekom. lučiti crveni bor, koji ima šešir od narančaste ili crveno-narančaste boje. Jela smreka ima žućkastu hladovinu ili sirenovato-zelenkasto. Plod ove vrste je pokriven s mukom. Prilikom rezanja ili dodirivanja zelene mrlje pojavljuju se. Ima izraženi miris mliječnog soka.

Smreka je najbolja u mjestima gdje raste mahovina, ima malih hummocka, kao i brusnice i borovnice.

Vrste borova najčešće se nalaze u sušnim kutovima šume, na malim uzvisinama kod mladih borova.

Gljiva je najprikladnija za mariniranje i prženje kiselog vrhnja.

Moss

Izvana, gljiva je slična starijoj bijeloj boji. U našoj regiji pretežno se nalazi mossy green. Baršunasti poklopac motora na kraju dobiva zelenkasto-ljubičastu boju. Postoji prednost na rubovima i cestama.

Gljiva ima izražen okus voća, jede se u kuhanom i prženom obliku.

Ako raspravljamo o tome što gljive rastu pod borom, onda oni uključuju "rođak" od mahovina - poljske gljive. Izgleda slično bijelom izgledu. Šešir može doći do promjera 15 cm, baršunast, smeđi ili smeđi. Na rezovima se pojavljuje plavo, tijelo je bijelo, s žutom bojom. Gljiva se može kuhati na bilo koji način poznat čovjeku.

žuta vrganj

Maslenok je ime ogromne skupine gljiva iz obitelji Bollet, koja uključuje oko 40 predstavnika. Glavna razlika u obitelji jest da svi njegovi predstavnici imaju masnu kapu.

Možda ova vrsta vodi listu, koje gljive rastu pod borovima u našoj zemlji. Iako su pronađeni u Africi i Australiji, to jest u onim zemljama gdje je klima umjerena.

U našim šumama uglavnom je obična i jesenska ulja. Gumeni šešir ima mali tuberul u sredini. Boja je obično smećkasta, ali postoje uzorci s smeđim ili maslinastim tonovima. Kljun se lako uklanja iz gljiva, iznutra je meka i sočna pulpa, žućkasta boja.

Maslenok se dobro osjeća u blizini mladih borova, ali se također javlja u mješovitim šumama. Gljiva voli tlo s dobrim odvodom, to jest pješčenjaka. Kao susjedi uzima zelene lisice, kantele i russula. Raste uglavnom u skupinama.

Voće praktički sve tople sezone, od srpnja do listopada, glavna stvar je da atmosferska temperatura je iznad 18 stupnjeva. Kada temperatura padne na -5, rast gljiva potpuno se zaustavlja.

U kategoriji, koje gljive rastu pod borovom šumom, dobivamo ljeto i zrnato ulje za ulje. Razlike od jeseni i običnih vrsta su malo, boja kapa je oker-žuta. To se uglavnom događa u borovim šumama.

mlijeko gljiva

Ova obitelj gljiva uključuje nekoliko vrsta. To je gomila gorke ili gorke, crne ili crne kruške. Preferira šumsko smeće. Može rasti u smrekovim i borovim šumama, brežuljcima i područjima u kojima je podgrut lijeska.

Cap gorkushi obično ne prelazi 8 cm, slično kao i dimnjak podnožju visoke, do 10 cm i promjera 1,5 cm. Boja istom kapom i stabljike, crvenkasto-smeđe.

Kapica chernukha može doseći 20 cm promjera, maslinasto-smeđa boja. Noga nije visoka - do 6 cm, ali mesnata - do 2,5 cm promjera.

Ove vrste, iako spadaju u kategoriju koja gljive rastu pod borovima (foto nalaze se u članku), ali još uvijek su uvjetno jestiva, odnosno zahtijevati sukladnost s određenim tehnikama kuhanja. Gljiva je ukiseljena tek nakon prethodnog namakanja ili kuhanja.

russule

U crnogoričnim šumama postoje russuli s neuobičajeno velikim sastavom vrsta. Boja šešira iznenađujuće je: od smeđe i crvene do zelene i ljubičaste nijanse. Ali struktura kape je vrlo krhka. Russules se nazivaju najviše „demokratski” gljive: oni rastu u smreke i borove šume, listopadnim šumama i pustara. Može donijeti plod u hladnoj i vrućoj sezoni, ovisno o podvrsti.

Uglavnom russula pržiti ili kuhati, suho, jer su za kiseli krastavci slabo prilagođeni zbog krhke strukture.

Pravila žetve

Vrlo je lako otkriti gljive koje rastu pod borovima. Na internetu postoji dovoljno fotografija, praktički u svakoj kući nalazi se knjiga o predmetima gljiva. No, čak i jestive gljive mogu biti opasne za ljude, ako ne slijedite određena pravila:

• Zbirka gljiva u blizini autocesta i željezničkih pruga je zabranjena. Veliki rizik je da će sadržavati soli teških metala i drugih štetnih tvari.
• Prikupite samo one slučajeve u kojima ste sigurni. Nemojte ih pokušavati, a kamoli neka djeca to učine.
• Temeljito pregledajte gljive: ne smiju imati štetu i crvotočinu. Ponovno doći kući, pregledati ubranog usjeva, odbaciti oštećene primjerke.
• Ne povlačite gljivu zajedno s micelijem. Ako je tako, onda nakon nekoliko tjedana neće biti novih gljiva na ovom mjestu.

Na najmanju sumnju, na primjer, ako je gljiva nepoznate vrste, odbacite je. Uspješno miran lov.

Borovi i smreke su vrste drveća koje se mogu naći širom Hrvatske. Osim što su važan dio naših šuma, oni također pružaju stanište mnogim biljnim i životinjskim vrstama. Jedna od tih vrsta su i gljive koje rastu pod borovima i smrekama.

Pod borovima i smrekama možete pronaći razne vrste gljiva, od kojih su neke jestive i koriste se u kulinarstvu, dok su druge otrovne i treba ih izbjegavati. Među jestivim vrstama gljiva koje se često mogu pronaći pod borovima i smrekama su vrganji, lisičarke, mlijekari i još mnoge druge.

Da biste sigurno prepoznali i ubrali jestive gljive koje rastu pod borom ili smrekom, važno je da budete upoznati s karakteristikama i izgledom svake vrste. Također, uvijek je dobro provjeriti s iskusnim gljivarima ili stručnjacima prije nego što odlučite jesti gljive koje sami ubrali.

Vrste gljiva koje rastu pod borom i smrekom

Pod borom i smrekom možete pronaći različite vrste gljiva koje su specifične za ove vrste drveća. Neki od primjera su:

1. Mušmula (Tricholoma terreum) - ova gljiva ima smeđi kapak i bijeli prah na vrhu. Raste u grozdovima ispod borova i smreka.

2. Lisičarka (Cantharellus cibarius) - ova gljiva ima žutu boju i oblik lijevka. Raste u bjelkastom tlu ispod borovih i smreka.

3. Sunčanica (Agaricus campestris) - ova gljiva ima smeđi kapak i bijele listiće. Raste u travnjacima ispod borova i smreka.

4. Vrganj (Boletus edulis) - ova gljiva ima smeđu boju i veliki, mesnati kapak. Raste u mahovini ispod borova i smreka.

5. Ručnica (Russula spp.) - ova gljiva ima crvenu boju i ružičaste listiće. Raste u plićim slojevima tla ispod borova i smreka.

Ove vrste gljiva često rastu u simbiotskom odnosu s borovima i smrekama, koristeći se njihovim korijenjem za prehranu. Važno je napomenuti da je identifikacija gljiva vrlo važna kako biste bili sigurni u njihovu jestivost.

Divlji vrganj - omiljena gljiva ljubitelja prirode

Divlji vrganj (lat. Boletus edulis) je jedna od najomiljenijih i najtraženijih gljiva među ljubiteljima prirode. Poznat je po svom karakterističnom izgledu i izuzetnoj ukusnosti. Ova gljiva se često nalazi pod borovima i smrekama, ali se može pronaći i ispod drugih vrsta drveća.

Izgled

Divlji vrganj ima veliki, mesnat klobuk koji može doseći prečnik od 10 do 25 centimetra. Klobuk je smeđe boje sa karakterističnim ljuskavim pločicama. Stručak je čvrst i kratak, nijanse od smeđe do bijele boje. Spore su okrugle i smeđe boje. Meso je čvrsto, bjelkasto i ne mijenja boju kada je izrezano.

Ukusnost i kulinarska upotreba

Divlji vrganj je poznat po svom izvanrednom ukusu, koji se opisuje kao bogat i orašast. Ova gljiva se često koristi u kulinarstvu za pripremu raznih jela. Može se pržiti, kuhati, konzervirati ili sušiti. Divlji vrganj je popularan sastojak mnogih umaka, juha i variva. Također se može koristiti kao nadjev za razna mesna jela, ili kao samostalno jelo.

Divlji vrganj je ne samo ukusan, već i bogat hranjivim tvarima. Bogat je vlaknima, proteinima, mineralima (kao što su kalij, fosfor, cink) i vitaminima B grupe. Također ima ljekovita svojstva, posebno u poboljšanju imunološkog sistema i probave. Međutim, važno je biti oprezan pri sakupljanju divljeg vrganja, jer postoje i otrovne vrste gljiva koje mogu ličiti na njega.

Ako ste ljubitelj prirode i želite iskusiti jedinstveni okus divljeg vrganja, potrebno je znati prepoznati i pravilno sakupljati ovu dragocjenu gljivu. Preporučuje se pridruživanje gljivarskom društvu ili traženje savjeta stručnjaka kako biste bili sigurni u plodove koje berete.

Mrki triskavac - široko rasprostranjena gljiva u borovim šumama

Mrki triskavac (Agaricus campestris) je vrsta gljive koja se često može pronaći u borovim šumama. Ova gljiva, također poznata i kao šampinjon, ima tamno smeđu do sivu kapicu koja može narasti do prečnika od 10 centimetara.

Mrki triskavac voli rasti u podšumi borovih šuma, gdje se razvija u simbiotičkom odnosu s korenjem borova. Gljiva se hrani mrtvim biljnim materijalom i koristi hranjive tvari iz tla koje je dostupno zahvaljujući aktivnosti korenja borova.

Ova gljiva je jestiva i često se koristi u kulinarstvu. Mrki triskavac ima prijatan miris i okus, te se često koristi u pripremi jela kao što su juhe, umaci i prilozi. Također se može konzumirati sirov, ali se preporučuje termička obrada kako bi se izbjegle moguće digestivne smetnje.

Mrki triskavac se često može pronaći tokom ljeta i jeseni, kada uslovi u borovim šumama pogoduju njegovom rastu. Njegova rasprostranjenost i obilnost čine ga jednom od najčešćih gljiva koje rastu pod borovima.

Ukratko, mrki triskavac je široko rasprostranjena gljiva koja se često javlja u borovim šumama. Ova jestiva gljiva ima prijatan miris i okus, te se često koristi u kulinarstvu. Tokom ljeta i jeseni najbolje su šanse za pronalaženje ove gljive u prirodi.

Bljedunčana golovka - manje poznata, ali vrijedna gljiva za konzumaciju

Bljedunčana golovka (lat. Amanita verna) je relativno manje poznata vrsta gljive koja raste pod borovima i smrekama. Iako je neobičnog izgleda, ova gljiva je vrijedna pažnje zbog svojih konzumnih svojstava.

Bljedunčana golovka ima bijeli klobuk čiji promjer može dostići od 4 do 10 centimetara. Mlada gljiva ima ispupčen klobuk koji se kasnije otvara i postaje konveksan. Rub klobuka je nazubljen, a površina klobuka je glatka i sjajna. Šape koje se nalaze ispod klobuka su blijede boje, a stručak je vitak i bijele boje. Veličina stručka može varirati od 5 do 10 centimetara, dok može biti i tanji na vrhu.

Bljedunčana golovka raste u bjelogoričnim šumama, posebno ispod borova i smreka. Često se može naći u grupama ili ukrupnjenim skupinama. Ova gljiva preferira vlažna staništa, kao što su livade, šumske čistine i rubovi šuma.

Iako bljedunčana golovka može izgledati primamljivo za konzumaciju, važno je napomenuti da je vrlo slična otrovnoj gljivi bijeloj pupavki. Zbog toga je ključno biti siguran u svoje sposobnosti prepoznavanja i poznavanja ove gljive prije nego što je ubere i konzumira. Ukoliko niste sigurni u svoje znanje, preporučuje se potražiti pomoć stručnjaka ili izbjegavati konzumaciju ove gljive.

Uvijek je važno biti pažljiv i odgovoran prilikom branja i konzumacije gljiva. Ako niste sigurni u određenu vrstu gljive, nemojte je jesti.

Krvavka - otrovna gljiva koju treba izbjegavati

Krvavka (рussula spp.) je vrlo poznata vrsta gljive koja se često može naći pod borom i smrekom. Iako krvavka može biti vrlo upečatljiva zbog svoje jarko crvene boje, važno je znati da je ona otrovna i da je treba izbjegavati.

Ova gljiva ima nekoliko vrsta koje mogu izazvati opasne simptome ako se konzumiraju. Krvavke su obično vrlo otrovne i mogu izazvati simptome kao što su mučnina, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu i opća slabost.

Jedan od najopasnijih oblika krvavke je rđava krvavka (рussula emetica), koja je jedna od najotrovnijih gljiva u Europi. Konzumiranje ove gljive može dovesti do ozbiljnih trovanja, s simptomima kao što su jak proljev, povraćanje, grčevi u trbuhu i dehidracija.

Da biste izbjegli trovanje, važno je da se educirate o prepoznavanju krvavki i da ih izbjegavate pri branju gljiva. Ako niste sigurni u svoje sposobnosti prepoznavanja gljiva, preporučuje se da se konzumiranje gljiva ostavi stručnjacima.

Ukratko, krvavke su otrovne gljive koje se često mogu naći pod borom i smrekom. Važno je znati da su one vrlo otrovne i da izazivaju ozbiljne simptome ako se konzumiraju. Stoga, treba izbjegavati branje i konzumiranje krvavki, posebno rđave krvavke, koja je jedna od najopasnijih vrsta gljiva u Europi.

Rijetke vrste gljiva pod borom i smrekom - za prave zaljubljenike u gljivarstvo

Pod borom i smrekom možete pronaći različite vrste gljiva koje su rijetke i privlače pozornost pravih zaljubljenika u gljivarstvo. Ove vrste gljiva su često jedinstvene i zanimljive zbog svojih specifičnih oblika, boja i mirisa. Ako ste ljubitelj prirode i želite istraživati neobične gljive, ove vrste su idealne za vas.

Jedna od rijetkih vrsta gljiva koja se može pronaći pod borom i smrekom je "Crni trubač" (Craterellus cornucopioides). Ova gljiva ima karakterističan oblik trube i tamniju boju, što joj daje jedinstven izgled. Nalazi se u tlu ispod iglica bora i smreke, te je često teška za pronaći. Crni trubač ima izrazito bogat i intenzivan okus koji ga čini popularnim sastojkom u gastronomiji.

Druga rijetka vrsta gljive koju možete pronaći je "Zlatna ušica" (Auriscalpium vulgare). Ova gljiva ima oblik koji podsjeća na male trodimenzionalne uši i prekrasnu zlatno-narančastu boju. Raste ispod borova i smreka, često se pojavljuje u jesen. Zlatna ušica može biti vrlo osjetljiva i lako se ošteti, stoga je važno promatrati je s oprezom.

Još jedna rijetka vrsta koja se može pronaći pod borom i smrekom je "Opeglana puhara" (Caloscypha fulgens). Ova gljiva ima atraktivan izgled s crveno-narančastom kapicom i bijelim lukovičastim drškom. Opeglana puhara voli vlažna staništa i obično se pojavljuje u proljeće i jesen. Njen neobičan izgled čini je interesantnom za promatranje i istraživanje.

Uz ove rijetke vrste gljiva, pod borom i smrekom se mogu pronaći i druge zanimljive vrste kao što su "Vrganj" (Boletus edulis), "Smrčak" (Lactarius deliciosus) i "Mliječnica zelenog lista" (Lactarius quietus), koje su poznate po svom okusu i aromi.

Pod borom i smrekom ima mnogo još vrsta gljiva koje su rijetke i posebne. Ako ste pravi zaljubljenik u gljivarstvo, istraživanje ovih vrsta može biti izazovno i uzbudljivo iskustvo. Uvijek budite oprezni prilikom sakupljanja gljiva i pažljivo proučavajte njihove karakteristike kako biste bili sigurni u njihovu identifikaciju.

"Upit-odgovor:"