Sinodalni prijevod Biblije na ruskom jeziku

Dugo je vremena na području bivšeg Sovjetskog Saveza - sinodalnom - prijevod Biblije upotrijebljen samo jedan. To je bilo zbog politike univerzalnog ateizma u zemlji i dominantnog položaja pravoslavne crkve čiji je sinodu odobren ovim prijevodom. Zahvaljujući tom stanju, ideja da je sinodalni prijevod pravi Biblija (gotovo izvornik) ukorijenjen u javnom umu, a svi drugi prijevodi su nešto inovativno i ne pouzdano.

Je li to tako? Koliko je točno sinodalni prijevod Biblije? I zašto nam je uopće potrebno imati različite prijevode?

Prvi prijevodi

Drevna povijest prevođenja Biblije na ruski nije toliko bogata. Prvu od njih izvršili su braća Ćiril i Metod, koji su živjeli u IX. Stoljeću. Napravljen je s grčkim Septuagintom. Dakle, prijevod Starog zavjeta već je dvostruko: prvo od hebrejskog do grčkog, a od grčkog do starohrvatske.

Godine 1751. carica Elizabeta je naredila da se ovaj prijevod preispita i ako je potrebno ispraviti. Tako je objavljena Biblija pod imenom "Elizavetinskaya" koju pravoslavna crkva i dalje koristi u svojim službama štovanja.

Zbornik radova Macariusa

Godine 1834. pravoslavni arhimandrit Makarii započeli su raditi na prijevod Biblije, koji je trajao deset godina. Tekst je preveo izravno s hebrejskog jezika, a već 1839. dio je svoga djela predstavio Sinodi. Bio je kategorizirano odbijen njegovu objavu. Što je bio razlog? Članovi sinode nisu im se svidjeli činjenica da je arhimandrit Makarii odlučio koristiti osobno ime Božje u glavnom tekstu gdje se pojavljuje u izvorniku. Prema crkvenoj tradiciji, svugdje je bilo potrebno zamijeniti Gospodina ili Boga s naslovima.

Unatoč takvom kategoriziranom odbijanju, Makarii je nastavio raditi. Međutim, počeli su ga objavljivati ​​tek 30 godina kasnije. A onda samo u dijelovima, sedam godina, u časopisu "Ortodoksni pregled". Sljedeći put, ovaj prijevod, izvađen iz spremišta ruske nacionalne knjižnice, objavljen je tek 1996. godine.

Radite na sinodalnom prevođenju

Paradoksalno kao što zvuči, ali je odbijen od strane Vijeća sinode prijevoda Makarije je služio kao nezamjenjiv alat u pripremi ažurirani prijevod, danas poznat kao King James prijevodu Biblije. Svi pokušaji pripreme drugih prijevoda zaustavljeni su s težinom, a gotovi radovi trebali su uništiti. Dugo se raspravljalo o tome je li potrebno dati stado s ažuriranim prijevodom ili napustiti samo staroslavensku verziju.

Konačno, 1858, službena odluka je odobrena da sinodalni prijevod Novog zavjeta bit će korisno stadu, ali u uslugama bi se trebalo nastaviti koristiti staroslavenski tekst. Ovo stanje stvari ostaje isto sve do sadašnjeg trenutka. Puni sinodalni prijevod Biblije objavljen je tek 1876. godine.

Zašto nam je potreban novi prijevod?

Više od jednog stoljeća sinodalni je prijevod pomogao iskrenim ljudima da steknu znanje o Bogu. Znači, vrijedi promijeniti nešto? Sve ovisi o tome kako se odnositi na Bibliju. Činjenica je da neki ljudi percipiraju Sveto pismo kao nekakav čarobni amulet, vjerujući da samo prisutnost ove knjige u kući treba proizvesti neku vrstu koristanog djelovanja. I, dakle, djedova folija sa sivim stranicama, u kojoj je tekst prepun tvrdih znakova (ovo je jedna od atraktivnih značajki staroslavenske gramatike), naravno, bit će pravi blago.

Međutim, ako osoba shvati da stvarna vrijednost nije u materijalu iz kojeg su stranice izrađene, ali u informacijama koje nosi tekst, on će dati prednost razumljivom i lako čitljivom prijevodu.

Leksičke promjene

Bilo koji jezik se mijenja s vremenom. Način na koji su razgovarali naši djedovi možda nije jasno trenutnoj generaciji. Stoga je potrebno ažurirati prijevod Biblije. Evo nekoliko primjera zastarjele riječi, koji su prisutni u sinodskom prijevodu: prst, prst, blagoslovljeni, muž, ramen, pakibytie. Razumijete li sve te riječi? Evo njihovo značenje: prašina, prst, sretan čovjek, ramena, rekreacija.

Biblija: Suvremeni prijevod

U posljednjih nekoliko godina pojavljuju se brojni moderni prijevodi. Među njima su poznati sljedeći:

• 1968. - prijevod biskupa Cassiana (Novi zavjet).
• 1998. - Restaurativni prijevod "Živog tijeka" (Novi zavjet).
• 1999. - "Suvremeni prijevod" (cijela Biblija).
• 2007 - "Sveto pismo. Prijevod novoga svijeta "(cijela Biblija).
• 2011 - "Biblija. Moderni ruski prijevod »(cijela Biblija).

Novi prijevod Biblije omogućuje vam da se usredotočite na značenje napisane, a ne da čitate u nerazumljivom tekstu, kao u drevnim varijantama. Međutim, ovdje također leži zamka za prevoditelje, jer želja za prenošenjem značenja onoga što je rečeno na razumljivom jeziku može značiti osobna tumačenja i tumačenja. A ovo je neprihvatljivo.

Nemojte biti neoprezni pri odabiru biblijskog prijevoda koji će se koristiti za osobno čitanje. Uostalom, Božja riječ kaže da nam se obraća s ovih stranica. Neka njegove riječi zvuče bez izobličenja!